U koju je to tradiciju Isus uskrsnuo?

Ima u svemu tome pandemijskom nešto uskrsno, iz smrti zla uskrsava dobro. Pozivam sve svoje drage prijatelje da sudjeluju u mojoj uskrsnoj radosti.

(Uskrsna čestitka fra Ive Markovića)

Kada danas upitate slučajne prolaznike kod nas, koji su u pravilu i vjernici, što to njima znači Uskrs, nerijetko ćete dobiti odgovor o gastronomskoj ponudi, a ne o vjerskom sadržaju koji ih pokreće, inspirirane novozavjetnim/evanđeoskim tekstovima.

Korona 2020. godine nas je iznenadila jer nam je uskratila mnoge običaje po kojima smo prepoznavali svoje Uskrse: zečeki, jaja…

Pa i one religijski jasnije profilirane: procesije, maslinove grančice, pa i one koji su obredi, podsjetnici na tajnu smrti i uskrsnuća Isusa Krista, događaja za koje kršćani vjeruju da predstavljaju ključni obrat u ljudskoj povijesti.

Te događaje svake godine prizivaju u svoju svakodnevnicu na Veliki četvrtak obredom večere Gospodnje, na Veliki petak ljubljenja križa, liturgijom bez glazbe kao izrazom tugovanja nakon kojeg dolazi svjetlo u uskrsnoj noći – popraćeno veličanstvenim hvalospjevom uskrsnoj svijeći, nizom čitanja koja ilustriraju povijest spasenja, a okončava se pozdravom usklikom ”aleluja, aleluja” i snažnim zvukovima orgulja.

Što nam to treba blagdan Uskrsa predati (tradicija i dolazi od latinske riječi koja znači predavanje/predaja) kao važan sadržaj u ovom mjesecu izolacije? Gdje mi Isusovu, a ne samo gastronomsku ili običajnu tradiciju prepoznajemo?

Kao vjernici kojima manje nedostaje gastronomija i zečići, a više navedena liturgija, ipak pozdravljamo odluku svekolike Katoličke crkve da se zbog pandemije Covid-19 na određeno vrijeme zaustave okupljanja vjernika u crkvama na euharistijskim slavljima.

Koristimo ovaj ”post od bogoslužja”, kako ga je nazvao češki teolog Tomáš Halík kao stanku u kojoj možemo propitati svu ovu običajnu praksu pod svjetlom pitanja: a u koju tradiciju je Isus uskrsnuo?

Što nam to treba blagdan Uskrsa predati (tradicija i dolazi od latinske riječi koja znači predavanje/predaja) kao važan sadržaj u ovom mjesecu izolacije? Gdje mi Isusovu, a ne samo gastronomsku ili običajnu tradiciju prepoznajemo?

Ne prepoznajemo je u tzv. braniteljima kršćanske kulture koji u strahu od siromašnih i obespravljenih zatvaraju svoje granice prema pridošlicama.

Ne prepoznajemo ih u onim imućnim pojedincima, koji zasigurno nisu ni agnostici ni komunisti, koji bježe od zaraze korone u prebogate vile Beverly Hillsa opremljene bunkerima.

Bunkeri im ovaj put služe da se zaštite, kako jedan od njih za France 24 kaže, od ljudi koji će dolaziti i tražiti hranu. Kaže, to predstavlja opasnost koju očekuje za mjesec dana. Ne prepoznajemo takvo ponašanje kao Isusovu tradiciju, stoga takvo ponašanje ne može biti niti obrana kršćanstva.

Isusovu tradiciju prepoznajemo u ponašanju onih koji prekoračuju granice sebičnosti i svakom živom biću urođene borbe za samoodržanjem, za vlastitu sigurnost, sigurnost svoje obitelji, svog plemena, svoje nacije, svoje države i vlastiti (narodni) identitet u carstvo ljudskosti.

Ne plješću Europljani na balkonima zdravstvenim radnicima samo zato što oni čuvaju naš život, što su jedini koji nas za sad mogu obraniti od smrti slijedom zaraze. Mi plješćemo zato što u njihovom predanju, riziku, žrtvovanju svojih sati, zdravlja, možda i riziku svojih obitelji prepoznajemo ljudskost koja se usudila prijeći granicu straha i zadanosti brige za samoodržanjem.

Gledajući njih, i mi želimo biti isto takvi. Barem katkada, barem nekome. U tim trenucima i mi slavimo život, prelazimo granicu od smrti zla prema uskrsnuću dobra.

U tu je tradiciju uskrsnuo Isus, ne u onu da čuvaš samo svoju, hrvatsku/američku, običajno katoličku ili koju god drugu interesnu tradiciju, nego da prenosiš vijest kako je prekoračenje prema dobroti koju poklanjaš drugome, rizik dobra isto tako stvarnost.

Ne postoji samo opasnost zla, postoji i stvarnost dobra. Na nju se podsjećamo kada slavimo Uskrs. I o njoj, toj dobroti koju jedni drugima možemo besplatno dijeliti kada kažemo da vjerujemo u život koji pobjeđuje smrt

Ne postoji samo opasnost zla, postoji i stvarnost dobra. Na nju se podsjećamo kada slavimo Uskrs. I o njoj, toj dobroti koju jedni drugima možemo besplatno dijeliti kada kažemo da vjerujemo u život koji pobjeđuje smrt.

Evangelička pastorica Karen Hinrichs izrazila je svoju vjeru u uskrsnuće u svom govoru na virtualnom uskrsnom maršu na ovaj način: ”Ne odustajem od nade da se ljudi mogu promijeniti, da mogu učiti i promijeniti stavove. Ne odustajem od vjere da su ljudi sposobni za solidarnost i ljubav prema bližnjemu. Konačno, to nam pokazuje i ova korona kriza.”

Kao i u događaju Uskrsa, mnoge su žene njegovi subjekti. Na brdovitom Balkanu treba to uvijek iznova spomenuti, budući da se klerikalne interpretacije evanđeoskih tekstova (koji jasno kažu tko je prvi pronio vijest da je Isus uskrsnuo), stoljećima trude tu činjenicu sakriti, omalovažiti.

I danas, stotine žena po bolnicama, trgovinama, ljekarnama, staračkim domovima ulažu svoje znanje, sposobnost i smisao za etiku brige u očuvanje našeg posrnulog društvenog života/svakodnevnice. One su anonimne nositeljice dobra u koji mi vjerujemo, zapravo zahvaljujući njihovom svjedočanstvu naša vjera u dobrotu se hrani i održava.

Svaka euharistija, svake nedjelje je mali Uskrs: Uskrs naše nade u ljudskost koja se ostvaruje oko nas. Trebamo je prepoznati, zagovarati, činiti vidljivijom. A nadasve skupiti hrabrost i tako djelovati.

 

AKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

    •  Radikalno nježno u ''kvrgava'' vremena
    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR

> Svi tekstovi ovog autora