novinarstvo s potpisom
Ivica Prtenjača, ”Tiho rušenje”, VBZ, Zagreb, 2017. Prozna trilogija Ivice Prtenjače dobila je završni akord. Nakon romana “Dobro je, lijepo je” i “Brda” (koji je 2015. godine osvojio unosnu nagradu VBZ-a i Tisak medije za najbolji neobjavljeni roman), Prtenjača je u literarni život ispratio i roman “Tiho rušenje”, komorno, poetično i ekonomično štivo u kojem […]
U Tihom rušenju Ivica Prtenjača ponovo se uspinje na ”brdo”, ali ovaj put ono se nalazi u Haulikovoj ulici, u jednom oronulom zagrebačkom stanu.
”Goranovo proljeće” najdugovječnija je i najznačajnija pjesnička manifestacija u Republici Hrvatskoj, u sklopu koje se dodjeljuju najprestižnije pjesničke nagrade – Goranov vijenac za pjesnički opus te Goran za mlade pjesnike, nagrada za najbolji rukopis pjesnikinja i pjesnika do 30 godina, koja rezultira objavljivanjem pjesničke zbirke.
Nije lijepo biti zavidan. Javno, pak, ispovijedati ljubomoru neobično je glupo, ali ne mogu si pomoći: skrušeno priznajem, već godinama zavidim Ivici Prtenjači. On, naime, raspolaže s dva svojstva koja bih rado prisvojio. Za početak, sjajan je pisac, jedan od najboljih u ovome vremenu i na ovome prostoru.
Ne da ih ima, nego i nisu više predmet čuđenja, oni koji su iz svojih stanova izbacili televizor. Još ih je više koji su, ostavili mali ekran dnevnom boravku da ih tek katkad pokuša vratit u doba kad je recimo nogomet bio lijep, a film umjetnost.