USKOK i ministar Bošnjaković zataškavaju krađu isprava u sudu

(Opaska uredništva: Naš bivši kolumnist, Ivica Grčar – rubrika ”Imam pravo” – ovoga se puta unatoč tome što je u mirovini javlja kao slobodni novinar još uvijek upisan u Registar slobodnih zanimanja: Šifra: 92400 mat. broj: 80450407, i odgovara za ono što iznosi u ovom osvrtu).

Dostavljen mi je dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta broj: KR-Us-257/19 od 5. lipnja 2019. godine.

Taj dopis je, međutim, neistinita isprava, u ovom slučaju državnoodvjetnička neistinita isprava.

Zakonski je formalno dopušteno ”dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice”.

Kao novinar koji više desetljeća prati pravni sustav u Hrvatskoj, međutim, smatram da je definitivno postalo besmisleno upuštati se u sudske postupke u vjeri da se pravni interes na bilo kojem sudu u Republici Hrvatskoj može zaštititi i riješiti efikasno i pravedno.

”Orkestrirano zataškavanje” krađe isprava iz suda (koje čuva sudska policija) lako je razumjeti ako se zna da se radi o izuzetno zanimljivom ”pretvorbeno-privatizacijskom plijenu”, o nekretnini u središtu Zagreba poznatoj kao Novinarski dom (ZK uložak: 10218 kč 5082/4 u ZK odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu)

Kompromitiranome sudstvu u Republici Hrvatskoj se, prema mojem novinarskom mišljenju, sada mogu obraćati samo oni spremni ”investirati” u sudske odluke kojima trebaju nametnuti  ”sudski utvrđene” svoje pravne interese.

I premda je dio kolega nakon što su vidjeli spomenutu državnoodvjetničku ispravu konstatiralo da je to ”najjači dokaz o neistinitosti isprava Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta” koji sam mogao pribaviti, odlučio sam, s obzirom na to da sam ja novinar, da ću o ovoj neistinitoj državnoodvjetničkoj ispravi samo informirati javnost.

Pokretanje sudskog postupka ”po službenoj dužnosti” radi dokazivanja da su u ”državnoodvjetničkoj ispravi neistinito utvrđene činjenice” nije posao novinara, nego upravo onih koji su napisali neistinitu ispravu KR-Us-257/19 (potpisnik ove neistinite isprave je Krešimir Bačić, zamjenik ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta Republike Hrvatske).

U dopisu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta broj: KR-Us-257/19 od 5. lipnja 2019. godine pogrešno se navodi ”dana 12. ožujka 2019. godine zaprimili smo vaš podnesak naslovljen kao kaznena prijava… ”

Neistinito.

Nikakav to nije ”podnesak”.

Naprotiv, po svim zakonskim elementima formalno je to kaznena prijava, s imenima osumnjičenih i priloženim dokazima o kaznenim djelima.

Zakonski je formalno dopušteno ”dokazivati da su u državnoodvjetničkoj ispravi neistinito utvrđene činjenice”. Istodobno je definitivno postalo besmisleno upuštati se u sudske postupke u vjeri da se pravni interes na bilo kojemu sudu u Republici Hrvatskoj može sudski zaštititi i riješiti efikasno i pravedno

Ako je Krešimir Bačić, zamjenik ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta, smatrao da kaznenu prijavu treba odbaciti, onda je trebao donijeti o tome rješenje, a ne izbjegavati postupati prema zakonu piskaranjem dopisa i stavljanjem na osnovu neistinitog dopisa ”spis predmeta ad acta”.

Najveći problem ”dopisa umjesto propisane državnoodvjetničke odluke” je u tome što se neistinito navodi: ”da se isprave: Z-12880/96, Z-12881/96, Z-12882/96, Z-12883/96, Z-12884/96, Z-12885/96, Z-12886/96, nalaze pohranjene u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da se čuvaju na zakonom propisan način i da je u njih moguće dobiti uvid u uredovno vrijeme suda za stranke”.

Od Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu službeno sam zatražio pobrojene isprave prvi puta 10. listopada 2018. godine.

Onda sam se zbog nedobivanja odgovora od Općinskog građanskog suda u Zagrebu žalio Ministarstvu pravosuđa, a nakon šutnje i u Ministarstvu pravosuđa proslijedio sam žalbu i Povjereniku za informiranje.

Sve zbog ”neodlučivanja” o zahtjevu za pristup informaciji o otuđenim ispravama iz Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

I povjerenik za informiranje (dr. sc. Zoran Pičuljan) je donio rješenje da se moja žalba odbacuje, ukratko jer sam podnio zahtjev prema Zakonu o pravu na pristup informacijama o otuđenim ispravama iz Zemljišnoknjižnog odjela (gruntovnice), a kao novinar sam trebao, tvrdi dr. sc. Pičuljan, postaviti pitanje prema Zakonu o medijima (rješenje: KLASA: UP/II-008-07/19-01/22 URBROJ: 401-01/11-19-1 od 22. siječnja 2019).

