Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (3)

Vlasnicima svijeta je najlakše s pojedincima. Uostalom, sasvim je malo onih koji su se svojim značajem i veličinom izborili za pravo da postoje i djeluju kao apostati i heretici, a i dovoljno fame da ih establishment ne dira. Taj ih lukavo uzima i predstavlja kao ”dokaze” svoje tolerancije, a njihovu istinu denuncira kao ekstremnu i razornu teoriju ”zavjere” i medijski posve marginalizira.

Prešutni otpor nosilaca moći i njihovih poslušnika marljivo sabotira učestalost i domet tih osobitih pojedinaca. Iako su veliki, mogu biti sigurni da će ih zaobići i Nobelova nagrada, a vjerojatno i sve ostale koje imaju javnu važnost.

Ostatak te neophodne piramide društvene istine (kojoj su ti osobiti pojedinci na vrhu), čine učitelji, nastavnici, profesori, javni intelektualci i institucije javne memorije, pa, na koncu i javni predstavnici svih profesija, od kojih su neke, kao novinarstvo, javne a priori.

Ta je baza razorena, obeshrabrena, dezavuirana, omalovažena, osiromašena, ucijenjena radnim ugovorima, izložena posebnoj pažnji službi koje bdiju nad greškama građana koje svatko čini, ali se većini ne broje.

Kažnjavana je uporno i pedantno, lukavim i djelotvornim kaznama i ucjenama, – tako suptilnim da ih ne nemoguće dokazati.

Nekima, recimo, politički svjesna ekipa hitne pomoći (jer je imao takvu sreću) neće stići na vrijeme ako mu/joj pozli. Možda će primijetiti da za svaki prekršaj plaća maksimalnu predviđenu kaznu….

Zato Zapad konačno živi u nedemokratskom društvu ne uspijevajući iz sebe generirati spasonosnu promjenu. To je skup grijeh ima li se u vidu da je ta civilizacijska paradigma (za razliku od Istoka i Juga koji su drugačiji) građena tisućljećima.

Sistemu je s institucijama nešto lakše osigurati podršku ili bar prešutni pristanak na šutnju ili, uostalom, na govor koji Vlasti, korporacijama, – kako vam drago – ne škodi.

Budžet se konstruira argumentima i podrškom. Stručni argumenti za financiranje mogu biti moćni, ali o njima odlučuju administrativna tijela zaogrnuta strukom ili svojim demokratskim atributima.

U malim zemljama s traumom socijalizma iza sebe obično o svemu odlučuje mješavina argumenata korupcije i politike. U većim je to manje očito, ali najčešće nije drugačije.

Da, postoji malo iznimaka. Memorijske institucije su javna usluga i ne moraju biti komercijalno uspješne. Dakle, kad nam dokazuju da ni obrazovanje ni zdravstvo nisu javno dobro nego područje profita, isto se pokušava na dosta perfidne načine objasniti i sektoru kulture: raznim argumentima.

Samo, kako objasniti da se vrline, ponos, osobnost, osobitost, jedinstvenost, autohtonost, drugačijost, stječu trudom i da su dugoročno korisne – sigurno i ekonomski relevantne, ali se ne dokazuju profitom. I svijet je gotovo zaboravio da je raznolikost među ljudima ili u prirodi – bogatstvo.

Kad je smišljena industrija baštine, htjelo se muzejima saopćiti da su naprosto dio turističke ponude atrakcija i destinacija i da je time sve rečeno.

Periodično, muzeji iznova dolaze pod isti pritisak. Neka postoji kulturni turizam, ali smisao je da ne pokleknu. Važniji su nego što i sami misle, a svakako nego što misli nezainteresirana većina ili pak blazirana, samozvana jednopostotna financijska elita i ”stručnjaci” koji ih opslužuju.

Ovaj maleni odlomak knjige (koja nije objavljena na hrvatskom) ažuriran je s dosta razloga. Eto, sadašnje izdvajanje u razvijenim zapadnim zemljama za sve baštinske struke (muzeji, arhivi, knjižnice…) manje je nego prije nekoliko godina, a bit će veće nego u godinama koje slijede kad izdaci za postojeće i buduće ratove, eto bar na našem Zapadu, budu najmanje 15 do 33 puta veći od izdvajanja za zdravu pamet.

Naime, sad je to izdvajanje iz BDP-a najmanje u SAD-u (0,15%), a najveće u nekim nordijskim zemljama (0,3%). Žao mi je što moji studenti (koji su davno slušali bar neke od argumenata koje nabrajam) vjerojatno neće vidjeti ovaj tekst. Obogaćujem, naime, nekadašnje dokaze. Pitam se, sjećaju li se otkaza direktoru ”Air and Space Museum-a”, kad je napravio izložbu o ”Enola Gay” (Sjećate li se, avion nad Hirošimom?). Duga i ne jedina priča.

Argumentaciju aktualiziram i nedavnom viješću (srpanj 2025) iz ”Art News” (SAD). Dovoljan je naslov: ”Bijela kuća kaže da muzejske izložbe u Smithsonianu moraju slaviti Američku izuzetnost”. To je vladin ”nalog”, za one koji ne znaju, Smithsonian je najprestižniji svjetski aglomerat od 19 mega-muzeja na Mall-u u Washingtonu.

Historijski se pretenzija na ”izuzetnost”, bila ona rasna ili politička ili religiozna, uvijek pretvarala u krvave, razorne, iscrpljujuće, ratove nedostojne ljudske vrste.

Ako, dakle, muzeji ne postanu dio projekta, najpovoljnija posljedica je siromaštvo i društvena degradacija. Ostaju još (o čemu sam govorio i možda ću još) privatizacija, zatvaranje recimo u formi reorganizacije ili rasprodaja, recimo u obliku ”deaccessioning” (izlučivanje, odvajanje iz zbirke).

Smithsonian je, douše toliko izuzetan da ga je moguće samo ”oštetiti” usiljenom disciplino unutar očekivanog ”nemiješanja” u sve što zadire u interese vlasti. Eto, mogu proizvoditi znaje – kolikogod hoće. Sve se to, ili gore, već i događa po svijetu samo što se nekad činilo katastrofičnim, heretičkim teoretiziranjem.

(Ovaj je tekst u nastavcima je preveden, peterostruko uvećan i aktualiziran pod–odlomak ”11. Total capitalism, the poor and museums”, iz knjige Public Memory in a Deluded Society: Notes of a Lecturer, koju je moguće pronaći na https://icofom.mini.icom.museum/wp–content/uploads/sites/18/2022/11/2022_tomislav_sola_public_memory.pdf, kao i na https://www.mnemosophy.com/the–vault). Ta ista, unekoliko drugačija verzija na engleskom jeziku, objavljenja je na:  https://independent.academia.edu/TomislavSola

Knjiga je izdana i na ruskom jeziku.)

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (2)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (1)
    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (2)
    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (1)
    •  Totalitarni kontekst javne memorije (2)
    •  Totalitarni kontekst javne memorije (1)
    •  Postkapitalizam je i protiv muzeja (2)
    •  Postkapitalizam je i protiv muzeja (1)
    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (2)
    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (1)

> Svi tekstovi ovog autora