autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

U čemu Vlada vidi otpor prema promjenama?

AUTOR: Marijana Matković / 31.10.2013.

”Vlada želi reforme kojima se svi u društvu opiru”, poručio je ministar financija Slavko Linić s poslovnog foruma udruge Hrvatski izvoznici, koji je održan u utorak pod pomalo ultimativnim nazivom – organizatori su ga, naime, naslovili ”Zahtjevi izvoznika”.

Podatci pokazuju da oni sami većini zahtjeva tržišta ne znaju odgovoriti i da očito niti su bili spremni na krizu koja traje od 2009. godine, niti su joj se znali prilagoditi. Naime, u Hrvatsku je uloženo 40 milijardi eura više nego što je Hrvatska uložila u inozemstvo, ali mi od toga imamo godišnji odljev od 2 milijarde eura, tvrdi Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika. Naglasio je kako su do 2009. izvoznici pratili trendove, no tad počinje pad. Lagani oporavak izvoza primijećen u 2012. godini nije najava pozitivnih trendova, nego tek preslika činjenice da je smanjen uvoz, što pokazuju i podatci o uvozu u ovoj godini. Glavni zahtjev izvoznika Bago je sažeo u rečenicu da se od Vlade traži ”kontinuitet u provođenju politike i njeno vođenje bez naglih promjena”.

Teško je ne složiti se s odgovorom ministra Linića kako je problem i u tome što se poduzetnici nisu pripremili za dugotrajnu krizu i ne znaju se s njom nositi. O ulasku Hrvatske u EU, što je prilika upravo za izvoznike, da se i ne govori, a svakako stoji i Linićeva ocjena o tome da su se poduzetnici u kriznom razdoblju ”povukli” u pasivnu poziciju ulažući u nekretnine i živeći ponajprije od najma. U svom poznatom stilu kazao je kako se i dalje zalaže za porez na nekretnine jer su poduzetnici ulagali u ”zgradurine, a ne u hotele”.

No jedan dio priče teško je shvatiti: u čemu poduzetnici (odnosno izvoznici među njima) vide nagle promjene od kojih strahuju, kao i u čemu ministar Linić vidi silne otpore mjerama koje je Vlada najavila. Naime, ako je njegov problem u tome što liječnici štrajkaju zbog derogiranja odredbi kolektivnog ugovora, ili u tome što se razuman dio javnosti digao na noge upozoravajući da problem državne uprave nećemo riješiti outsourcingom čistačica i kuhara po ministarstvima, već time možemo stvoriti i dodatne troškove i veći problem, onda smo zaista došli do toga da se tučemo oko krila dok cijelo pile juri dvorištem pokraj nas. Naime, aktualna je Vlada izbore dobila upravo na plebiscitarnom očekivanju da će poduzeti krupne reforme u društvu koje jedine mogu dovesti do toga da za deset godina zaista živimo bolje.

Da je tomu tako i da nikakva ozbiljnog otpora reformama nema, najbolje pokazuje to što je jedini ministar koji ih je dosad u svome resoru donekle i provodio najpopularniji ministar u Vladi.

Ovo je jedina Vlada u Europskoj uniji koja je najavila podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu, a nacrt novoga mirovinskog zakona prošao je ne samo bez izlaska građana na ulicu nego i bez ozbiljnije reakcije stručne javnosti. U Francuskoj je mnogo manja mirovinska reforma izvela na ulice oko 150 000 ljudi (i unatoč tomu zakon je prihvaćen). U travnju prošle godine stotine tisuća Talijana marširale su Rimom zbog najave izmjena mirovinskog zakona, koje bi mogle imati drastične posljedice, pa tadašnji premijer Mario Monti nije zdvajao kao Linić danas. Oko 200 000 Francuza okupilo se u travnju ove godine u Parizu zbog najavljene reforme tržišta rada, Španjolska je gorjela zbog nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih. Pritom valja imati na umu da je Hrvatska među zemljama s najvećom stopom nezaposlenosti mladih, no i mladi, i zaposleni, i nezaposleni, i umirovljenici na ulici se nađu samo da bi iskoristili lijepo vrijeme, kao sada u listopadu. Zato doista nije jasno o kakvim otporima ministar točno govori.

Osim ako nije riječ o otporu unutar vlastitih političkih redova među onima koji nisu zadovoljni mogućnošću da se ozbiljnije režu prihodi lokalne uprave i samouprave ili plaće bezbrojnih načelnika, njihovih vozača i tajnica? Ili ako nije riječ o otporu svih onih koji su politički uhljebljeni po javnim poduzećima protiv toga da se u njima broj zaposlenih svede u okvire stvarnih potreba. Ili o otporu onih u javnim poduzećima koji kupuju nove automobile u vrijeme kada se već osiromašenim građanima dižu cijene usluga, i tomu slično.

Aktualna Vlada može biti sigurna samo u jedno: u to da sve više građana psuje ispred TV prijamnika u vrijeme Dnevnika, ali to još ni izbliza nije otpor na koji bi se ministri smjeli pozivati zbog toga jer ne provode reforme.

Još tekstova ovog autora: