novinarstvo s potpisom
Predsjednik Socijaldemokrata, Davorko Vidović, komentirajući predizborni savez sa HSS-om na HTV-u je rekao da misli da bi ta opcija, pojačana s drugima s centra prema lijevo (kazao je to špotajući SDP i Možemo!) mogla pobijediti na nadolazećim parlamentarnim izborima.
Kada to nisu argumenti, tada je statistika najbolji saveznik protivnicima Davora Bernardića, koji ga mole da se makne s čela SDP-a, dok još nije kasno.
Nije Kolinda Grabar-Kitarović nipošto iznimka, drugi europski predsjednici u državama parlamentarne demokracije također rade svakakve gluposti. Portugalac Aníbal Cavaco Silva i Makedonac Gjorge Ivanov isprva su odbijali mandat za sastavljanje vlade dati političkoj opciji koja je imala jasnu parlamentarnu većinu.
S vremenskim odmakom od jednoga desetljeća, u kojemu je Hrvatska politika ostala bez Ivice Račana, jednoga od svojih ključnih, najmudrijih, i društveno najodgovornijih dionika, nije jednostavno u nekoliko rečenica dati niti najpovršniji oris njegove političke ostavštine. Tek nam predstoji ozbiljna i stručna analiza i ocjena te ostavštine.
Tko zna kako je Zoran Milanović nagovorio SDP da 2012. pristane na izravan izbor predsjednika stranke i da to načelo zapiše u čl. 43. st. 3. Statuta: “Predsjednika/predsjednicu SDP-a biraju članovi/članice SDP-a na neposrednim izborima na teritoriju Republike Hrvatske”. Vjerojatno je posegnuo za argumentima koji se konvencionalno koriste u apologiji izravnih izbora kao najdemokratskijeg […]