Treba li nam još ”Goranovo proljeće”?

”Goranovo proljeće” najdugovječnija je i najznačajnija pjesnička manifestacija u Republici Hrvatskoj, u sklopu koje se dodjeljuju najprestižnije pjesničke nagrade – Goranov vijenac za pjesnički opus te Goran za mlade pjesnike, nagrada za najbolji rukopis pjesnikinja i pjesnika do 30 godina, koja rezultira objavljivanjem pjesničke zbirke.

”Goranovo proljeće” četverodnevna je manifestacija koja se već nekoliko desetljeća odvija diljem Hrvatske, povezujući Zagreb, Lukovdol, rodno mjesto Ivana Gorana Kovačića, kao i druge gradove.

Unazad nekoliko godina manifestacija se snažno internacionalizirala, uključila u svoj redovni program zavidan broj inozemnih pjesnika (od Slovenije i Mađarske preko Francuske i Njemačke do Indije, SAD-a i Novog Zelanda) te postala sudionikom utjecajne europske platforme za promicanje pjesništva Versopolis, u sklopu koje ugošćuje europske pjesnike te isto tako omogućuje hrvatskim pjesnicima da se svake godine predstave na manifestacijama u 13 europskih zemalja.

Odgovor Ministarstva kulture (iznesen na službenim stranicama) na kritiku koju je predsjednik Goranovog Ivica Prtenjača uputio u intervjuu objavljenom u Večernjem listu vrvi cinizmom, neistinama i ispraznim birokratskim floskulama

Svake godine ”Goranovo proljeće” ugošćuje između 15 i 20 inozemnih te petnaestak domaćih pjesnika, tiska opsežan festivalski katalog u kojem donosi pjesme laureata i prevedenih autora, knjiški prvijenac laureata Gorana za mlade pjesnike, kao i trojezične zbirke pjesama gostujućih autora u sklopu Versopolisa, u nakladi od po 1.000 primjeraka.

”Goranovo proljeće” zasnovano je na isključivo volonterskom radu i entuzijazmu programskih odbora u Zagrebu i Lukovdolu, kao i na radu čitave mreže stručnjaka iz područja književnosti i filologije – književnih kritičara i znanstvenika koji čine stručne žirije te prevoditelja bez kojih ovakve manifestacije ne bi ni postojale. To su činjenice.

Također je i činjenica da je Ministarstvo kulture ove godine radikalno smanjilo sredstva manifestacije čak za dvije trećine – s ranijih 150.000 na 50.000.

Ova vijest poslala je poruku koja je značila samo jedno – ukidanje manifestacije u dosadašnjem značaju i obujmu. Ministarstvo je na traženje Odbora u zadnji čas povisilo sredstva za 30.000, što je značilo izvedivu, ali bitno reduciranu manifestaciju: nagrada Goranov vijenac upola je smanjena (nekada je iznosila 20.000 kn), nije bilo novca za tradicionalan odlazak u Lukovdol, kao ni za tiskanje festivalskog kataloga i ostalih materijala, radilo se volonterski i u segmentima koji su ranije novčano vrednovani (žiri za Vijenac, fotografija, tehnika), a tiskanje nagrađenog rukopisa ostaje upitno. Internacionalnom dijelu programa dana je prednost s obzirom na to da su putni aranžmani i prijevodi već mjesecima prije bili dogovoreni.

Odgovor Ministarstva kulture (iznesen na službenim stranicama) na kritiku koju je predsjednik Goranovog Ivica Prtenjača uputio u intervjuu objavljenom u Večernjem listu vrvi cinizmom, neistinama i ispraznim birokratskim floskulama.

Cinizam se ogleda u konstatacijama kojima ministarstvo nominalno priznaje značaj i važnost Goranovog proljeća, ”iskreno“ čestita ovogodišnjim laureatkinjama (ne navodeći im međutim imena!), ali zapravo smatra da festival ima znatno manji javni doseg i vrijednost, koji su razmjerni dobivenoj potpori.

Argumenata za izrečene tvrdnje međutim nema – osim onoga da je potpora uravnotežena s cjelokupnim, sramotno malim budžetom koji je izdvojen za sve književne manifestacije.

