Tajna o 20 sudaca opasnih za nacionalnu sigurnost

Objavljeno je da ”20 hrvatskih sudaca predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”, navodno u godišnjem izvještaju Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) ”dostavljenom predsjednici i premijeru”.

Da Sigurnosno-obavještajna agencija ima ozbiljne informacije utemeljene na zakonitim dokazima da je”20 hrvatskih sudaca sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”, zakonski bi bila dužna prijaviti to Državnom odvjetništvu ili eventualno zahtijevali od nadležnih pokretanje istrage, a ne samo u okviru godišnjeg izvještaja o tome ”ekskluzivno izvještavati” Ured predsjednice i Ured premijera.

Plasiranje u medijima navodno ”neslužbeno doznane vijesti” o 20 hrvatskih sudaca koji predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku, bez imena tih dvadesetoro i bez jasnog novinarskog stava o toj ”tajnovitoj” informaciji, govori i o nekompetentnosti urednika i novinara koji su to nekritički objavili ili samo prenijeli.

U hrvatskim medijima ima previše dodvorica koji spremno plasiraju ”švindleraje” iz političkih struktura i vlasti Republike Hrvatske.

Ta ”vijest” je plasirana u vrijeme predizborne kampanje možda radi javne osude bez suđenja ili nesigurnosti i nelagode među sucima, osobito među (nepristranim) sucima koji se upravo sada moraju baviti političkim kriminalom.

Sigurnosno-obavještajna agencija ima malen utjecaj izvan Hrvatske i zbog toga se stalno mora kritički propitivati njen utjecaj na unutarnje političke odnose. A suci, nažalost, predobro znaju da je kod ”švindlanja” informacijama istinitost gotovo potpuno zanemarena

Sigurnosno-obavještajna agencija ima malen utjecaj izvan Hrvatske i zbog toga se stalno mora kritički propitivati njeno djelovanje i utjecaj na unutarnje političke prilike.

A suci predobro znaju da je moguće da se ”švindlanjima” umjesto na korumpirane ”bijes javnosti” preusmjeri na nepristrane i neposlušne suce, a da se istina i zakoniti dokazi gotovo u potpunosti zanemare.

Radi izbjegavanja prigovora da nisam ništa pitao i ”drugu stranu” uputio sam novinarsko pitanje Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Hrvatske o ”20 hrvatskih sudaca koji predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”. I odgovorili su da ”SOA ne komentira medijske napise o sigurnosno-obavještajnim poslovima”.

Dvojbe o utemeljenosti ”sigurnosno-obavještajnih poslova” i informacija Sigurnosno-obavještajne agencije o korupciji 20 sudaca ne znače da među hrvatskim sucima nema previše korumpiranih.

Naprotiv, otprije poznat način djelovanja je da se sastavi popis od, primjerice, 15-tak zaista korumpiranih i ”pridoda” petero zbog nepristranosti neposlušnih, te u javnost plasira ”povjerljiva” informacija o 20 hrvatskih sudaca koji su, tobože svi, ”sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”.

Objavljivao sam dosad i sam dosta raznih informacija o korupciji u sudstvu. Bio sam zbog toga policijski saslušavan (i pravomoćno oslobođen) u sudskom postupku zbog navodne ”prisile na sudske dužnosnike putem medija”.

Dvojbe o utemeljenosti informacija Sigurnosno-obavještajne agencije o korupciji 20 sudaca ne znače da među hrvatskim sucima nema previše korumpiranih. Objavljivao sam dosad i sam dosta raznih informacija o korupciji u sudstvu. Bio sam zbog toga policijski saslušavan (i pravomoćno oslobođen) u sudskom postupku zbog, navodne, ”prisile na sudske dužnosnike putem medija”

Pa i kao kolumnistu Autografa nedavno mi je jako rasrđeni Đuro Sessa, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, preporučio za ”glavno pomagalo dobar jastuk protiv hemeroida” (pogledati članak ”Republika Hrvatska krši ljudska prava”, objavljen u Autografu 13. veljače 2016.).

Uvijek kada sam pisao o korupciji hrvatskih sudaca, objavljivao sam imena sutkinja i sudaca, kao i činjenice. Navodim primjerice (da ne nabrajam previše), tekst ”Pravosudni reket težak 150 milijuna DEM”, objavljen još 7. veljače 2001. godine u Večernjem listu (uz objavljene činjenice pobrojeni su imenima i prezimenima svi suci o kojima sam pisao).

Hipotetski govoreći, nakon dostave tajnih podataka Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske o ”20 hrvatskih sudaca koji predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku” bez navođenja imena u Uredu predsjednice bi, nakon konzultacija sa sponzorima u izbornoj kampanji, sastavili listu sudaca koja bi se, pouzdano pretpostavljam, bitno razlikovala od liste koju bih ja isto lako sastavio ”odokativno” (bez činjenica).

Ali zakoniti dokazi ili osnovana sumnja dostatna za prijedlog o pokretanju istrage, e to je već ”nekaj drugo”.

A i zašto je označeno baš 20 sudaca navodno odgovornih zbog korupcije, a ne primjerice 320 ili možda i više od ukupno oko 1700 sudaca u Hrvatskoj?

Nadalje, ako je u Republici Hrvatskoj (u sudstvu, u medijima, kao i u svim ostalim djelatnostima) korupcija zastupljena u mjeri da ”predstavlja sigurnosni problem”, zašto bilo tko misli da u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, u Uredu predsjednice ili u Uredu premijera nema korupcije?

Moj novinarski stav je da korupcije koja ”predstavlja sigurnosni problem” ima i u Sigurnosno-obavještajnoj službi, u Uredu predsjednice i Uredu premijera jednako kao i u sudstvu, medijima i ostalim strukturama vlasti, te da i o tome treba informirati javnost.

Tamo gdje su informacije nedostupne lakše se koruptivno ”švindla”.

Ako je u Republici Hrvatskoj (u sudstvu, ali i u svim ostalim djelatnostima) korupcija zastupljena u mjeri da ”predstavlja sigurnosni problem”, zašto bi bilo tko mislio da u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, u Uredu predsjednice ili u Uredu premijera nema korupcije?

Da bi se moglo lakše izvoditi, osobito uoči izbora, u Zakonu o pravu na pristup informacijama posebno je razrađen sustav sprečavanja pristupa informacijama.

Upravo provodim dugotrajno novinarsko istraživanje o tome kako Ustavni sud, zlorabeći nejasne propise, uskraćuje javnosti pravo na točne, potpune i pravovremene informacije umjesto da, sukladno Ustavu, zabranjuje cenzuru.

Trenutno sam, sve postupajući po propisima, morao podnijeti Ustavnom sudu tužbu protiv Ustavnog suda zbog toga što mi Ustavni sud uskraćuje pravo na pristup informaciji.

Nakon što je shvatio o čemu je riječ, kolega je rekao da ta priča o birokratskoj gluposti radi uskraćivanja informacije ne bi prošla ni na redakciji čuvene TV serije ”Leteći cirkus Montyja Paythona”, jer se iz te priče ne bi mogao napraviti skeč s obzirom na to da je birokratska ”istina” apsurdnija od najšašavijeg paythonovskog skeča.

Prije nego što sam morao Ustavnom sudu podnijeti tužbu protiv Ustavnog suda zbog toga što mi Ustavni sud uskraćuje pravo na pristup informaciji, taj Ustavni sud je ”svojim” kolegama u Visokom upravnom sudu tužio rješenje povjerenice za informacije kojim je odobrila pristup informaciji koju mi Ustavni sud uskraćuje.

A Visoki upravni sud je kao ”sud bez pune jurisdikcije” ukinuo rješenje povjerenice za informacije i zatražio ”da bolje obrazloži svoje rješenje” (kojim mi je odobreno pravo na informaciju koju mi Ustavni sud po svaku cijenu uskraćuje).

Povjerenica za informiranje je postupila prema odluci Visokog upravnog suda, ”bolje obrazložila svoje rješenje” i ponovo mi odobrila pravo na informaciju koju Ustavni sud uskraćuje.

No, Ustavni sud ne odustaje od uskraćivanja informacije. Obavijestili su me da mi informaciju ne daju i da će ponovo tužiti Visokom upravnom sudu i ovo drugo rješenje povjerenice za informiranje.

I tako ova zajebancija Ustavnog suda, Visokog upravnog suda, povjerenice za informiranje i mene traje više od godinu i pol i ne zna se koliko će još potrajati.

Osoba o kojoj Ustavni sud nastoji uskratiti informacije zove se Elica Grdinić, rođ. Mihletić, tužbe Ustavnog suda potpisuje Teodor Antić, presude Visokog upravnog suda donosi Blanša Turić, rješenja o pravu na uskraćene informaciju donosi povjerenica Anamarija Musa.

Pod izgovorom da štiti osobne podatke Teodor Antić uskraćuju javnosti informacije o tome kako bez natječaja u Ustavnom sudu zapošljava osobe (Elicu Grdinić) koja se zatim detašira u Europski sud za ljudska prava da protivno Konvenciji (bez pisane i obrazložene sudske odluke) eliminira iz postupka na Sudu u Strasbourgu tužbe iz Hrvatske, navodno ”opasne za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske”.

Ustavni sud me obavijestio da mi informaciju neće dati i da će ponovo tužiti Visokom upravnom sudu i ovo drugo rješenje povjerenice za informacije kojim mi je odobren pristup informaciji. I tako zajebancija Ustavnog suda, Visokog upravnog suda, povjerenice za informacije i mene traje više od godinu i pol i ne zna se koliko će još potrajati

Paradoksalno je da su tužbe Europskom sudu zbog kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj opasne za ”nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske”.

Javnost bi trebalo informirati koji točno prekršaji ljudskih prava predstavljaju opasnost za ”nacionalnu sigurnosti Republike Hrvatske”. Nakon toga bi građani Hrvatske pokorno prestali podnositi tužbe zbog takvih prekršaja hrvatskih vlasti i tako bi prekršitelji bezbrižno ostali na vlasti.

A možda bi se moglo i javno raspraviti kome točno služe sva ta ”švindlanja” s informacijama, te osobito ”švindleri” iz suviše brojnih sigurnosno-obavještajnih službi i agencija, kao i Ustavni sud, te koliko točno sve to košta porezne obveznike i da li bi se nešto od svega toga možda moglo ukinuti radi proračunskih ušteda.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora