novinarstvo s potpisom
Anna Maria Grünfelder
Vruća subota poslijepodne, tek malobrojni šetači na ulici. Napustivši stan 79-godišnjeg udovca, koji je nedavno pokopao svoju suprugu, uočila sam njegovu vršnjakinju i susjedu iz iste zgrade, udovicu, samu na klupi u parku.
Dvije osobe od Bog zna koliko starijih ima u našem novozagrebačkom naselju koje broji 4.500 stanovnika. Vidjeti ih se može nedjeljom u crkvi što ukazuje da ih u cijelom naselju ima podosta. Poslije mise se druže na platou ispred crkve, jedna mala grupa čije se članice poznaju, zauzme mjesto u kafiću. Drugi najčešće odlaze svojim kućama.
Ovo je dojam s jedne od 52 nedjelje u godini. Pratim ih nekoliko godina i razmišljam o osobama treće životne dobi jer sam jedna od njih. Imala sam već ideje kako doskočiti samoći koja očigledno prati većinu tih starijih muškaraca i žena koje su u našem društvu postaju većina. Nije da nemaju svoju djecu i unučad, no rijetko tko iz mlađe generacije dijeli svakodnevicu sa svojim starijim članovima obitelji. Mladi su zaposleni, nedjeljama se druže s vršnjacima ili se pripremaju na novi radni tjedan, djeca se igraju ili doma uče ili imaju svoje društvo.
U nastojanju da im pomognem jer ih stalno vidim usamljene i izolirane, onako otpisane od društva, ali i od Crkve kojoj su mnogo draže mlade obitelji s malom djecom ili tek na pragu bračnog života – poduzimala sam već određene korake. Na žalost, nisam naišla na pozornost u javnosti, kao da je ova tema mnogima odbojna unatoč tome što će se kad-tad i sami, silom prilika, morati suočiti s njom.
Naime, u emisiji religijskog programa HRT-a, ”Riječ i život” povodom Svjetskog dana bolesnika (6. veljače 2025.), bolnički dušobrižnik u KBC-u Rebro iznosio je svoja iskustva s pacijentima na palijativnoj skrbi, kojima dolaze u posjete ”dobrovoljci”, organizirani posjetitelji izvana. Pacijentima očito mnogo znače kontakti s osobama iz vanjskog svijeta. Pohvalila sam emisiju, a također urednicu zato što je dala priliku i takvoj bolnoj temi.
Razmišljala sam o tome da bi se slična emisija mogla posvetiti problemu osamljenosti starijih osoba, njihovoj izolaciji u svakodnevnome životi, bez obzira na to imaju li obitelj, djecu, unučad, rodbinu… Problem je u činjenici što ih društvo ”otkači”, ”otpiše” kao beskorisne ”nečlanove”.
Otpisani su uglavnom i od Crkve – govorim o Katoličkoj Crkvi – ili će novinari i suradnici njezinih vjerskih portala osjetiti ”poziv” da potaknu kontakte i sa starijim i osamljenim osobama u našim sredinama. Činilo mi se da bi poticaj preko televizijske emisije mogao biti dovoljno snažan, kad toliko teški bolesnici na palijativnoj skrbi mogu crpsti utjehu i ohrabrenje iz međuljudskih kontakata, koliko bi osamljenim starijim osobama značio susret sa ”svijetom oko sebe”.
Mnoge starije osobe koje poznajem, osamljene su, s malim mirovinama (pa ne mogu Bog zna što poduzimati) i više-manje slabo su pokretne. Sada, u ljepše godišnje doba, izađu pa se koliko-toliko druže i razgovaraju. Čim zahladi ostaju sami u svojim stanovima, nitko ih ne vidi, i često se dogodi da neki od njih umru u svom stanu, a da se to primijete tek nakon nekoliko dana.
Zato smatram da starije osobe ne smijemo tek tako isključiti iz života zajednice, trebalo bi više povezivati mlade i starije, organizirati druženja djece i mladih sa starijima, davati im prilike razmjenjivati mišljenja i iskustva. Većina njih, s malim mirovinama, zapravo se srame priznati svoja ograničenja. Dovoljna su im sasvim skromna druženja, ali s razgovorima, što tim osobama najviše nedostaje. Skoro se ne usudim predložiti da to pokušaju župna vijeća.
Urednicima emisije ”Riječ i život” ova ideja nije bila vrijedna osvrta iako sam pohvalila njihovu ranije spomenutu emisiju. No ima i drugih emisija vjerskog programa na HRT-u i nadam se da imaju suradnike ili suradnice spremne da se pozabave ovom problematikom.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.