S obzirom na to da mi je poznato otprije za koga zapravo radi Povjerenik za informiranje, nisam pitao dr. sc. Zorana Pičuljana prema kojemu točno propisu novinar ne može biti korisnik informacije prema Zakonu o pravu na pristup informacijama jednako kao i svi ostali građani koji traže odgovore od ”tijela javnih vlasti” (uključivo i sudbenih vlasti)!?

Kompromitiranome sudstvu u Republici Hrvatskoj se, prema mojem novinarskom mišljenju, sada mogu obraćati samo oni spremni ”investirati” u sudske odluke kojima trebaju nametnuti ”sudski potvrđene” svoje pravne interese

Zataškavanju krađa isprava iz gruntovnice u Zagrebu pridružio se i Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa, koji je također odbio moj prigovor, ali tek nakon rješenja povjerenika dr. sc. Pičuljana o uskraćivanju odgovora na pitanja o otuđivanju isprava iz Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu (rješenje KLASA: Up/I-008-03/19-03/2 URBROJ: 514-09-09-01-19-02 od 11. veljače 2019).

A nakon zaprimanja neistinite isprave Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, radi provjere upitnih navoda iz ”pisamca” Krešimira Bačića zatražio sam od Božene Busić iz ZK odjela Općinskog suda u Zagrebu ponovni uvid u zbirku isprava iz koje je otuđeno pet isprava.

I odobreno mi je da u ”četvrtak (13. lipnja 2019.) prije podne na šalteru B kod referenta Milorada Tomaševića”, izvršim uvid u tražene podatke ”s kojima mi na odjelu raspolažemo”.

I zbilja, uvidom u pratnji dva svjedoka utvrdili smo da su SUPROTNO NAVODU u dopisu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (KR-Us-257/19 od 5. lipnja 2019. godine) isprave: Z-12881/96, Z-12882/96, Z-12883/96, Z-12884/96 i Z-12885/96 OTUĐENE IZ ZBIRKE ISPRAVA i da i nadalje NISU ”pohranjene u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu”, te da se i nadalje NE ČUVAJU ”na zakonom propisan način”, kao i da u pobrojene isprave i nadalje NIJE MOGUĆ UVID NITI PRESLIKE u ”uredovno vrijeme Općinskog građanskog suda u Zagrebu”.

I dok sam se bavio provjerom neistinite isprave Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (KR-Us-257/19 od 5. lipnja 2019. godine), iznenada mi stiže i dopis Direkcije bonitetne supervizije i kontrole Hrvatske narodne banke (Ur. broj: 500/2019-262/3-AJD-RS od 14. lipnja 2019).

Suprotno navodima Ane Janjušić Dumalovski i Renate Samodol iz Direkcije bonitetne supervizije i kontrole Hrvatske narodne banke, nikada nisam poslovao sa SBERBANK-om niti to namjeravam, pa nisam imao razloga ”uložiti pritužbu na rad SBERBANKE”, nego sam predložio ”da se zajedno sa Nadzornim odborom SBERBANK-e preispita razina rizičnosti odluke SBERBANK-e da zasnuje založno pravo na nekretnini sa nečistim papirima”.

Pokretanje sudskog postupka ”po službenoj dužnosti” radi dokazivanja da su u ”državnoodvjetničkoj ispravi neistinito utvrđene činjenice” nije posao novinara, nego upravo onih koji su napisali neistinitu ispravu KR-Us-257/19

Usred novinarskog istraživanja o krađi isprava, naime, ”osvanula” je zabilježba o zasnivanju hipotekarnog prava SBERBANK-e, vjerujem ne slučajno, upravo na nekretnini čije isprave su prethodno otuđene iz zbirke isprava u ZK odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a što sada svi nastoje zataškati.

I smatram da je razloge ”orkestriranog zataškavanja” krađe isprava iz Općinskog suda u Zagrebu najlakše razumjeti ako se zna da su krađa isprava iz Suda i tijek aktivnosti ”pretvorbene privatizacije” nekretnine s nečistim papirima svojevrsni ”modus operandi” (način) svih dosadašnjih tzv. HDZ/SDP-ovskih pretvorbi javne i zakladne imovine u privatno vlasništvo, odnosno način pljačke nekretnina društvenih poduzeća, privatne imovine koju je trebalo denacionalizirati, kao i većine javnih dobara.

A radi se o izuzetno zanimljivom ”pretvorbeno-privatizacijskom plijenu”, o nekretnini u središtu Zagreba poznatoj kao Novinarski dom (ZK uložak: 10218 kč 5082/4 u ZK odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Preminuo je Emil Römer, žrtva hrvatskog pravosuđa
    •  Facebook, Google i ostali brišu podatke s tražilica u RH
    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?

> Svi tekstovi ovog autora