novinarstvo s potpisom
Ne znam postoji li neki takav fond u EU-u, ali mogla bi pogledati nova ministrica Gabrijela Žalac pa da iz Europe zatražimo kakav paket nepovratnih milijuna za kampanju poticanja pristojnosti, smirivanja rudimentarnih strasti u hrvatskom društvu i obeshrabrivanja izljeva mržnje.
U tom smislu dosta se uljudio politički vrh, premijer Plenković ne psuje, ne proklinje, ne dere se, ne naziva oponente neprijateljima i ne traži antihrvate i udbaše ispod svakog kamena kao što su činili Karamarko i njegovi crni trumbetaši.
Ima on, doduše, nekoliko zastupnika koji nastavljaju sa svojom vojnom protiv svega što nije ultra ultradesno pa će sam morati vidjeti kako će s njima prije nego mu dođu glave, ali o tom potom.
I u SDP-u je novi vjetar, s Bernardićem na čelu kreće politika u bijelim rukavicama, Milanovićev karakter je out, pa čestitajući svojoj stranci na provedenim izborima, i on sada upotrebljava zamjenicu ”vi”, ne više ”mi”.
A Most je ionako verbalno uljudan, kod njih su problematične druge stvari, ali to sada nije tema.
Najveće stranke su dosta stale na loptu, ali pravog pogotka nema jer se divljaštvo u konvojima seli na internet i truje društvo odozdo. Cyberspace vrije od najgorih prljavština, uvreda i prijetnji, a tom pobješnjelom orkestru sekundiraju i pojedini zakonski registrirani mediji.
Znam da mi se crno piše kad kažem da ne razumijem zbog čega Vlada vraća mogućnost da se veteranima i danas nastavi priznavati invalidski status po osnovi PTSP-a jer ću dobiti poruke da će me likvidirati po kratkom postupku, da sam kurva i da pripazim što će mi se dogoditi s djecom.
Za anonimne nasilnike nije nikakav argument da je odobravanje invalidnina 25 ili 21 godinu nakon rata samo proračunato ulagivanje braniteljskoj populaciji i čista parodija politike. Ali njima i nije do argumenata. Kad te mrze – mrze te, i gotovo, a glavu upotrijebiti neće.
Ali badava je sada plakati, ovo iracionalno, rastrojeno i tabuizirano društvo politika je pomno odnjegovala godinama pa nam se fantom sada nadmoćno ceri iz svojih jazbina.
Nekidan je ispao skandal što je Kolinda Grabar-Kitarović podigla noge na stolicu u gledalištu Davis Cupa. Imala je hlače i tenisice, ali nema kako je sve nisu naružili jer je navodno uvrijedila funkciju Predsjednice Republike.
Ne vidim čime. Premda imam sto drugih zamjerki na to kako šefica države obavlja svoj posao. Ali ovdje si ili naš ili si njihov, nema između, između je samo batina, krv i topovska paljba.
Zato je Plenković možda trebao gledati dalje od nosa pa osnovati ministarstvo za normalizaciju javnog ophođenja i liječenje od mržnje. Kad ih već ima 20, nije greda ni još jedno, a teška je stvar u pitanju i nitko se njome ne bavi, misli se valjda da će proći sama od sebe kao sezona zimske gripe.
Vraga će.
Evo gospodarstvo bolje gura već osmo tromjesečje, sada za još 2,9 posto, ljudi su se okuražili investirati u novi frižider na 12 rata, ja sam kupila deset pari čarapica za djecu, planu kobasice na adventskim štandovima, krenuli su i stanovi.
Ali ”kultura” prljavog lajanja, prostačenja i ujedanja doći će svima glave.
(Prenosimo s portala Novoga lista).