Tajne diverzije spasa unutar zdravstvenog sustava

Slušam tako slučajno, u prolazu, jedno mlado medicinsko lice, koje priča svoju skoru priču iz neke naše domaće bolnice, u kojoj je osoblje zahvaljujući vlastitoj akciji, snagama i poduzetnosti uspjelo pobijediti loš, nezainteresiran za sudbine pacijenata, svojih ljudi, građana, sustav.

Tako je, ne prvi put – kaže ovaj mladi čovjek za susjednim stolom u cafeu, uspješno na koncu, zahvaljujući volji i trudu medicinskih radnika, ipak spašen jedan ljudski život, život jednog čovjeka za kojega sustav nije imao slobodnog kreveta na odjelu, a koji u stvari iza sebe nije imao nikoga svog, da se malo zauzme za njegov smještaj u bolnici, pogura stvar.

Pa su zato sami uposlenici tog odjela organizirali akciju kako da se ipak jedan slobodan krevet, unatoč početnoj nemogućnosti, pronađe za taj hitan slučaj koji je trebao brzu, ekspeditivnu pomoć.

Eto, ovom lijepom vijesti otpočeo mi je dan, i nisam prestala misliti o tom čovjeku, kojemu je život spašen, a koji je, po priči tog medicinara, posve sam, i bez osobitih priliva materijalnih sredstava, i živi u izrazito skromnim uvjetima…

Zadovoljstvo i sreća, sjaj na licu mladog medicinskog radnika, zbog jednog ne tako malog ljudskog trijumfa, obasjali su i moj dan. Tako sam i ja, igrom slučaja, nalazeći se u blizini, dovoljnoj da jedva zamjetno naćulim uši, našla razlog za osjećanje neke ljudske pobjede, i ispunjenja.

Nije to prvi put da tome svjedočim, da je naše medicinsko osoblje katkada osuđeno na snalaženje i poteze, kojima, da bi uspjeli u akciji, treba i nadmudriti sustav.

Tako tu ispada da je sustav nešto što nije tu da služi, pomaže, podupire razvoj nekog, u ovom slučaju po živote svojih građana važnog, nezaobilaznog područja, već da steže, odmaže, sputava i srozava što više, koliko je to u njegovoj moći. A čini se da on uistinu daje sve od sebe da tome i bude tako.

Tu se već, dugo vremena, vodi jedna nevidljiva borba uposlenika zdravstvenog sustava s tom nevidljivom ali sveprisutnom moći, koja je kao neka zla demonska sila, poslana ovdje da uništi, na štetu i životnu ugrozu naših građana, onoliko koliko može.

Naravno, ako zaposlenici još imaju volje i snage da se bore, jer ima ih dosta koji su već posustali, umorili se, dali otkaze po našim bolnicama i otišli negdje drugdje, tko će znati kamo.

Ne radi se tu ni o kakvim teorijama zavjere, već o tome da ondje gdje bi skrb, briga i njega, tretman i liječenje, lijekovi i medicinska pomagala trebali biti neupitno prisutni, bez i najmanjih sumnji na oskudicu ili nepoštenu raspodjelu, a kamoli na krađu, preprodaju, ilegalnu trgovinu i druge sramotne i protuzakonite, neljudske radnje, oni to nisu.

Kako je do toga došlo, što je dovelo do tako poraznog urušavanja našega zdravstva, unatoč činjenici da imamo vrhunske i posvećene liječnike, medicinsko osoblje, sestre, terapeute i druge koji su spremni dati se u velikoj mjeri za dobrobit i najnapuštenijeg, najsiromašnijeg čovjeka?

Je li tome, kao i u drugim sferama, doprinio onaj kvaran crv politike i politikanstva, koji se uvukao i među visokopozicionirane medicinske djelatnike, koji su, istina, jednom davno položili Hipokratovu zakletvu, ali su možda, zavedeni ugledom i moći, uz koje ide i novac, zaboravili na sadržaj i obveze, značenje te svečane prisege?

Treba podsjetiti naša visoka politička lica, da je jedan od kamen temeljaca moderne, prozapadno i proeuropski orijentirane države, kakvom bi nas željeli prikazati u vlastitim očima i u očima evropskih političkih uglednika, u njenom snažnom i dobro organiziranom zdravstvenom sustavu, koji kao svoju prvu i posljednju brigu ima zdravstveni boljitak svojih korisnika.

Sigurnost koju moderne europske države, poput suvremene Republike Njemačke, daju svojim građanima na ovome polju, nemjerljiva je s onime na što u modernoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj može računati građanin naše države, ako nema novca da se liječi po privatnim, ili po inozemnim bolnicama.

Ova vrst, na žalost samo još jedne u nizu od javnih sramota naše države, jedna je javna tajna, činjenica uz koju se skrušeno živi, sliježući ramenima bespomoćno, a u sebi po tiho računajući – jedni uzdajući se u debljinu ušteđenog bankovnog računa kojim će si, zlu ne trebalo, moći priuštiti liječenje ondje gdje budu najbolji uvjeti i kvaliteta usluge, drugi, pak, uzdajući se u naš klimav i slab, nedovoljno dobro organiziran, i čini se i prilično osiromašen, a gdjekad i sputan čudnim birokratskim mjerama, zdravstveni sustav, uzdajući se u božju pomoć i pomoć svih mogućih i nemogućih nadnaravnih sila, kao i u svesrdnu pomoć i spremnost na akciju i zalaganje ovakvih izvanrednih liječnika i liječničkog osoblja, koji su još uvijek ovdje, na tom klimavom tlu, a čiji je dobar primjer bio onaj ponosni mladić za susjednim stolom u cafeu.

To me sada sjeti i bolničkog prijema kojemu sam slučajno svjedočila, jednog barbe s otoka koji je u natikačama i u odjeći u kakvu bi neki kazališni kostimograf moguće obukao Vladimira i Estragona, za neko od uglednih dramskih uprizorenja Becketta, stigao na prijemni šalter jedne kvarnerske bolnice, dokotrljavši se ravno s trajekta, bez ikakvih osobnih isprava, bez osobne i zdravstvene iskaznice.

Sestre su se malo snebivale, odlazile pa se vraćale iz liječničke ambulante, šuškale neko vrijeme iza šaltera, da bi naposljetku ti ljudi primili i liječnički obradili starog barbu, koji, kazao je, nikada prije nije trebao liječnika, pa nije niti imao svih tih iskaznica i potvrda.

Eto to je naš sustav medicinski, prije bliži nekoj božjoj kući, ubožnici, gdje srećom ima dobrostivih i samilosnih ljudi, negoli svemu onome drugome što se podrazumijeva da se može i treba dobiti, a rezervirano je za privatne klinike, debele novčanike, za sretnike kojima ne treba ”ufanje u Boga i seljačka sloga”, ta stara, domoljubna, a sada i u buduće i zdravstvena krilatica, koja na koncu ipak ne uspijeva pomoći svima.

Tu je strašan primjer, tragičan slučaj nedavno preminulog Vladimira Matijanića, da nas na to podsjeća.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Dnevnik Witolda Gombrowicza
    •  Naši ''europejci''
    •  Duh starog europskog slobodarstva: priče Sławomira Mrożeka
    •  Stranci na privremenom radu kao naš domorodački spas i nada
    •  Camusova ljeta u Alžiru
    •  Sanatorij pod klepsidrom
    •  Osam i pol, jedne ljetne večeri
    •  Kakva sada MORA biti naša domovina?
    •  Hrabrost nijanse Jeana Birnbauma
    •  Sitni prevaranti i vrijeme Divljeg zapada

> Svi tekstovi ovog autora