Umjesto trijumfalizma Velike Gospe biram pouke Edithe Stein

U liturgijskoj godini je Velika Gospa, onakvu kakvu je svetkuje katolički puk, zasigurno najveći marijanski blagdan. Kolovoz je posvećen njoj, koja je prema dogmi iz 1950. godine dušom i tijelom iznesena u nebo. To je trijumfalna završnica njezina Bogu posvećenog života i konačni cilj svake ljudske egzistencije.

U kolovoz spada još jedna smrt – anonimna, u plinskoj komori, sa stotinama bezimenih ljudi (tek 1950. njezine sestre u karmelićanskom samostanu u Echtu saznat će o okolnostima smrti Edithe Stein i njezine sestre Roze). Papa Ivan Pavao II. je, proglasivši Edithu Stein sveticom i jednom od zaštitnica i zaštitnika Europe, u Edithi Stein vidio model savršenstva ljudskog života.

Edithina filozofsko-teološka ostavština – članci, knjige, predavanja – posvećena je pitanju ”Što je čovjek?” – ”Dinamika traženja istine postat će dinamikom traženja Boga” je suma njezina života.

U kolovoz spada još jedna smrt – anonimna, u plinskoj komori, sa stotinama bezimenih ljudi (tek 1950. njezine sestre u karmelićanskom samostanu u Echtu saznat će o okolnostima smrti Edithe Stein i njezine sestre Roze). Papa Ivan Pavao II. je, proglasivši Edithu Stein sveticom i jednom od zaštitnica i zaštitnika Europe, u Edithi Stein vidio model savršenstva ljudskog života

Sestra Terezija Renata (Posselt), prva njezina biografkinja, zapravo je napisala hagiografiju, kao da je Edithin život od odluke da studira filozofiju predstavljao nezaustavljive uspone na znanstvenom putu.

Kako se sve više udubljivala u filozofiju, prešla je iz židovstva u ateizam, a zatim u katolicizam, da bi taj njen put veličanstveno završio u Karmelu. Tako je Editha prošla faze od povučenog života posvećenog studiju i molitvi, života posvećenog molitvi i radu koji se, prema njenim predviđanjima, u koncentracijskom logoru Westenbork pretvorio u život rada i molitve.

Mnoge crtice iz Edithinog života mogu se saznati iz njene autobiografije i sjećanja njezine nećakinje Susanne Batzdorff (”My Aunt Edith Stein”, Santa Rosa, SAD, 1988.).

Edith Stein prevalila je put koji ipak nije od početka vodio ravno u Karmel, kako je u pobožnom žaru opisala njezina poglavarica u novicijatu. Iako su se njezinoj želji za sveučilišnom karijerom prepriječili i njezin spol i njezino židovstvo, nakon preobraćenja otvarala su se joj vrata u crkvenim učilištima, kongresima, predavaonicama i crkvenom tisku.

Kad 1933. godine više nije smjela javno istupati, primljena je u crkveni institut za znanstvenu pedagogiju.

Edith Stein je utjecala na intelektualni katolicizam – njezine rasprave o ženskom pitanju (kojim se bavila još kao socijaldemokratska sufražetkinja za vrijeme studija) predstavlja i danas nezaobilazan fond znanja, iako je njezino polazište o apriori zadanoj komplementarnosti muške i ženske naravi bilo diskutabilno tada kao što je i danas.

Još kao karmelićanki bilo joj je dopušteno nastaviti znanstveni rad, te je ostavila bogat opus koji predstavlja treće razvojno razdoblje: od fenomenološke filozofije do promišljanja katoličke teologije s pojmovljem i polazištima fenomenologa do sinteze filozofije i teologije u mistici.

S pravom je proglašenja jednom od crkvenih učiteljica.

Srećom se njezina pisana ostavština (koja se od 1933. godine više nije smjela objavljivati) očuvala unatoč bombardiranju karmelićanskog samostana u nizozemskom Echtu: sestre su, raščišćavajući šutu i ruševine, pokupile na tisuće rasutih listova, obostrano popunjenih sitnim slovima u zgusnutim redovima (zbog racionalizacije papira za rata) iz kojih su rekonstruirale tekstove.

Čast oltara i proglašenje su-zaštitnicom Europe ne mogu izbrisati iz historijskog pamćenja činjenicu što je Edith Stein prošla i njeno gorko iskustvo sa Crkvom kojoj je pristupila.

Edith Stein je utjecala na intelektualni katolicizam – njezine rasprave o ženskom pitanju (kojim se bavila još kao socijaldemokratska sufražetkinja za vrijeme studija) predstavlja i danas nezaobilazan fond znanja, iako je njezino polazište o apriori zadanoj komplementarnosti muške i ženske naravi bilo diskutabilno tada kao što je i danas

Njemački povjesničar Hubert Wolf je u tajnom Vatikanskom arhivu otkrio pismo Edithe Stein papi Piju XI., napisano u travnju 1933. godine. U njemu je detaljno opisala progon i patnju kojima su već tada, tri mjeseca nakon dolaska na vlast nacista, izloženi Židovi: ”(…) Očajni počinjaju samoubojstva zbog oduzimanja materijalne egzistencije i dobra glasa – ne vide izlaz iz zločina režima. (….)”.

Odgovornost pada na one koji takve zločine omogućuju ili dopuštaju – ali (za pismo se u Njemačkoj znalo, no zbog nedostupnosti Vatikanskog arhiva izvornik pisma se otkrio tek 2004. godine, a istovremeno se otkrila i reakcija Državnog tajništva Svete Stolice: državni tajnik Eugenio Pacelli dao je nalog nunciju da provjeri navode i izvidi situaciju u Njemačkoj.

Edith Stein primila je ”papinski blagoslov za sebe i svoju obitelj” – ništa više. ”Ništa više”, napomenula je u svojoj autobiografiji.

I dodala: ”Da li se u Rimu katkad sjećaju mojih predviđanja”. Koliko li je ona, Židovka i izravno pogođena antisemitskim izgredima nacista, bila i ostala u pravu, koliko je tadašnji papa iznevjerio ne samo katolike, njemačke i katolike tradicionalno katoličkih zemalja, nego i Židove žrtve progona!

Editino pismo papi Piju XI., njegova šutnja sve do 1937. godine, kad je objavio okružnicu ”Cura ardente” s fokusom na kršenju konkordata sklopljenom između vlade Reicha i Svete Stolice u srpnju 1933. o nacističkom progonu Crkve i katolika, a bez ijedne riječi o progonjenim Židovima, ostali su sve do sada nepoznati, prešućivani. Kao i njena gorčina ”reakcijom”.

Obitelj Stein nije imao razloga prihvatiti Editino obraćenje na katolicizam s razumijevanjem. Štoviše, majka je reagirala između bučnog očaja i šutnje, a nećakinja Susanna (Susel) predbacila joj je ”izdaju” zbog istupa iz nadnacionalnog zajedništva i solidarnosti zbog višestoljetnih progona i prisilnog pokatoličenja.

Edith Stein je u njihovim očima unijela dubok razdor u obitelji – iako je bila uvjerena da i dalje može pripadati židovskoj zajednici, baš zato što židovstvo kao neizbrisiv žig ostaje u njoj.

Njezina obitelj nije se složila, a i Židovi su, podjednako kao i katolici, one koji su prelazili iz jedne vjere u drugu doživljavali tada kao apostate, šizmatike.

Ima li židovstva bez židovske vjere? U vrijeme kad se Edith Stein udaljila od vjere, identitet joj je postao pitanjem – no studij filozofije zacijelo je poticao ili barem izoštrio traganje za identitetom. Prema njezinu kazivanju je kroz prijelaz na katolicizam ponovo pronašla i židovstvo.

Bez sumnje jedinstven je to životni put koji, pak, katolička kanonizacija ne može primjereno cijeniti – proglasiti nekoga svetim znači proglasiti ga uzorom, modelom (u koji se valja ugledati). Editin život, koji je bio uvjetovan okolnostima svojega vremena, nije ”podoban” kao uzor i zato su razumljivo neki židovski krugovi predbacili papi Ivanu Pavlu II. da je Edithu Stein na nepodnošljiv način ”svojatao”.

Editino pismo papi Piju XI., njegova šutnja sve do 1937. godine, kad je objavio okružnicu ”Cura ardente” s fokusom na kršenju konkordata sklopljenom između vlade Reicha i Svete Stolice u srpnju 1933. o nacističkom progonu Crkve i katolika, a bez ijedne riječi o progonjenim Židovima, ostali su sve do sada nepoznati, prešućivani. Kao i njena gorčina ”reakcijom”

I židovski i katolički krugovi su doživljavali njeno proglašenje sveticom ”utješnim flasterom” što ga Crkva lijepi na ranu svoje šutnje i pasivnosti dvojice papa uoči Šoe i na nesolidarnost mnogih katolika naspram patnjama Židova (Abraham H. Foxman, ravnatelj Anti Defamation League B`nai B`ritha i rabin Leon Klenicki, ravnatelj Interfaith Affairs B’nai B’ritha: ”For us, the sanctifi cation of Edith Stein… is another step in the process of Christianization of the Holocaust, …We as Jews feel that we have lost Edith Stein twice. The firs t time was at her conversion to Catholicism. The second time is with her canonization, by which some groups appropriate her as a Christian martyr even though her death relates to the Jewish focus of the Holocaust (…)”

Dok je Edith Stein, filozofkinja, izabrala kontemplativni život posvećen studijama i molitvi (započela ga je 1935. godine), drugi Židovi preobraćeni na kršćanstvo, njezini suvremenici, smatrali su se pozvanima aktivno približavati židovstvo i kršćanstvo u nastojanju da pridobiju kršćane za zajednički otpor i pomoć protiv progona.

