novinarstvo s potpisom
Sjećam se susreta s Miroslavom Krležom kao iz nekog bivšeg života. U mostarskom Narodnom pozorištu, a potom u Teatru ITD 1973. godine izvodio sam monološku fresku ”Pir iluzija”, građenu udjelom fragmenata Krležine poezije i proze. Imao sam samo 22 godine. Predstava je izazvala veliki odjek. Nekoliko dana nakon premijere gospođa Lidija Juzbašić, Krležina tajnica, javila […]
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Odavno me napustila mladenačka iluzija da je umjetnošću moguće mijenjati svijet. Knjige, glazba, predstave, danas znam, određuju nas kao osobe u formativnim godinama. Svakoga ponaosob čine otvorenim ili zatvorenim za novo, drugačije, različito – da, bez ikakve dvojbe determiniraju nas kao osobe.
Odavno me napustila mladenačka iluzija da je umjetnošću moguće mijenjati svijet. Knjige, glazba, predstave, danas znam, određuju nas kao osobe u formativnim godinama. Svakoga ponaosob čine otvorenim ili zatvorenim za novo, drugačije, različito – da, bez ikakve dvojbe determiniraju nas kao osobe.