U Strasbourgu sudske spise uništavaju radi zametanja tragova

Dostavljeno mi je pismo iz zatvora u Lepoglavi. Pismo je datirano 17. siječnja 2017. godine, ali potrajalo je dok je stiglo do mene, a onda sam morao i sam zastati.

Sadržaj pisma je takav da sam morao prikupiti informacije i ograničeno analizirati, uz usporedne obaveze pisanja kolumni i predstavljanja publikacije po gradovima Hrvatske o tome kako Ustavni sud sprečava informacije o uskraćivanju prava pristupa međunarodnim sudovima.

Publikacije o tome kako Ustavni sud Hrvatske sprečava informacije o uskraćivanju prava hrvatskim građanima na nepristranu sudsku zaštitu pred međunarodnim sudovima priredio sam i objavio besplatnim radom, a i kolumnu pišem besplatno.

O besplatnom radu pišem jer zbog nedostatka novca sve češće ne mogu završiti novinarska istraživanja ili obaviti kompletne analize jer iza mene ne stoji nikakva redakcija ni subvencije za plaćeničko novinarstvo Ministarstva kulture ili sponzora.

Djelujem potpuno samostalno.

Pisao sam o tome kako mi je Vlatka Lemić, (tadašnja) ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, onemogućavala pristup arhiviranoj građi Saveza komunista Hrvatske, konkretno dokumentima iz 1977. godine označenima sa ”Strogo povjerljivo”.

U Hrvatskoj je izgrađen svojevrsni financijski sustav u kojemu neovisni i slobodni novinari više ne mogu istraživati teme čije objavljivanje davatelji subvencija i sponzori nastoje spriječiti, kao što, primjerice, Ustavni sud Republike Hrvatske sprečava informacije o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu

Morao sam o vlastitom trošku te dokumente potražiti (i jednostavno dobiti) u Arhivu Jugoslavije u Beogradu. A da bih kompletirao to istraživanje, trebalo je još ostati preko vikenda u Beogradu i vjerojatno nekoliko dana narednog tjedna, što više iz svoje mirovine nisam mogao financirati.

I ovaj puta povodom spomenutog pisma dobivenog iz zatvora u Lepoglavi nemam novca za pokriće troškova novinarskih istraživanja i analiza u cijelosti. Otuda napomena o ograničenoj analizi.

Ali da se razumije, moj besplatni rad je moj osobni izbor jer se odbijam baviti tzv. ”Pampers novinarstvom” (figurativni naziv prema punim dječjim pelenama), odnosno dirigiranim plaćeničkim subvencioniranim i sponzoriranim novinarstvom kakvo prevladava u Hrvatskoj.

O tome pišem da bih upozorio da je u Hrvatskoj izgrađen svojevrsni financijski sustav u kojemu neovisni i slobodni novinari više ne mogu istraživati teme čije objavljivanje davatelji subvencija i sponzori nastoje spriječiti, kao što, primjerice, Ustavni sud Republike Hrvatske sprečava informacije o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Za takva novinarska istraživanja i analize nema novca i što se tu može, zar ne?

Unatoč tome što nisam u cijelosti mogao obaviti novinarsko istraživanje i analizu odlučio sam objaviti pismo dobiveno iz zatvora u Lepoglavi (uz nužna kraćenja).

Na izričit zahtjev čitatelja objavljujem da je pismo napisao zatvorenik Dominko Radić, koji izdržava, kako je sam napisao, ”dugotrajnu drakonsku kaznu od 20 godina zatvora”.

Poštovani gosp. Grčar,

pošto ne posjedujem i nemam pristup Internetu na gore navedenoj adresi (op. a. zatvor u Lepoglavi) javljam vam se ovim putem u pisanom obliku teksta. Pročitao sam poziv koji ste napisali da vam se jave oštećeni pred Europskim sudom za ljudska prava, kojima su uskraćena temeljna prava na sudsku zaštitu i pravo na obrazloženje sudske odluke.

Nedostatne ili slabe dokaze državni tužitelji i istražitelji ”podupirali” su ”curenjem” informacija iz tobože tajne istrage u medije, , sve na štetu, koje li slučajnosti, tada tek osumnjičenih. Bilo je to sračunato na to da se izvrgnu pritisku javnosti i možda tako ”slome” pritvoreni osumnjičenici (i pojedini članovi njihovih obitelji)

Pošto sam isto jedan od hrvatskih građana koji je pogođen nepravdom među oko 9 tisuća hrvatskih građana obraćam vam se ovim pismom.

Uz to još šaljem odvjetnikov i moj zahtjev t.j. tužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu (ECHR). Odvjetnik koji me je zastupao po službenoj dužnosti i iz viđenog napisao je tu tužbu, pa sami procijenite.

Ako budete imali vremena pročitati ova kriminalna odbijanja prvo pred Ustavnim sudom, a zatim o ”nedopuštenosti tužbe” Europskom sudu za ljudska prava, jer odbijeno sve bez obrazloženja pred ECHR teško je 20 godina dugotrajne drakonske kazne zatvora.

U prilogu vam šaljem sljedeću dokumentaciju:

Ustavni sud odluka br. U-III-1094/2012 17. prosinac 2013.

Predmet R.D. ECHR prilog osobna tužba 4. VII. 2014.

Zahtjev ECHR odvjetnik Goran Marjanović 5. VII. 2014. Rijeka

Obavijest odvjetnika o odluci ECHR 15. I. 2015. Rijeka

Odluka RCHR – LCro 11.00R br: zahtj: 57825/14 Radić protiv Hrvatske

P.S. Što se tiče apela koji bi se uputio javno, odobravam vam svjesno i uz potpunu odgovornost da možete navesti moje ime i prezime Dominko Radić trenutno na izdržavanju dugotrajne drakonske kazne zatvora od 20 godina.

Time potvrđujem mojim potpisom šaljem vam presliku moga pisma, original je kod mene

S poštovanjem, zatvorenik Dominko Radić

I pročitao sam sve priložene dokumente.

Nisam imao u rukama sudske odluke staljinističkih montiranih procesa, ali zamišljam da su i ti postupci završavali sličnim napomenama kao i u Europskom sudu za ljudska prava – da će ”spis nakon godinu dana biti uništen”

Zaključio sam iz svega da zatvorenik Dominko Radić nigdje nije napisao je li kriv ili nije.

Ali piše da mu na suđenju nije bilo dopušteno izvođenje dokaza koje je predlagao radi svoje obrane, da su iz tobože tajne sudske istrage u medije ”curile” informacije sa svrhom osude prije suđenja, itd.

”Zaguglao” sam medijske vijesti o uhićenju i izručenju Dominka Radića i uočio da su osnovane tvrdnje o medijskoj osudi prije suđenja.

Ne treba isključivo medijskim djelatnicima pripisivati odgovornost za objavljivanje informacija kojima se potiče u javnosti osuda prije suđenja. Očito je dio tih informacija ”curio” iz policije i pravosuđa.

I ranije sam pisao o tome kako hrvatsko pravosuđe ”klimave” optužnice ”podupire” medijskim manipulacijama (osudama prije suđenja). Primjerice, u poslovnom tjedniku Lider 12. veljače 2010. godine (na str. 14 i 15) objavio sam medijske manipulacije u postupcima Damiru Polančecu i Ivi Sanaderu iz Vlade Republike Hrvatske.

Nedostatne ili slabe dokaze državni tužitelji i istražitelji ”podupirali” su ”curenjem” informacija iz tobože tajne istrage u medije, sve na štetu, koje li slučajnosti, tada tek osumnjičenih Polančeca i Sanadera. Bilo je to sračunato na to da se izvrgnu pritisku javnosti i možda tako ”slome” pritvoreni osumnjičenici (i njihove obitelji).

Nakon sudskih odluka koje su donesene u međuvremenu u postupcima protiv Polančeca i Sanadera početne optužnice su smiješne.

Je li razlika između ”dugotrajne drakonske kazne zatvora od 20 godina” Dominku Radiću i dvojbenih kazni izrečenih u postupcima Polančecu i Sanaderu posljedica dokaza utvrđenih u sudskim postupcima ili se radi samo o razlici u njihovu društvenom i financijskom položaju?

Čitatelji neka to sami (pr)ocijene.

A nesporna činjenica jest da je iz Europskog suda za ljudska prava umjesto pisane i obrazložene sudske odluke podnositelju tužbe Dominku Radiću dostavljeno pisamce u kojemu ga činovnik iz administracije Suda obavješćuje da tužba ”nije dopuštena”, da se više ne obraća tom Europskom sudu i da će Radićev ”spis nakon godinu dana biti uništen”.

Umjesto pisane i obrazložene sudske odluke Europski sud za ljudska prava tužitelje obavješćuje da im tužba ”nije dopuštena” i da će njihov ”spis nakon godinu dana biti uništen”. Toliko o iluziji da se naši pravni interesi mogu riješiti efikasno i pravično na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu

Nisam imao u rukama sudske odluke staljinističkih montiranih procesa, ali zamišljam da su i ti postupci završavali sličnim napomenama – da će ”spis nakon godinu dana biti uništen”.

Ponavljam stoga: Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je ”hladnoratovski proizvod”. Nakon pada ”željezne zavjese”, kada je trebalo početi suditi zbog kršenja ljudskih prava u vlastitom dvorištu, u Europi je ponestalo novca za rad tog Suda i više se ne može na sve tužbe odgovarati pisanom i obrazloženom sudskom odlukom.

Umjesto sudske odluke Europski sud za ljudska prava tužitelje obavješćuje da im tužba ”nije dopuštena” i da će njihov ”spis nakon godinu dana biti uništen”.

Toliko o iluziji da se pravni interesi mogu riješiti efikasno i pravično na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora