autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Tamo sam propao, ali ovdje valjda neću

AUTOR: Andrea Latinović / 09.11.2013.

”Hrvatska nije toliko loša kao što mislimo jer imamo stereotipe. Kad kažemo da nam je sveučilište 400. na svijetu, mi nismo zadovoljni, a to je vrh”, kazao je jučer predsjednik Vlade Zoran Milanović na susretu sa studentima Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Premijer je tamo otišao kako bi bio na svečanoj sjednici fakultetskoga vijeća.

Mnogo toga zanimljivoga izgovorio je na tom skupu, primjerice da je ”biti članica EU-a, pa i slabije razvijena, također uspjeh”. Jer, nastavio je, ”to je najviša liga. Treba imati strategije i planove, ali treba i znati; jedno je plan na karti, drugo kozmički plan, treće meteorologija, a sasvim nešto drugo društvo i politika, u kojoj ne znate što će biti drugi tjedan”.

A kada se osvrnuo na sadašnjega dekana FSB-a Ivana Juragu, prisjetio se vremena prije 20 godina, kada su obojica bila u diplomatskom izaslanstvu u New Yorku, i to uz simpatičnu opasku: ”On je postao dekan. Ja sam u diplomaciji propao, a što će biti s politikom, vidjet ćemo…“

I to je jedan od problema s Milanovićem. On, naime, zna biti vrlo pristupačan, katkad i šarmantan, ali rijetki su to trenuci. Da je izvrstan govornik, uvjerili smo se u više navrata, posebno u situacijama u kojima je doista briljirao za saborskom govornicom i pomeo, i to doslovce, hadezeovce koji su mu ljuto odvraćali i od muke iskakali iz kože. No dokazao je da zna biti i vrlo neugodan kada to želi, i to toliko da je neugodno i onima koji ga slušaju, ali i onima na koje se izrečeno odnosi. I u tim je prilikama pokazao vještinu baratanja riječima, svoj bogati vokabular i općenito izvrsnu naobrazbu.

Zlobnici bi dodali da prečesto ”mlati praznu slamu”, odnosno da se služi demagogijom, no budimo pošteni: a koji se to političar ne služi njome? Možemo li nabrojiti barem jednoga koji neće posegnuti za frazama, od one kako ”treba pustiti institucije da rade svoj posao” do toga kako će ”situacija sljedeće godine biti teža, ali zato godinu poslije nešto lakša”…

Stoga se zapravo ne treba pretjerano ljutiti na Zorana Milanovića, ako ništa drugo, barem je spretan s riječima. Jer svatko upotrebljava oružje kojim najvještije rukuje, a kod njega su to riječi. Godinama ih je ”brusio” u diplomaciji, još dok mu je šef bio danas utamničeni Ivo Sanader; koje li životne ironije.

Eto, sada je pošteno priznao da u diplomatskim vodama nije uspio, ali se iskreno nada da tako neće biti i u političkima. A nadamo se i mi; ipak je malo prerizično da nam četiri godine odu u vjetar samo zato što se ambiciozni Milanović poželio igrati politike, a ne diplomacije. A kako sada stvari stoje, čini se da će to ostati samo puka želja jer dvije i pol već su – bačene.

Još tekstova ovog autora: