U potrazi za Ataturkom

Kandidatkinja za predsjednicu Kolinda Grabar Kitarović dobila je ton. Pitam se bi li bilo bolje da nije, da su umjesto nje nastavili zboriti trbuhozborci iz vrha HDZ-a. Bili bismo barem pošteđeni da u prvom nastupu po objavi kandidature slušamo o tome kako pazi, dok boravi u domovini, da ostatke nakon obroka odloži u čistu vrećicu kraj kanti za smeće da ne bi otrovala jadnike koji se njima hrane. Blago sirotinji iz Kolindina kvarta. Kad oglođe kosti od ostataka njezinih krmenadli, koljenica, bataka, znat će da joj iz njezinih sterilnih vrećica ne prijeti zaraza, samo jeftini populizam i demagogija koje ni najelitnije vrećice iz europskih metropola ne mogu prikriti…

 

Miran može biti i aktualni predsjednik Ivo Josipović. Ton je značajno promijenio sliku. Možete li zamisliti što bi njemu oporba, sindikati, hrvatski mediji radili da prostor u informativnim emisijama HTV-a iskoristi za to da javnosti objasni kako svaki puta prije no što odnese smeće prethodno dobro opere plastične boce, poskida s njih čepove kako bi olakšao život hrvatskoj sirotinji koja ih po trgovačkim centrima mijenja za kruh. Onim jadnicima koje je dvadesetogodišnja vladavina Kolindinih oglodala do kosti. Ne bi mu dali živjeti. Oglodali bi ga k’o kopači smeća Kolindine krmenadle.

Monolog Kolinde Grabar Kitarović, koji je valjda imao za cilj pokazati koliko je predsjednik otuđen od ljudi, od realna života i poteškoća s kojima se susrećemo, a kako ih ona, eto, percipira i iz udobnosti NATO funkcije, imao bi smisla samo da je progovorila o tome tko je svojom neefikasnošću stvorio afričku bijedu u Hrvatskoj

 

Njezin monolog, koji je valjda imao za cilj pokazati koliko je predsjednik otuđen od ljudi, od realna života i poteškoća s kojima se susrećemo, a kako ih ona, eto, percipira i iz udobnosti NATO funkcije, imao bi smisla samo da je progovorila o tome tko je svojom neefikasnošću stvorio afričku bijedu u Hrvatskoj.

 

Odgovor je lagan. Nameće se svakom objektivnom promatraču, bez obzira na političko opredjeljenje – stranka kojoj ona od 1992. godine pripada. Hrvatska demokratska zajednica! Partija zahvaljujući kojoj je gradila karijeru u zemlji i inozemstvu, bez obzira na to tko ju je vodio: Tuđman, Sanader, Karamarko…

 

Svi su oni njome i njezinim grobničkim ili riječkim porijeklom mahali pred javnošću. Iza nje se nisu vukli repovi članstva u Savezu komunista, ona je bila madež na crvenom tkivu, konzervativna točkica na tijelu grada često nazivanog hrvatskom Bolognom. Grada koji je uporno svoje povjerenje davao crvenima, lijevima.

 

Bila im je iznimka koja potvrđuje pravilo. Ponos. Dokaz da, eto, u gradu na Rječini, u toj “komunjarskoj” utvrdi postoji obrazovano, tolerantno, nekorumpirano biće koje im dušom i srcem pripada u dobru i zlu, ratu i miru, s Tuđmanom ili bez njega spremno da se poput Gospe ukaže svaki put kad stranci kalkulantski zatreba umiveno lice, tolerancija i razumijevanje za ljude na margini za koje mnogi stereotipno vjeruju da se udiše riječkim zrakom i propovijedima Ivana Devčića…

 

Isprovocirani primjedbom Ive Josipovića o čekanju tona iz vrha HDZ-a su s Kolindom zbrzali. Pustili su je potpuno nepripremljenu pred kamere i ona je ton s obiteljskog objeda odnijela pred kamere. Za predsjedničku kandidatkinju nekompetentno i naivno. Ako tako nastavi, Pantovčak će osvojiti samo uz pomoć NATO snaga.

Svi su očekivali malu maturu, tablete i e-udžbenike i za zadnju seosku školu, a dobili pragmatičnu potrebu za tim da mu ministarsko mjesto i eventualne izmjene kurikuluma amenuje kardinal Crkve u Hrvata…

 

No, da me se ne bi proglasilo seksistkinjom poput predsjednika, moram spomenuti još jedan istup, onaj Vedrana Mornara kojemu će prvi potez biti usuglašavanje vladine politike sa zahtjevima Kaptola i prema kojemu mi je ovo zalaganje Kolinde Grabar Kitarović za ponižene i uvrijeđene, za ljude čije je dostojanstvo HDZ odavno zatukao, krajnije benigno.

 

Narod bi, vjerujem, to odavno spoznao, pa i načinio kritički odmak, da iza ove jake oporbene stranke ne stoji odlično organizirana, moćna propagandna mašinerija infiltrirana u sve pore društva, koja dnevno djeluje s oltara, ali i kroz škole i medije u kojima je, zahvaljujući Vatikanskim ugovorima, dobila garantiran prostor.

 

Povremeno se čovjeku učini da živi upravo u Vatikanu (samo nažalost bez pape Franje), a ne u Hrvatskoj. Definitivno smo država koja favorizira jednu nauštrb svih drugih religija i svjetonazora. Zbog toga je primjerice moguće da u jednoj riječkoj osnovnoj školi, smještenoj preko puta sveučilišnog kampusa, profesorica djeci opetovano tokom godine napominje kako ona vjeruje u prokreaciju, ali, eto, mora predavati evoluciju, pa onda prije no što su klinci išta pošteno čuli o Darwinovoj teoriji putem prirodne selekcije, od učenika traži da se podizanjem ruku izjasne o nastanku čovjeka. Treba li i reći da se većina u strahu od loše ocjene priklonila profesorici biologije.

 

Jedna je ravnateljica odbila besplatno predavanje tate liječnika roditeljima o cjepivu protiv HPV virusa, jednom od glavnih uzročnika raka grlića maternice prije nego što se konzultira, kako je rekla, s “Trsatom”. Predavanje je bilo namijenjeno odraslima, a ne djeci, a Trsat nije zanimalo.

Kao što se Boras naknadno vadio na kršćanske vrijednosti na kojima je sazdana zapadna civilizacija i Mornar je spas od zgranute javnosti koju teško da išta više može šokirati potražio u metaforičkome govoru i univerzalnome argumentu o 95 posto katolika (zašto smo onda tako lakomi i kradljivi). Zalud! I najtupavijima je bilo jasno da je ružno iskoristio “manu” prethodnika, “kriva krvna zrnca” i svjetonazor i poručio Kaptolu: Ne rušite me, molim vas, uz pomoć Željke Markić, ja sam vaš

 

Roditelji koji se duboko ne slažu s takvim pristupom programu neće se imati više kome požaliti. Ministar koji bi mogao imati razumijevanja za takve primjedbe otišao je u povijest, a na njegovo mjesto zasjeo je nezavisni kandidat (može li se Vlada više zvati koalicijskom?) dr. sc. Vedran Mornar i svojim prvim istupom, prije no što ga je Sabor u srijedu potvrdio, šokirao sve tako da nam se Kolindine čiste vrećice i biblijske vrijednosti u proljetnom nastupnom govoru novog rektora Zagrebačkog sveučilišta dr. Damira Borasa odjednom čine k’o luk i voda u usporedbi s Mornarovim istupom.

 

Bivši dekan FER-a, za kojeg premijer tvrdi da je jedan od najboljih fakulteta u Europi, zbrzao je kao Kolinda, požurio s udvaranjem najmoćnijima u državi najavivši kako će mu jedan od prvih ministarskih susreta biti onaj s Bozanićem i Puljićem.

 

Svi su očekivali malu maturu, tablete i e-udžbenike i za zadnju seosku školu, a dobili pragmatičnu potrebu za tim da mu ministarsko mjesto i eventualne izmjene kurikuluma amenuje kardinal Crkve u Hrvata… Kao što se Boras naknadno vadio na kršćanske vrijednosti na kojima je sazdana zapadna civilizacija i Mornar je spas od zgranute javnosti koju teško da išta više može šokirati potražio u metaforičkome govoru i univerzalnome argumentu o 95 posto katolika (zašto smo onda tako lakomi i kradljivi). Zalud!

 

I najtupavijima je bilo jasno da je ružno iskoristio “manu” prethodnika, “kriva krvna zrnca” i svjetonazor te poručio Kaptolu: Ne rušite me, molim vas, uz pomoć Željke Markić, ja sam vaš. Vjeronauk ne diram! Sve ćemo se dogovoriti i pod firmom opterećenosti učenika urediti. Građanski odgoj stavit ćemo u čistu fasciklu, pa pokraj kante za smeće nek’ ga glođu nevladine organizacije i svi oni marginalci koji već više od dva desetljeća vjeruju da je Hrvatska moguća kao sekularna država.

 

Ima li Hrvatska šanse da, metaforički rečeno, u 21 stoljeću dobije na nekoj od bitnih funkcija svog Kemal Pašu Ataturka?

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora