autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Teror država započinje za obiteljskim stolovima

AUTOR: Tatjana Gromača / 26.03.2023.

Tatjana Gromača

Svijet počiva na strahu od autoriteta, koji je genetski upisan u čovjekovo biće. On se dobiva skupa s fizičkim tijelom i organima, kao dio kolektivnog naslijeđa.

Sve osnove vlastita postojanja, koje čovjek nosi u sebi, i prema kojima oblikuje svoj život, utabane su u njegovoj podsvijesti u periodu najranijeg djetinjstva, o kojemu on ima veoma mala i slaba sjećanja. Ali to ne znači da do njih nije sposoban doprijeti.

Sve je te stvari, spoznaje i alate, psihoanaliza davno dala na opću upotrebu, kako bi se unaprijedili i poboljšali ljudski životi, paralelno s njom i filozofija i sociologija, kao i mnoge umjetnosti, od književnosti, preko likovnosti do fotografije i filma.

Pa opet, te se najdublje determiniranosti na osobnim, individualnim primjerima uzimaju najčešće zdravo za gotovo, preko njih se uglavnom prelazi kao da se nas osobno ne tiču, jer zapravo ne postoje.

Moguće da je baš naše djetinjstvo bilo oaza ravnopravnosti, uvažavanja i razumijevanja – samo se pitam, odakle onda toliki nesretni i bolesni ljudi, odakle tolika količina kaosa, zla i izopačenosti na ovome svijetu?

Bit će da je temelj laži koju smo spremni oblikovati o sebi i svome životu negdje na tome udaljenom, manje ili više neosviještenom mjestu, s kojega se gradi idealizirana, bjelokosna kula priče o naprednim i sretnim obiteljima, punim uzajamne tolerancije i ljubavi, kojih je izgleda posvuda na pretek.

Međutim, kada se razgrne zavjesa te dobro uvježbane predstave za javnost, tog ”obiteljskog cirkusa”, predstave kojom čovjek obmanjuje i sam sebe, u čiju je lažnu istinu i sam sebe uvjerio, toliko je puta ponavljajući pred drugima, tada se jasno vidi kako je strah od autoriteta utaban tada, za obiteljskim stolovima, po kuhinjama i spavaćim sobama, na tim prvotnim mjestima, na kojima se već odigravao neki od mnogolikih oblika, scenarija nasilja.

Nije to moralo uvijek biti fizičko nasilje, neka od njegovih emanacija, premda je i to raširenije negoli se kurtoazno vjeruje, a kako se na žalost vidi, unatoč ustrajnim zataškavanjima, ponovno se na sve strane vraća u modu.

Negdje, gdje je strah od autoriteta već imao svoju čvrstu, i zacijelo opravdanu ukorijenjenost, bio je dovoljan tek jedan, veoma leden pogled, pa da sve bude zaokruženo atmosferom straha i prijetnje, straha od kazne koja može biti strašnija negoli je to imaginacija malog čovjeka kome je pogled uperen sposobna zamisliti.

Još k tome pokoja osporavajuća, omalovažavajuća riječ, u znanoj kombinaciji ”mrkve i batine”, i evo nas u vrtlogu neke od manipulativnih igara, manipulacije koja je temelj oblikovanja stvarnosti svakog sijača straha, i njegovih sljedbenika, dakle i nasljednika.

Tako se proizvode poslušni, neslobodni pojedinci, čiji najdublji strah tijekom cijeloga života ostaje ovaj temeljno zapisan, dobiven od vrhunskog autoriteta, najčešće od strane oca, koji nije drugo doli jedna od podvarijanata ”boga”, ili možda čak neko njegovo fizičko ”ovaploćenje”, a to je strah od slobode.

Biti slobodan od ove prinudne poslušnosti i poniznosti, od podvrgavanja sili prijetnje, apsolutnoj dominaciji koja dolazi od nekuda ”odozgo”, personificiranoj kasnije u mnogim likovima životne stvarnosti, a napose u pojavama političkih vođa, kao i u pojmu same političke zajednice, države, nešto je čega se čovjek upravo atavistički plaši, upravo zbog činjenice da je taj strah, skupa s prijetnjom i silom dominacije i neupitnosti, duboko ugraviran u njegovo biće, kao i zbog činjenice da je jedan dobar dio njegovog života protekao u intenzivnoj dresuri, koja je imala od njega učiniti ono što većina uglavnom i jest – poslušnog psa koji se uredno odaziva na ”Pavlovljevo zvonce”.

Dapače, to zvonce najčešće zvoni na čovjekovu vlastitu štetu, ali ne treba brinuti, nego poslušno odraditi svoje, čak i ako se ide protiv sebe i svojih najdubljih osjećanja i uvjerenja…

To dakako, sve skupa unesrećuje i guši, tvori jedan život veoma dalek od onakvog kakvog svaka osoba zaslužuje, zbog čega se – ako se ne sakupi dovoljno odvažnosti da se jednom zauvijek iskorači iz takvih, i sličnih krugova mučenja – ovaj model samo nastavlja i prenosi dalje, takoreći s koljena na koljeno, na tugu i nesreću osobnih i kolektivnih ljudskih povijesti i zajednica.

Te zajednice izvana samo prividno napreduju, koristeći se riječima: demokracija, ravnopravnost, uvažavanje i tolerancija, dok duboko iznutra ostaju zapletene u ove retrogradne, destruktivne modele, koji još nikoga nisu zbiljski učinili sretnim.

Dok je najveći dio odraslih i zrelih pojedinaca u takvim zajednicama samo prividno odraslo i zrelo, ostajući, duboko u sebi, i nadalje ona uplašena i poslušna, neslobodna djeca.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: