Turbulentna prosvjetarska jesen

S početkom nove školske i nastavne godine, učitelji, nastavnici i pomoćnici u nastavi, kao i ostali djelatnici zaposleni u sustavu obrazovanja ulaze u novo, za njih dosta turbulentno razdoblje.

Stanje u sustavu javnog obrazovanja odavno nije ružičasto, te je sve teže dobiti kvalitetan učiteljski i nastavnički kadar a donošenjem novog kurikuluma, kao i nejasnim i nedorađenim aspektima sustava ocjenjivanja u čije se donošenje išlo sa istim aktom za državne službe (na opće čuđenje i zgražanje nekih naših sugovornika iz Ministarstva rada, s obzirom na to da se radi o sasvim različitim sustavima) razloga za optimizam prosvjetari nemaju baš previše.

Tu treba dodati i stalno odgađanje početka pregovora o novom granskom kolektivnom ugovoru, prvo zbog pripreme izbora, pa zbog samih izbora, pa zbog sastavljanja većine, i naposljetku zbog podjele resora.

Odgoda je trajala ukupno godinu i pol, no nismo baš čuli sindikalne čelnike da dižu glas (osim ona dva sindikata koji stalno mute vodu u bari- Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i Školski sindikat ”Preporod”). Ostali su uglavnom šutjeli, a razlozi su i tome politički – jer u županijama u kojima više nisu najbrojniji ni s najvećim brojem podružnica zadržavaju sa starim GKU poziciju kao da jesu (a to znači i utjecaj na zapošljavanje u školama i na temelju toga vrbovanje novih članova).

No, krenimo redom.

Što donosi novi Nacionalni kurikulum za čiju su provedbu povučena sredstva iz EU fondova učenicima, a što poučavateljima-učiteljima i nastavnicima?

Prije svega, učenicima donosi novi i zanimljiviji pristup kroz projektnu nastavu, međupredmetno povezivanje kroz tematske i programske cjeline, nove izborne predmet, od kojih su neki vezani i za digitalizaciju, upotrebu umjetne inteligencije i izradu mobilnih aplikacija, precizniju razradu cjelina i individualniji pristup u vrednovanju ishoda.

Nedostatak prostora u pojedinim školama, pogotovo onih za kabinetsku i projektnu nastavu s obzirom na starost i prenapučenost samih školskih zgrada od kojih mnoge nemaju ni rashladne sustave, kamoli prostore opremljene za kvalitetnu provedbu novih programskih cjelina po EU standardima pogotovo u nerazvijenijim županijama, iako takvih škola ima i u Gradu Zagrebu, predstavljat će izazov poučavateljima.

Ujedno, novi kurikulum sa sobom nosi i znatno više dokumentacije, opsežnije i detaljnije izrade planova, priprema i izvještaja za nastavnike, uz jednaku satnicu predviđenu za isto.

Vezano uz tematske i programske cjeline koje su novim kurikulumom ponuđene učenicima i koje će kao takve biti zacijelo zanimljivije, u međupredmetnom povezivanju, dovode do toga da su neki predmeti izgubili samostalnu satnicu. EU ne propisuje kolika satnica čega treba biti u novom kurikulu koji slijedi obrazovne strategije i okvir EU, to je prepušteno zemljama članicama i organizaciji nastave na terenu.

S obzirom na to da živimo u Hrvatskoj, u kojoj se i ravnateljska mjesta namještaju a i kadar u školama zapošljava često urgencijama i preko veze, vrlo je izgledno da ravnatelji imaju utjecaj na satnicu pojedinih predmeta unutar cjeline pa se ona smanji za ”nelojalne” a poveća ”lojalnima” (što dotiče i drugu temu – sustav i kriterije ocjenjivanja zaposlenika).

U svakom slučaju, pojavit će se manjak satnice, moguće je da neki ostanu i bez radnih mjesta, i u tom slučaju, GKU su jedino mjesto na kojem sindikati mogu utjecati na otpremnine za djelatnike, i stoga su pregovori o istima iznimno važni za zaposlenike u sustavu obrazovanja.

No, za učenike koji se školuju u ustanovama koje obrazuju po posebnim školskim programima i onima za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života, došlo je i do nekih pozitivnih promjena – uvođenja domaćinstva (iako su ti sadržaji do sad bili obrađivani kroz predmetnu cjelinu Radni odgoj i Skrb o sebi).

No došlo je i do nekih, ne baš jasnih promjena – područje govora i komunikacijskih vještina u odgojno-obrazovnim skupinama za obrazovanje po programu kompetencija za aktivnosti svakodnevnog života, predmetno područje Komunikacija, sada se zove Hrvatski jezik i komunikacija. Isto tako, uveden je i predmet Engleski jezik i informatika kao izborni predmet – što njihovim učiteljima uopće nije jasno, koja bi trebala biti svrha toga.

Naime, predmetno područje se do sada zvalo Komunikacija, upravo zato što se radi o djeci koja nisu i ne mogu savladati ni predčitalačke vještine, govor je vrlo oskudan i situacijski, pa ne može biti riječi o usvajanju gramatike i pravopisa kao preduvjeta za učenje bilo kojeg jezika.

Mnoga su djeca i neverbalna, služe se pokaznom gestom, znakovima ili PECS sustavom i komunikatorom da bi komunicirali svoje potrebe. Naravno i proširenje rječnika izvan svakodnevnog konteksta i poznatih socijalnih situacija ide vrlo teško kao i generalizacija s obzirom na to da većina djece nema razvijeno apstraktno mišljenje.

Zaista je teško dokučiti zbog čega su tvorci novog kurikuluma mislili da će djeca koja nemaju razvijene ni predčitalačke ni govorne vještine za hrvatski, imati koristi od engleskog a da ne budu zbunjeni time što ispod npr. PECS sličice koju znaju kao ”jabuka” sad piše apple. Kada je jabuka, a kada apple? S obzirom na to da ta djeca nikad neće samostalno putovati niti naručivati na stranom jeziku u drugoj državi.

Isto tako, za ovladavanje informatičkim vještinama, potrebne su temeljni preduvjeti, kao i za jezik. Kad oni izostaju, zaista se postavlja pitanje svrhe takvog izbornog predmeta.

Navedene predmete bi trebali predavati predmetni nastavnici. Kvalitetne profesore engleskog i informatike i tako je teško privući u škole na rad za prosvjetarsku plaću i u često neadekvatne uvjete opremljenosti škola, a ovakvim izmjenama se stvar dovodi do apsurda.

Sve to nije moguće promatrati odvojeno od sustava ocjenjivanja učitelja i nastavnika, a koji su, iako se radi o sasvim drugačijim sustavima, išli u paketu s onim za državne službenike. Pa sad tu nemamo vrednovanje postignuća unutar jedne nastavne/školske/akademske godine, nego kalendarske, što je apsurd.

Zakon o plaćama, donesen je ishitreno i u pojedinim svojim cjelinama nepromišljen, pa i štetan, jer bi dugoročno mogao izazvati posljedice trajnog smanjenja kvalitete obrazovanja.

Prije nego se vratimo na samo ocjenjivanje, istaknut ću samo jedan paradoks – da je u strukovnim školama koeficijent za obračun plaće izjednačen onima koji su završili dodiplomske studije od tri godine a do sad su bili vođeni kao nestručna zamjena nastavnika, s diplomskim studijem i profesorskim zvanjem. Posljedično, sve će manje ljudi s petogodišnjim studijem željeti raditi u školstvu, a sve manje će mladih biti motivirano za završavanje petogodišnjeg studija kad se za jednaku plaću mogu zaposliti u školama.

Kako će se onda ocjenjivati rad onog nastavnika s trogodišnjim studijem u odnosu na drugog s petogodišnjim, s obzirom na to da prvom nužno nedostaje akademskih vještina za istu razinu ishoda obrazovanja? I tko će ocjenjivati?

Tu je nužno pojašnjenje članka 3. Uredbe o postupku, kriterijima i načinu ocjenjivanja nastavnika – što znači ”Neposredno nadređeni zaposlenik” i ”Čelnik javne službe” s obzirom na to da u osnovnim školama nema upravljačke hijerarhije kao u državnim službama i visokom obrazovanju, pa je nužno riješiti pitanje upravljačkog dualizma na što upozoravaju pojedini sindikalni čelnici.

To je iznimno važno jer, ako se radi o istoj osobi, i dualizmu njenih funkcija, tada ta osoba ima ovlasti koje ne bi smjela imati, odnosno koje će u sustavima s upravljačkom hijerarhijom biti razdvojene.

Postoji i problem s ocjenom bivšeg poslodavca koja će se tražiti, iako znamo da kod nas postoje i kaznena dežurstva i prekovremeni sati koji se moraju utuživati za sve koji nisu lojalni tj. nisu umreženi u sustavima javne i državne uprave: ne spadaju pod ono ”moj čo’ek” što stranački izabrani voditelji službi često smatraju preduvjetom za dobru ocjenu.

Jednako tako, ako se sazna da zaposlenik traži i razmatra druge mogućnosti sigurno neće ući u onih 20 posto koji mogu dobiti prve dvije najbolje ocjene.

Problema s tom Uredbom i Zakonom o plaćama je još puno, a mjesta za pisanje ponestaje. No, sve u svemu, pred djelatnicima u obrazovanju su izazovna i turbulentna vremena, u kojima će kvalitetu javnog obrazovanja biti sve teže održati.

A ja se ozbiljno pitam, gledajući doneseni Zakon i pripadajuće uredbe, u kompletu s kurikulumom, je li kvalitetno i dostupno obrazovanje uopće vladajućima cilj. Jer puno se lakše upravlja lošije obrazovanim stanovništvom.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  U Alsaceu sam učila o ljudskosti, prevladavanju traumi i napretku  
    •  Plodovi jednostavnosti
    •  Adieu, mon amie la Rose
    •  Što bismo sve, da hoćemo, mogli naučiti od Baby Lasagne?
    •  Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
    •  Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
    •  Sindikalni prosvjedi i rasjedi
    •  Božićno vrijeme u hostelu Arena
    •  Svi božićni egzili
    •  Zakon o odgoju i obrazovanju po bankarskom kroju

> Svi tekstovi ovog autora