Cinizam se ogleda u konstatacijama kojima ministarstvo nominalno priznaje značaj i važnost Goranovog proljeća, ”iskreno“ čestita ovogodišnjim laureatkinjama (ne navodeći im međutim imena!), ali zapravo smatra da festival ima znatno manji javni doseg i vrijednost, koji su razmjerni dobivenoj potpori

No i taj, također, treba uzeti s rezervom, budući da su dotacije dijela manifestacija ostale iste, a nekima su sredstva čak povećana. Tvrdnja da ”Ministarstvo svake godine dogovara s organizatorima unaprjeđenja kako bi se format redizajnirao, medijska prisutnost i kvaliteta manifestacije poboljšali“ u slučaju Goranovog je najobičnija laž, jer takvih dogovora nije bilo, a ideja da se smanjenjem potpore želi utjecati na redizajn i poboljšanje besmislena je sama po sebi.

Naprotiv, pokušaji komunikacije s ministarstvom – uvijek na inicijativu Odbora – pokazali su se uglavnom jednosmjernim i posve neproduktivnim.

Tu je također i preporuka da se ”Goranovo proljeće”, koje je tradicionalno dio SKUD-a Ivan Goran Kovačić, treba osloniti na druge izvore financiranja – što ukazuje na potpuno nerazumijevanje okvira u kojima ova manifestacija funkcionira, kao i na težnju ministarstva da se odgovornost za javno dobro, kulturno nasljeđe, ali i budućnost hrvatske poezije, jednostavno prebaci na tržišne mehanizme.

Floskulom o ”faktoru utjecaja“ te tvrdnjom o izostanku ”racionalnog i profesionalnog pristupa“ u organizaciji festivala Ministarstvo želi svojim riječima dati ozbiljnost i utemeljenost, a ustvari izriče šuplje fraze bez obrazloženja.

Ostaju neodgovorena pitanja – kome treba Goranovo proljeće? Kome treba poezija? Smetaju li kome ime i biografija velikog Ivana Gorana Kovačića? Je li problem u neovisnim, rotirajućim žirijima kojima se ne da manipulirati? Koji je to ”faktor utjecaja“ koji opravdava interes Ministarstva za neki pjesnički festival, kako se to mjeri?

Jesu li to minute u Dnevniku, broj posjetitelja, tržišni prestiž, lajkovi na Facebooku ili nešto drugo?

Postoji li, na kraju, u Hrvatskoj bar približno utjecajna i ”profesionalnija“ pjesnička manifestacija?

Ostaju neodgovorena pitanja – kome treba Goranovo proljeće? Kome treba poezija? Smetaju li kome ime i biografija velikog Ivana Gorana Kovačića? Je li problem u neovisnim, rotirajućim žirijima kojima se ne da manipulirati? Koji je to ”faktor utjecaja“ koji opravdava interes Ministarstva za neki pjesnički festival, kako se to mjeri?

Ove godine Goranovo proljeće održano je po 54. put. Manifestacija iza sebe ima ogroman simbolički kapital, kako na domaćem tako i međunarodnom planu, ali trenutni vlastodršci očito ne misle da je on vrijedan primjerene javne potpore.

Isto se obezvrjeđivanje, čini se, odnosi i na cjelokupno hrvatsko pjesništvo i njegovo bogato nasljeđe.

Goranovo je opstalo do danas. A dat ćemo sve od sebe, posve volonterski i s pjesništvom kao jedinim interesom, da opstane i dalje, kako izgleda – unatoč kulturnoj politici, a ne zahvaljujući njoj.

Programski odbor Goranovog proljeća:

Ana Brnardić
Miroslav Kirin
Branislav Oblučar
Marko Pogačar

    •  In memoriam - Napustio nas je veliki Željko Senečić
    •  Promicati kulturu milosrđa
    •  Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
    •  Hanuka
    •  Opravdano postojanje Nove ljevice
    •  Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
    •  Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
    •  Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
    •  Silovanu se ženu viktimizira i u miru
    •  Svjetski dan siromaha u Vatikanu

> Svi tekstovi ovog autora