novinarstvo s potpisom
Tko god kaže da SDP nije pokušavao slomiti Most ne govori istinu. Još u izbornoj noći stranački ljudi na terenu dobili su zadatak da detektiraju svih 19 mostovaca, da vide kako dišu i da čekaju zeleno svjetlo kada će ih krenuti “lomiti”. Je li to najmoralnije? Nije. Je li to bilo najpoštenije? Nije. Ali uz logiku da cijeli Most neće nikad ni dobiti, a i ne treba im, to je bila taktika koju je Iblerov trg odabrao. I tu su doista bili dosljedni! Ali, razbiti Most na kraju ipak nisu uspjeli.
Zato je pitanje zašto bi, nakon što su otpali iz pregovora, pa se opet vratili u igru i nakon što su podijelili ministarstva s Mostom, sami sebi pucali ne u nogu, nego u glavu. Postići dogovor s Božom Petrovom, odreći se premijerskog mjesta, pristati da Most dobije sedam ministarstava i potom mu i dalje raditi iza leđa bio bi doista dobar razlog da Petrov Milanoviću okrene leđa.
Ali ne može se takvo što samo izgovoriti i stati na tome. Božo Petrov sada mora jasno i glasno reći koga je to iz Mosta zvao netko iz SDP-a, tko je taj iz SDP-a, što je točno nudio njihovu mostovcu i u zamjenu za što. Sva sreća pa živimo u 21 stoljeću. Svi imamo mailove, pametne telefone…
Dakle, nekakvi tragovi moraju postajati. I teške riječi se mogu i moraju potkrijepiti.
U suprotnom Petrov će zauvijek nositi teret HDZ-ove marionete koja je samo tražila alibi da se izvuče iz Milanovićevih ralja.
Kako drukčije tumačiti i činjenicu da je Petrov tražio prekjučer još malo vremena za dogovor s SDP-om, a Most je dobio sve što je tražio. Pa i MUP i rukovođenje cijelim sigurnosnim aparatom iako je vrlo zanimljivo zašto to želi jedna nezavisna lista, okupljena od ljudi iz lokalnih sredina.
Zbog mentalne higijene novi bi izbori doista bili jedini spas. Istina, trajali bi, koštali, blokirali dosta toga u državi, ali u ovoj postizbornoj sramoti u kojoj više nitko nikome ne vjeruje i jedino pravo rješenje. Ali sudeći po zapletu, a na koncu i raspletu oni očito nikada i nisu bili opcija.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).