Vape za nerođenima, progone rođene

Prije nekih petnaestak dana je Dušica Martinović – majka dvoipolgodišnje Zarre, rođene s Downovim sindromom – novinarki lista ”24 sata” ispričala kako je petrinjski Centar za socijalnu skrb njezinoj djevojčici prošle godine ukinuo pripadajuću osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 1250 kuna. Invalidninu koja pokriva tek dio troškova za brojne terapije koje su Zarri neophodne.

Ta je odluka donesena birokratski hladno, bez ikakvog objašnjenja. Valjda se resor socijale nije htio dodatno blamirati pokušavajući objasniti neobjašnjivo. Jer ako je Downov sindrom neizlječiv kao što nažalost jest, ukidanje invalidnine može značiti samo da birokracija malu Zarru smatra naprasno izliječenom ili čudesno ozdravjelom. Ili da njezinu bolest drži nevrijednom da bi se na nju trošio novac iz budžeta humane i socijalne države Hrvatske.

Zarrinim je roditeljima umjesto invalidnine ponuđena naknada za skrb i njegu koja iznosi 500 kuna, ali pod ucjenjivačkim uvjetom – da ne iskoriste zakonsko pravo na žalbu. Jer bi im u protivnom mogla biti uskraćena i ta simbolična naknada.

Ali budući da su ipak podnijeli dvije žalbe – obje glatko odbijene – Martinovićima je naknada smanjena na 350 kuna. Sada čekaju odgovor i na treću žalbu. Možda još bešćutniji od prethodna dva.

Zarrinim je roditeljima umjesto invalidnine ponuđena naknada za skrb i njegu koja iznosi 500 kuna, ali pod ucjenjivačkim uvjetom – da ne iskoriste zakonsko pravo na žalbu. Jer bi im u protivnom mogla biti uskraćena i ta simbolična naknada

”Pisala sam i ministrici socijalne politike Bernardici Juretić. Naravno, nitko mi nije odgovorio. Sad ne znam što i kako dalje napraviti”, izjavila je koncem travnja Zarrina majka.

Ni u međuvremenu joj se, naravno, nije javio nitko iz Ministarstva socijalne politike i mladih. Ni ministrica ni neki referent.

U ministarstvu smještenom na adresi Savska 66 odgovorili su tek na upit novinarke RTL-a, koja je snimajući prilog o ovom sramotnom slučaju zakidanja najpotrebitijih uzaludno pokušavala doći do nekoga u petrinjskom Centru za socijalnu skrb tko bi joj obrazložio nepravedni postupak administrativnog aparata koji dvoipolgodišnjoj curici i njezinim roditeljima dodatno otežava život.

Ministarstvo je odgovorilo da je do promjene Zarrina statusa došlo zbog novih zakonskih propisa koji omogućuju da Zavod za jedinstveno vještačenje oduzima invalidnine odobrene u centrima za socijalnu skrb. I time je, što se državnoga sustava socijalne skrbi tiče, slučaj Zarre Martinović zaključen uz prigodno zakonsko opravdanje.

Zarra nije jedino dijete s Downovim sindromom kojemu je novouvedenim sustavom vještačenja ukinuta osobna invalidnina. U posljednje vrijeme su vještaci donijeli dvadesetak takvih odluka i teško da će na tome stati. Obespravljivanje osoba s Downovim sindromom, kojih u Hrvatskoj ima oko 1650, tako postaje administrativna zabava i društvena konvencija

Zarra nije jedino dijete s Downovim sindromom kojemu je novouvedenim sustavom vještačenja ukinuta osobna invalidnina. U posljednje vrijeme su vještaci donijeli dvadesetak takvih odluka i teško da će na tome stati. Obespravljivanje osoba s Downovim sindromom, kojih u Hrvatskoj ima oko 1650, tako postaje administrativna zabava i društvena konvencija.

Čuvari budžetskoga novca računaju na šutnju roditelja, uvjetovanu strahom da će njihova djeca osim invalidnina izgubiti i onu zamjensku, nedostatnu i ponižavajuću naknadu za skrb i njegu.

No, u javnost je izašla i priča Dubravke Geller, majke jedanaestogodišnjega Luke iz Svetog Ivana Zeline, iz koje se vidi koliko je metodologija vještačenja površna i sračunata na to da državne službe ostvare proračunske uštede tako što će uskratiti pomoć upravo onima na kojima se ne bi smjelo štedjeti.

”Došli smo i doktorica me je odmah pitala ima li srčanu manu i koju školu pohađa. Kad sam rekla da nema srčanu grešku, odmah mi je kazala da nećemo više dobivati invalidninu. Ništa me drugo nije pitala, ni kako on funkcionira u životu, kakve su mu potrebe, koje probleme imamo, nego joj je bilo bitno koliko je visok i jesu li mu spušteni skrotumi. Strašno sam ogorčena što oni samo na temelju dvije rečenice određuju kome će dati, a kome ne. Prije su u komisiji bili liječnik, logoped, psiholog i socijalni radnik. Sad su samo liječnik iz školskog dispanzera, koji definitivno nije kompetentan jer nema iskustva s takvom djecom, i socijalni radnik.”

Ako zakon propisuje ili dopušta da se prema djeci s Downovim sindromom postupa na način koji je opisala Lukina majka, o takvom je zakonu suvišno raspravljati

Ako zakon propisuje ili dopušta da se prema djeci s Downovim sindromom postupa na način koji je opisala Lukina majka, o takvom je zakonu suvišno raspravljati.

Pod hitno ga treba staviti izvan snage i donijeti novi, koji vlastima u Republici Hrvatskoj neće dopuštati ono na što već dugo upozoravaju članovi građanske inicijative roditelja djece s invaliditetom – da na sve moguće načine krše Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, potpisanu prije punih devet godina u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Da ugrožavaju živote i narušeno zdravlje građana ove zemlje.

Da licemjerno nariču nad demografskom katastrofom i kukaju za nerođenom djecom, dok se nad onom rođenom sve bešćutnije iživljavaju.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  I tebe sam sit, granato!
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Da nestali ne bi ponestali
    •  Melodije Rijeke i Šušaka
    •  Uskrs i strah od straha
    •  Don Ivan, čovjek malog čovjeka
    •  ''Greatest shits'' 2016: KGK puše za vrat Glasnoviću
    •  Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
    •  Istina o stvarnoj naravi Tuđmanove politike komadanja BiH

> Svi tekstovi ovog autora