Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (1)

Ako ste posve novi pri ovoj hermetički i samozatajno nazvanoj kolumni, – riječ je kao i uvijek (samo) o muzejima i baštini: ovaj puta kao prilog njihovom razumijevanju svijeta.

Kapitalizam je oduvijek bio osoran, a ”poduzetnost” kao njegova pogonska motivacija uvijek je degradirala u gramzivost. S napretkom demokracije i humanističke vizije društva blagostanja, kapitalizam se ponešto upristojio, ali onda ga je neoliberalizam preobrazio u totalni i pljačkaški.

Doduše, ako i razumijemo novo stanje možda ćemo zbog konvencija previdjeti da su financijalizacija i monetizacija svijeta doista prerušena pljačka i ljudi i planete koju nastavaju. Da li još ima vremena da kulturni sektor utječe na svoju neizvjesnu sudbinu? Možda, ali teško. No, postoji samo dok pokušava. Eventualno će moći ako sudionici znaju što se događa, kojim rizicima je izložen njihov sektor i kako u uvjetima kaotične iluzije demokracije utjecati na donositelje odluka.

Ni, brodske kompanije više ne vode iskusni brodovlasnici, novine više ne izdaju javna medijska poduzeća, a ni obrazovani nasljednici osnivača, vinski podrumi nisu više porodična imanja nego dionička društva… Svime upravljaju bezlični posrednici, ”manageri” u ime bankara i fondova. Svagdje rade najjeftiniji i najposlušniji, – tj. najlošji.

Tanker sa stotinu tisuća tona nafte više puta mijenja rutu na otvorenom oceanu prema tome kako s tim teretom na nekoj od svjetskih burzi trguju u ime mešetari.

Kako već biva s percepcijom i razumijevanjem, – tek kad sam iz prve ruke saznao za slučaj da su dva tek izgrađena tankera, svaki s preko 100.000 brt odvezena na rezalište zato jer se burzovna situacija promijenila, postao mi je još jasniji jedan od izraza za ekonomski model u kojem živimo: ”casino capitalisam”.

Štoviše, kompanija je pridonijela BDP-u, pa pretpostavljam da na takvim primjerima profesori ekonomije objašnjavaju kako je famozni ”GDP” samo maska iza koje se skriva priroda Doba velike pohlepe: samo bilježenje novčanog prometa pa veći BDP može istovremeno značiti, recimo, i pad životnog standarda građana. Ima valjda dva desetljeća da mi se ta sintagma o pohlepi nametnula kao najkraći opis prirode sustava u kojem živimo.

Ali, korijeni te zlokobne drame koja je promijenila svijet unatrag 40-tak godina, su duboki. Potječu još iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, a protagonisti i zagovornici su brojni. Ukratko, da nije bilo F. A. von Hayek-a, Mont Pelerin Society, obeshrabrujućih kriza 70-tih, Miltona Friedmana i njegove famozne Čikaške Škole (zapravo ”raubera” u kvazi znanstvenom ruhu), te Margaret Thatcher, Ronalda Reagana, Svjetske banke i MMF-a, – horor-film u kojem živimo ne bi bio ujedno i naša stvarnost.

Iako se ”komunizam” historijski obrukao, – sve dok je postojao Berlinski zid, načelno je postojala i alternativa. Unipolarni ili multipolarni svijet pitanje je, naizgled, izvan područja javne memorije, ali svi koji su najavljivali kraj zapadne paradigme razvoja pa i dominantne kulture imaju pravo bar utoliko što ostatak svijeta neće biti obavezan na nju. Ali, to je šansa za sve.

Političke partije, nekad zasnivane na projekcijama pravde i jednakosti, tzv. lijeve, – nemaju više koga zastupati. Nema ni radničke klase. Društvo je samljeveno u manipulirane individue i radikalne grupe.

Iz nacizma i fašizma iscijeđena je esencija sastavljena od pseudoznanosti, nacionalnih mitologija i političkog fanatizma koja natapa cijelo društvo, pretežno desni dio politike, ali populizam nadilazi tradicionalne lijeve i desne opcije.

Važno je gdje korporacije i vlasnici većeg dijela Planete mogu imati bolje uporište. Stvorile su ga na račun demokracije i društvene pravde.

U mnogim zemljama, posebice post-socijalističkim, Crkva je uvidjela frustracije ”masa” i nametnula se kao partner u raspodjeli moći; novom tehnologijom i kulturom spektakla koristi historijsko iskustvo manipulacije duhovnošću, – posebice siromašnog mnoštva i rastućih frustracija nekada moćne srednje klase.

Paralelno i naoko paradoksalno, – agresivnom, isključivom kampanjom za slobodu pojedinca, društvo se uz pomoć grandiozne manipulacije medijima i tehnologijama dnevno dehumanizira i udaljuje od jednostavnih ideja o slavi i nagradi za trud i kreativnost, o iskorjenjivanju siromaštva kao društvenog poroka,  – kao društvene bolesti.

Posljedica svega je baršunasti totalitarizam kao sramotno uprizorenje demokracije, kao prikriveni pad kritererija kvalitete i standarda vrijednosti i kao toleriranje, ponegdje i ohrabrivanje, dnevno rastućeg jaza između bogatih i siromašnih.

Stvarnost su sve siromašniji građani, a kroz osiromašenje države , – sve siromašnija kultura i njeni sektori. Ukratko, ovo je povijesni trijumf licemjerja.

Zapamćena prošlost i kultura manipulirani su da, baš suprotno od svoje prirode, posluže tom projektu samouništenja čovječanstva umjesto da budu spasonosno uravnoteženje razvoja.

(Ovaj je tekst u nastavcima je preveden, peterostruko uvećan i aktualiziran pod–odlomak ”11. Total capitalism, the poor and museums”, iz knjige Public Memory in a Deluded Society: Notes of a Lecturer, koju je moguće pronaći na https://icofom.mini.icom.museum/wp–content/uploads/sites/18/2022/11/2022_tomislav_sola_public_memory.pdf, kao i na https://www.mnemosophy.com/the–vault). Ta ista, unekoliko drugačija verzija na engleskom jeziku, objavljenja je na:  https://independent.academia.edu/TomislavSola

Knjiga je izdana i na ruskom jeziku.)

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (2)
    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (1)
    •  Totalitarni kontekst javne memorije (2)
    •  Totalitarni kontekst javne memorije (1)
    •  Postkapitalizam je i protiv muzeja (2)
    •  Postkapitalizam je i protiv muzeja (1)
    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (2)
    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (1)
    •  Dobro je znati u čije ime govorimo
    •  Važno je znati gdje smo

> Svi tekstovi ovog autora