Pokretali su inicijative za židovsko-kršćanstvo jedinstvo i osnivanje židovsko-kršćanskih zajednica; tridesetih godina 20. stoljeća i sve do pojave pape Ivana XXIII. za takve su korake katolici riskirali izopćenje iz Katoličke crkve.

Jedan od tih preteča koji se zalagao za promjenu crkvenog držanja prema Židovima bio je i austrijski liječnik i svećenik Johannes Maria Österreicher (r. 1904. u židovskoj obitelji u Moravskoj, odrastao u Beču, umro 1993. u SAD-u). Roditelji su ostali Židovi, a on je 1924. godine prešao u Katoličku crkvu, te je već 1927. godine zaređen za svećenika. Godine 1938. emigrirao je iz Beča u SAD: predavao je na sveučilištima i osnovao židovsko-kršćanska udruženja: na Seton Hall University u South Orangeu, New Jersey izgradio je Institut za židovsko-kršćansko razumijevanje, o čemu svjedoči njegova knjiga ”The New Encounter. Between Christans and Jews” (1988.).

On je jedan od autora prijedloga za Koncilsku deklaraciju Nostra Aetate, donešena 28. listopada 1965.

Ključni dokument o ”odnosima s nekršćanskim vjeroispovijestima” stavlja odnose kršćana i Židova u poseban kontekst; ne pojavljuje se, znači, u poglavljima o nekršćanskim vjerama, nego uz sliku koju je zacrtao apostol Pavle: korijen – stablo.

Kršćani i Židovi koji su surađivali na tom dokumentu pristupili su radu s više-manje izraženim tradicionalnim kompleksima, da bi ih prevladavali u svojim interkonfesionalnim susretima i neformalnim druženjima.

Nadvladali su tradicionalni nauk o ”pra-šizmi”, o razilaženju Sinagoge i Crkve.

U djelu (i u svijesti /podsvijesti) Edithe Stein vjera je židovstvo – premda ga je kroz katolicizam naučila bolje shvatiti – ipak nadišla. Na racionalnoj razini u njezinom su se djelu ipak potkrali ”izdajnički” pasusi, formulacije žarke želje – tipično za žar katehumena – za preobraćenjem Židova.

Željela je da Židovi prepoznaju puninu Božjeg obećanja, a to je Isus Krist: ona prihvaća vjeru kršćana da su Židovi griješili odbacivši savršenstvo njihove vjere, savršenstvo ostvareno prihvaćanjem Isusa.

Edith Stein je, kako se voljela karakterizirati riječima švicarskog pjesnika Conrada Ferdinanda Meyera, ”čovjek sa svim proturječnostima” (”Das heisst, ich bin kein ausgeklügelt Buch, ich bin ein Mensch mit seinem Widerspruch”/”Nisam sročena knjiga, čovjek sam i proturječan”).

Nemamo razloga posumnjati u to da je kroz svoje preobraćenje postala čak više Židovkom time što se sve više udubila u kršćanstvo: morala je naići na identične korijene. Na taj način, premda u osami, u kontemplaciji i bez razmjene misli, pridonijela je sazrijevanju židovsko-kršćanskog dijaloga

Ona je osoba koja je unijela bolan razdor u obitelj – spočitavali su joj i kolege filozofi zbog putanje kojom se kretala.

Nemamo razloga posumnjati u to da je kroz svoje preobraćenje postala čak više Židovkom time što se sve više udubila u kršćanstvo: morala je naići na identične korijene. Na taj način, premda u osami, u kontemplaciji i bez razmjene misli, pridonijela je sazrijevanju židovsko-kršćanskog dijaloga.

Druge osobe, druge naravi iznijele su radove do savršenstva, do objavljivanja izjave Nostra aetate. Njezino poglavlje ”De ecclesiae habitudine ad religiones non-christianas” odiše pojmom ”habitudine” u smislu ”držanja”, ”poštovanja” i ”međusobnog uvažavanja”.

”Habitudo” je hermeneutički ključ teksta i modela elipse s dva žarišta jednog spasiteljskog Plana. Oba žarišta su bitna jer se oba međusobno rasvjetljavaju.

Nema više mjesta kršćanskom modelu po kojem je židovstvo nezavršena ”pretfaza” Božje objave. Mesijanska obećanja ni s pojavom Isusa Krista nisu do kraja ispunjena – Židovi i kršćani podjednako još čekaju savršenstvo.

Trijumfalizmu nema razloga ni mjesta. A kamoli za Veliku Gospu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora