Vlada kao koordinacijsko tijelo između interesnih lobija

Prošli tjedan sam na Trešnjevačkom placu kupila vjerojatno jedna od posljednjih Lukačevih jaja, jer uskoro će morati usmrtiti 160.000 svojih kokoši jer je u dijelu izmeta nađena salmonela. U dijelu izmeta, ne u jajima.

Ne poznajem slučaj kada je netko dobio salmonelu od Lukačevih jaja. Čudno, jaja su i na tržnici ispravna, nose žig sukladno propisima i te kokoši očito nose zdrava jaja.

Ipak u posljednjih sedam godina Lukač je morao usmrtiti preko 500.000 kokoši i sad najavljuje zatvaranje jer s ovim se više ne može financijski nositi.

Znamo da u proizvodnji jaja, kao i u proizvodnji hrane općenito nismo samodostatni (štoviše od samodostatnosti u proizvodnji jabuka koju smo imali proje 12 godina sada smo došli do točke gdje pokrivamo 23 posto svojih potreba). Jaja uvozimo iz Ukrajine, Poljske, i Albanije, a gura se i ukrajinski ”kralj pilića” protiv čije se farme lokalno stanovništvo buni.

Nalaze na salmonelu izdaje Hrvatski veterinarski institut, nalaze nije moguće provjeriti nezavisno jer nitko drugi nije certificiran na području Hrvatske, niti gospodin Lukač ima pravo žalbe. Sasvim je jasno da bi vladi RH trebao biti prioritet zaštita domaće proizvodnje, ali to nije. Umjesto toga, premijer gura ukrajinsku priču s pilićima  razočaran otporom moji je pružilo domaće stanovništvo.  

Obzirom na moju francusku perspektivu jer drugim dijelom života sam tamo, vidjela sam i prosvjede francuskih seljaka i farmera i razgovarala s njima u Provansi i Burgundiji. Oni nisu zadovoljni time što se tzv. ”zeleni porez” na poljoprivredu samo odgodio, jer većina  strojeva malih poljoprivrednika su na dizel, neka gospodarstva ne vide računicu u prelasku na održivu poljoprivredu, a to uključuje i eko certificiranu proizvodnju, pa su im uvozni proizvodi konkurencija.

Međutim, sasvim je drugačije kada protestiraju seljaci u zemlji koja je po proizvodnji hrane ( kao uostalom i energetici i obrani) samodostatna, i kada imamo slučaj da se u jednoj maloj zemlji, koja bi se mogla sama prehranjivati u bar 80 posto potreba, ne čini ništa na strategijama, edukaciji, okrupnjavanju u klastere i kad su pojedini, uspješni proizvođači uz blagoslov vlade, izloženi pritisku uvoznih lobija i kad nemaju mogućnost provjere rezultata uzoraka koje uzima samo i jedino jedno državno tijelo.

U Francuskoj postoji niz certificiranih institucija, osim državnih koje su sve u registru Poljoprivredne komore i svaki proizvođač može i sam naručiti onoliko analiza koliko mu je potrebno, i ako se nalazi ne podudaraju, primjena odluke se odgađa do ponavljanja nalaza, a moguć je i sudski postupak žalbe.

U Hrvatskoj ništa od toga nije moguće. Hrvatski ministar poljoprivrede i dalje ne želi osnovati niti dati dopusnicu za osnivanje neovisnog Zavoda za dijagnostiku bolesti, nego to i dalje prepušta ministru Fuchsu a kako smo mogli čuti neki dan u provjerenom, gospodin Fuchs si je zadržao upravljačka prava nad Veterinarskim institutom, a trošenje javnog novca prebacio na Ministarstvo poljoprivrede.

Koliko je uistinu moćan Radovan Fuchs, i koji to interesni lobiji stoje iza njega?

Što se pak kriminala u Hrvatskim šumama tiče, DORH nam servira mrvice. Bila sam u tijeku prikupljanja dokumentacije za prijavu europskim tijelima, koja je predana i DORH-u, a na čemu je vrijedno radio Zeleni odred, i masu šumara insajdera koji su pribavili pravu dokumentaciju, za razliku od lažirane koju prezentira uprava.

Ista prijava je predana i DORH-u, a uprava HŠ je čak odlučila tužiti predsjednicu Zelenog odreda za klevetničko iznošenje neistinitih tvrdnji u medijima, iako za sve postoje dokazi i dokumentacija koja je predana.

Zadnji cirkus koji su nam priuštile Hrvatske šume uz pomoć župana Splitsko-dalmatinske županije jest komadanje Osejave, iznimno krajobrazno vrijedne cjeline koja je i u zakupu Grada Makarske do 2033. godine prema važećim ugovorima s Hrvatskim šumama, a obuhvaćena je i prijedlogom Plana upravljanja ekološke mreže za razdoblje od 2024. – 2033. godine, te na njoj, Grada Makarska, kao produžetak Gradskog sportskog centra planira prirodnu rekreativnu i sportsku zelenu oazu.

Unatoč tome, župan odlučuje izaći u susret investitoru Olma d.o.o. koji česticu misli iskrčiti da bi na njoj gradio megalomansko hotelsko-apartmansko naselje. 

U Hrvatskoj nema poreza na špekulacijsku dobit, kroz građevinu se pere masa novca, ne samo domaćeg.

Sjetimo se napisa u dnevnim medijima o uhićenom građevinskom poduzetniku u Dalmaciji čija tvrtka je povezana s inozemnim tvrtkama i računima koje posjeduje kolumbijski kartel. Ako je netko gledao putovanje po Italiji s Goranom Milićem, i priču o Napulju i Camorrinim graditeljima, kako su gradili zgradu-brod i cijeli blok u tom kvartu u maniri nepoštivanja osiguravanja gradilišta, oglušivanja na inspekcijske nalaze, kako je Camorra u periodu od skoro 10 godina zaposjela gotovo cijelu distribuciju hrane na jugu Italije, odnosno prijevozničke i otkupne tvrtke koje su distribuirale u trgovačke lance, sve su bile međusobno povezane i svima je zajednički nazivnik pranje mafijaškog novca od droge.

U mom se susjedstvu, na Trešnjevci, gradilište se urušilo treći put, investitor je nastavio graditi unatoč zabrani inspektorata i izazvao oštećenja na okolnim objektima.

Toga se ne bi postidjeli ni najprominentniji mafijaški građevinski poduzetnici u Napulju. Većini je građana jasno da je svim vladajućima do sada bilo samo u interesu očuvati se u političkom životu, i da u tu svrhu do današnjeg dana balansiraju između različitih interesnih lobija.

Sigurno ljudi na čelna mjesta, koji trebaju omogućiti npr. komadanje Osejave ili slične primjere pogodovanja privatnim investitorima nauštrb javnog interesa i zaštite krajobraza, nisu došli slučajno.

Kao što ni ova vlada nije slučajno dozvolila, unatoč negativnom nalazu državne revizije sječu od 60 posto. To se, na svjetskom planu naziva ”kolonijalnom sječom”, jer tako se u vrijeme kolonijalizma, u tom postotku, sjekla drvna masa u kolonijama.

Pa ako smo već kolonija, nekih interesnih lobija koji peru nečiji novac, bio bi red da znamo čija smo: kolumbijska, bugarska, talijanska ili mješovita mafijaška kolonija.  

Između čijih to interesa balansira Vlada RH, i kakvo je porijeklo novca tih ”investitora”? 

U Italiji bar znaju tko traži ”pizzo” i s kojom organizacijom imaju posla. Mi, bojim se, nikad nećemo saznati.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kriminal kao uzdarje Gospi od Staroga Grada
    •  Etnicitet i identitet
    •  Državna matura i muke po esejima
    •  Kanadski i francuski lov na američke sveučilišne profesore
    •  Thompson kao lakmus za ratnu traumu
    •  Ima li u nama snage za promjene i za rad za bolje društvo?
    •  Bečki solilokvij
    •  Bojkot, fanovi i trolovi
    •  Božićno putovanje u središte srca
    •  Tragične smrti i promašeni Milanovićevi sastanci

> Svi tekstovi ovog autora