Vatreni i vodeni

Ni najmanje ja ne sumnjam u vjerodostojnost izvještaja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u kojemu se tvrdi da je ”na svim poplavama ugroženim područjima opća epidemiološka situacija stabilna”, ali ne vjerujem da bi ista ocjena vrijedila i za stanje na nepoplavljenim područjima koje je – bojim se – izmaklo nadzoru epidemiologa.

 

Stoga apeliram na nadležne službe da obrate pažnju na simptome maničnog povezivanja katastrofalnih poplava sa Svjetskim nogometnim prvenstvom, primijećene kod nekih osoba u Zagrebu i Splitu, pa da procijene može li se i opća epidemiološka situacija u hrvatskom javnom prostoru nazvati stabilnom.

I sad se gospodin Spahija, eto, nada da će se sa što bržim povratkom ”vatrenih” iz Brazila na novinske stranice vratiti i naslovi otprije mjesec dana. Primjerice onaj iz Slobodne Dalmacije: ”Voda im progutala kuće, a oni sretni jer im pomaže Torcida”

 

Prvi sumnjivi simptomi uočeni su u Večernjem listu, u kojemu je ovoga utorka osvanuo komentar čitatelja Mladenka Spahije iz Zagreba s evo ovakvom zamolbom upućenom Svevišnjemu: ”Bože, premda je za svakog navijača to hereza nad herezama, daj nam da nas Kamerun porazi, da se na vrijeme vratimo kući.

 

Da više ne rasipamo svoje emocije na lažne stvari poput bubamare, da svoje osjećaje i svoj znoj poklonimo nevoljnima, pogorelcima i poplavljenima. Samo tako bismo mogli euforiju i trenutačni zanos preobraziti u sustavno planiranje, kreativni čin i punu zaposlenost. Na razini svakog pojedinca, općine, grada i društvene zajednice kao cjeline.”

 

Kako je i zašto čitatelj Večernjaka došao na ideju da bi poraz hrvatske reprezentacije na utakmici protiv Kameruna u Manausu mogao biti vrhunaravni humanitarni dobitak za poplavljenu Posavinu, a i za širu društvenu zajednicu?

 

Tako što je ocijenio da se u Hrvatskoj, nakon početnog vala poslijepotopne humanosti, dogodilo ”ono najgore u ljudskom smislu” – da je ”emocionalni zanos splasnuo”, da ”više nema svježeg žara i spontane solidarnosti”, jer se ”žar prelio iz uništene Slavonije u mnoge gradske i seoske kafiće”, te taj žar sada ”teče na trgovima i šeće se našim ulicama: u kockastim dresovima”.

Užgao se i urlao Marasović, pjenio i štrapao, prežvakavajući po tko zna koji put ljigavu tezu o hrvatskome milosrđu i bosanskoj nezahvalnosti, a zapravo svojim riječima prepričavajući ono što je odavno elaborirao jedan od duhovnih lidera HDZ-a, don Anto Baković

 

I sad se gospodin Spahija, eto, nada da će se sa što bržim povratkom ”vatrenih” iz Brazila na novinske stranice vratiti i naslovi otprije mjesec dana. Primjerice onaj iz Slobodne Dalmacije: ”Voda im progutala kuće, a oni sretni jer im pomaže Torcida”.

 

Drugi je simptom medicinski suspektnog povezivanja poplava u Hrvatskoj s Mundialom u Brazilu zamijećen još istoga dana kada je u Večernjaku objavljena spomenuta molitva za eliminaciju Kovačeve selekcije, i to – u Hrvatskom saboru.

 

Povela se u tom časnom domu rasprava o Zakonu o saniranju posljedica katastrofalnih poplava, pa se za riječ javio i zastupnik Damir Kajin da bi – kako javljaju saborski izvjestitelji – ”pohvalio solidarnost hrvatskih građana sa stradalima u BiH i Srbiji, te izrazio zadovoljstvo što su u nogometnom susretu BiH i Argentine navijali za BiH, kao što su, pretpostavlja, i građani BiH navijali za Hrvatsku kad je igrala protiv Brazila”.

 

No, to je Kajinovo solidarno spajanje vatre i vode – poplave, vatrenih i zmajeva – u roku odmah izazvalo kratki spoj u glavi HDZ-ova zastupnika Dujomira Marasovića.

Pa ako je ta uvijek ista HDZ-ovska priča ujedno i onaj ton koji je nedostajao slici predsjedničke kandidatkinje HDZ-a, ili ako ona i neće govoriti isto što i Marasović, ali zbog mira u stranci ne želi kazati ni riječi protiv takvog šovenskog baljezganja, možda bi bilo primjerenije da su gospoda iz Bruxellesa u utrku za otpravnika poslova u Zagrebu umjesto Kolinde Grabar-Kitarović poslala Ružu Tomašić

 

”Ostavite vi kući to vaše bratstvo i jedinstvo mačku o rep!” – dreknuo je HDZ-ovac kao oparen i potopljen u isti mah. ”Pa BiH navija najjače protiv Hrvatske! To je njihova zahvala Hrvatskoj za sve što je učinila za BiH! Brazilske zastavice u Zenici, Mostaru i Sarajevu su njihova zahvala Hrvatskoj što smo im primili pola milijuna izbjeglica, što smo ih najeli, napili, naoružali, pomogli im stvoriti državu, liječili ih u Splitu! Dosta više s tim glupostima, u ovom Saboru takvim pričama više nije mjesto! Hrvatska je i za vrijeme Juge pomagala cijeloj Jugoslaviji, a vidjeli ste što je Jugoslavija napravila Hrvatskoj…” – užgao se i urlao Marasović, pjenio i štrapao, prežvakavajući po tko zna koji put ljigavu tezu o hrvatskome milosrđu i bosanskoj nezahvalnosti, a zapravo svojim riječima prepričavajući ono što je odavno elaborirao jedan od duhovnih lidera HDZ-a, don Anto Baković.

 

Sjećate se tog bisera klasične HDZ-ovske retorike: ”Sasvim je svejedno hranio ti muslimana ili ga klao. Četnici su klali muslimane, palili im kuće, a Hrvati su ih primili, štitili, nahranili… Nitko od njih nije bio zahvalan.”

 

Pa ako je ta uvijek ista HDZ-ovska priča ujedno i onaj ton koji je nedostajao slici predsjedničke kandidatkinje HDZ-a, ili ako ona i neće govoriti isto što i Marasović, ali zbog mira u stranci ne želi kazati ni riječi protiv takvog šovenskog baljezganja, možda bi bilo primjerenije da su gospoda iz Bruxellesa u utrku za otpravnika poslova u Zagrebu umjesto Kolinde Grabar-Kitarović poslala Ružu Tomašić.

 

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  I tebe sam sit, granato!
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Da nestali ne bi ponestali
    •  Melodije Rijeke i Šušaka
    •  Uskrs i strah od straha
    •  Don Ivan, čovjek malog čovjeka
    •  ''Greatest shits'' 2016: KGK puše za vrat Glasnoviću
    •  Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
    •  Istina o stvarnoj naravi Tuđmanove politike komadanja BiH

> Svi tekstovi ovog autora