novinarstvo s potpisom
Nikad nisam čuo nijednog od političara na našim prostorima da se i verbalno i praktično, djelom, založio za vladavinu prava. A da i ne govorim kako je gotovo nemoguće čuti ih da kažu: Snažno stajemo iza jasnog i konkretnog djelovanja i trećeg stupa vlasti, pa makar to djelovanje (konačno!) krenulo i od nas, iz naših […]
Razmišljati na temu, kako je postavljena u naslovu – Biti (politički) Hrvat – vjerujem nije načelno nimalo drukčije nego da je postavljena kao biti politički Bošnjak, Srbin, katolik, pravoslavac, musliman, ljevičar, desničar ili bilo što drugo.
Vlast i sva moć je u rukama dvojice-trojice starijih ljudi. Oni imaju sve i kontroliraju sve. Dokle pogled doseže, pa i dalje. Oni su, a da bi njihova moć bila posve zaštićena postavili svoju policiju, regrutiranu iz kriminalnog miljea. Gradonačelnik je njihov. Sudac je njihov. Vlasnik novina je njihov. Dakle, novine su njihove. Treba li […]
– Baš je sve bilo kako si napisao – kaže mi drug. Nažalost. A baš sam priželjkivao da ne budeš u pravu. Antifašisti kozaračkog kola jednokratno su i jeftino upotrijebljeni, izmanipulirani, umislili sebi da su važni i da rade neku svjetsku misiju i onda – nestali.
Ne znam je li točno, ali negdje sam pročitao da je za sve ovo vrijeme rada Haškog suda za ratne zločina na prostoru bivše Jugoslavije, dakle u 24 godine, osuđena 161 osoba i sve su se deklarirale kao vjernici. Stanem u nevjerici nad pročitanim, zamislim se.
Kaže mi drug kako je malo falilo da se on i Mido naljute na mene jer sam ih preskočio u čak dvije posljednje kolumne. Znamo Mido i ja da to nije istina, ali vidim ja da mi nema druge nego platiti turu pića i sve će opet biti kao nekad.
Ideološke, vjerske, navijačke skupine objedinjuje psihologija krda, stada, mase, uniformnost, militantnost, redukcija mišljenja, parole, bučnost, sveopći kič.
Bleiburg je samo nekome potreban simbol. Zločini nad zarobljenicima, vezanim uz Bleiburg, događali su se izvan Bleiburga, na putu natrag (prozvanim Križni put), kroz Sloveniju, Hrvatsku, BiH, nakon što su Britanci Titu predali ”njegove”, kako je zaključeno na susretu velike trojice (svakome njegovi!).