Vlada krši ljudska prava

(Opaska uredništva: Rrubrika ”Imam pravo” će tragom pisma čitatelja upozoravati na slabosti sustava u cijelosti i na taj način poduprijeti pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s puno moćnijim državnim službama, velikim bankama, ovršnom mafijom, u slučaju kršenja ljudskih prava u kompromitiranom pravosuđu, itd.

Pozivamo čitatelje da nam se javljaju. Kontakti ispod teksta.

U drugom napisu ”Imam pravo”, dok se čitatelji ne počnu javljati, autor piše o problemima dužnika koji u hrvatskom pravnom sustavu nemaju zaštićena svoja prava od sve nasilnijih vjerovnika).

Kao tobože veliku pomoć prezaduženim hrvatskim građanima Vlada propagira predloženi zakon o stečaju potrošača (čitati: zakon o osobnom bankrotu ili stečaju). Prema novinskim izvještajima na sjednici Vlade na kojoj je usvojen prijedlog tog famoznog zakona o stečaju potrošača istaknuto je da se ”računa da će bar 30.000 ljudi problem duga pokušati riješiti izvansudskim nagodbama u savjetovalištima regionalnih centara u Fini, a da će osobni stečaj proglasiti samo oko 7.500 dužnika”.

To ukazuje na to da u Vladi (pogrešno) procjenjuju kako će se, uvede li se taj stečaj, primjenjivati na samo 7500 potrošača. No, u zemlji u kojoj od 1990. do 2014. godine ima 741 tisuća osoba manje za koje se uplaćuju mirovinski doprinosi kao za zaposlene, u kojoj oko milijun i pol formalno zaposlenih izdržava prosječno još dva člana obitelji, realno je izgledan barem trideset puta veći broj osobnih stečaja.

I neki blaži stečajni oblici, tzv. preustroji stečajnih dužnika, ako se primjenjuju na građane (fizičke osobe), podrazumijevaju da prezaduženi građani budu lišeni osnovnih ljudskih prava zajamčenih Poveljom UN-a i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Zbog toga je osobni stečaj (tzv. stečaj potrošača ili građana) promašen i u pravilu neuspješan način nasilnog utjerivanja dospjelih nenaplaćenih potraživanja

Ne radi se kod uvođenja stečaja potrošača ni o kakvoj pomoći, već o pokušaju podvale neukim biračima. Pojednostavljeno, stečaj ima dvije funkcije.

Prva je blagovremeno isključivanje stečajnog dužnika iz pravnog i financijskog prometa. A druga funkcija je likvidacija dužnika i rasprodajom dužnikove imovine prisilna naplata vjerovničkih potraživanja.

Obje funkcije, i isključivanje iz pravnog i financijskog prometa i likvidacija radi rasprodaje dužnikove imovine zbog naplate vjerovničkih potraživanja, ne mogu se primijeniti jednako na stečaj dužnika tvrtke (pravne osobe) i stečaj dužnika potrošača – građana (fizičke osobe).

Stečaj građana (fizičke osobe) podrazumijeva da prezaduženi građani više ne odlučuju samostalno, nego umjesto njih (prema predloženom zakonu pet godina) odlučuju ”skrbnici” (čitati: stečajni upravitelji – prema dosadašnjim iskustvima pretežno problematični sudski izvršitelji).

Sudjelovanje većeg broja prezaduženih građana i članova njihovih obitelji ”pod skrbničkom paskom”, primjerice na izborima, u pitanje dovodi regularnost izbora.

A i neki blaži stečajni oblici, tzv. preustroji stečajnih dužnika, ako se primjenjuju na građane (fizičke osobe), podrazumijevaju da prezaduženi građani budu lišeni osnovnih ljudskih prava zajamčenih Poveljom UN-a i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

Zbog toga je osobni stečaj (tzv. stečaj potrošača ili građana) promašen i u pravilu neuspješan način nasilnog utjerivanja dospjelih nenaplaćenih potraživanja.

U Hrvatskoj prevladava svijest da u dužničko-vjerovničkim odnosima treba štititi isključivo vjerovnike od dužnika, a ne nikako i dužnike od vjerovnika.

Dužničko-vjerovnički odnosi dvostrani su odnosi i ni jedna strana u tom odnosu ne može biti u potpunosti oslobođena od odgovornosti za nenaplativa potraživanja ili dospjela neplaćena dugovanja (izuzev u slučajevima sudski dokazanih prevara u kojima je samo jedna poštena strana žrtva druge nepoštene strane).

Tzv. lobiranjem vjerovnika (čitaj: korumpiranjem zakonodavaca) nametnut je ”crno – bijeli” pravni model prema kojemu su, u pravilu, vjerovnici oslobođeni od bilo kakve odgovornosti za nastanak dospjelih nenaplativih dugovanja i sve je prevaljeno na ”slabiju stranu” – dužnike.

U Vladi (pogrešno) procjenjuju kako će se, uvede li se taj stečaj, primjenjivati na samo 7500 potrošača. No, u zemlji u kojoj od 1990. do 2014. godine ima 741 tisuća osoba manje za koje se uplaćuju mirovinski doprinosi kao za zaposlene, u kojoj oko milijun i pol formalno zaposlenih izdržava prosječno još dva člana obitelji, realno je izgledan barem trideset puta veći broj osobnih stečaja

I kao po nepisanom pravilu, u tako lošem pravnom modelu, zasnovanom na korupciji, stvarni prevaranti najčešće izbjegnu propisane kaznene postupke; podsjetiti valja samo na tzv. programirane stečajeve.

Pritom je odgovornost za namjernu financijsku prevaru vjerovnika uređena kaznenim propisima. Nakon što se prevara dokaže u sudskom postupku, rješava se, u pravilu, osudama počinitelja na zatvorske kazne. Pitanje je stoga stvarne svrhe ozakonjivanje osobnog stečaja kraj već postojeće kaznenopravne regulative, odnosno: kome i zašto treba stečaj građana?

U sređenim pravnim sustavima, primjerice u Njemačkoj, samo oko 20 posto vjerovničkih potraživanja se naplaćuje u stečajnim postupcima. Od stečaja kao rješenja i u krizi američkog financijskog sustava odustalo se kad je predsjednik George Bush ishodio da oko 700 milijardi USD obveza preuzmu američki porezni obveznici samo da bi se spriječio stečaj NYSE-a, NASDAQ-a, AMEX-a, NYMEX-a i NYBOT-a, redom sve privatnih investitora.

Stvarna svrha nametanja zakona o stečaju potrošača (čitati: građana, fizičkih osoba) kad se u svijetu praktično odustalo od provođenja stečaja je tek pokušaj izbjegavanja stečaja vjerovnika u Hrvatskoj. Inzistira se na stečaju malih dužnika, a izbjegava stečaj velikih bankara.

I vjerovnici, a ne samo dužnici, moraju u uređenim dužničko-vjerovničkim odnosima snositi odgovornost za adekvatnost kreditnih plasmana (to je uostalom i Međunarodni revizorski standard i osnovni kriterij ocjenjivanja bankarskog boniteta).

Pojednostavljeno, i vjerovnici bi zbog loših kreditnih plasmana morali u stečaj zajedno sa dužnicima koji bez svoje krivnje nisu u stanju otplaćivati dospjele neplaćene kreditne obveze. Osobito institucionalni vjerovnici, primjerice bankari koji upravljaju rizicima i prodaju kreditne usluge. Kao što potrošač ima pravo reklamacije na bofl proizvod, tako i korisnik bofl kredita treba imati pravo na reklamaciju loše plasiranih kredita (kreditor je loše procijenio mogućnosti vraćanja kredita).

U zadnjih 20-ak godina kreditni potencijali pogrešno su preusmjereni iz financiranja razvoja i stvaranja viška novih ekonomskih vrijednosti u kreditiranje ubrzavanja potrošnje. Zbog nekritičkog ubrzavanja potrošnje vjerovnici su gotovo u potpunosti prestali procjenjivati može li se iz investicije uložene u projekte korisnika kredita moći razviti dostatan višak nove ekonomske vrijednosti koja će omogućiti zaradu iz koje će se moći uredno otplaćivati krediti i ostvarivati profit.

Pretjerano ubrzavana potrošnja lošim kreditnim plasmanima bez ulaganja u razvoj i višak novih ekonomskih vrijednosti dovela je do nemogućnosti korisnika kredita da otplate dospjela dugovanja.

I vjerovnici bi zbog loših kreditnih plasmana morali u stečaj zajedno sa dužnicima koji bez svoje krivnje nisu u stanju otplaćivati dospjele neplaćene kreditne obveze. Osobito institucionalni vjerovnici, primjerice bankari koji upravljaju rizicima i prodaju kreditne usluge. Kao što potrošač ima pravo reklamacije na bofl proizvod, tako i korisnik bofl kredita treba imati pravo na reklamaciju loše plasiranih kredita

A naklapanja Vlade o osobnom bankrotu treba shvatiti samo kao izbjegavanje bankrota vjerovnika.

Moguće rješenje je, umjesto propisivanja osobnog bankrota, razraditi program gospodarskih mjera čijom bi se provedbom stvorili uvjeti da se dužnici ponovo osposobe za vraćanje dugova.

Dotad bi kredite trebalo odobravati isključivo na osnovi mogućnosti korisnika kredita da stvaranjem viška novih ekonomskih vrijednosti mogu ostvariti dobit i uredno vraćati dugove.

Odobravanje hipotekarnih kredita zanemarivanjem isplativosti više ”ne pije vodu”, jer je ponuda na prodaju zaplijenjenih založenih stvari definitivno premašila potražnju.

Stečaj građana (fizičkih osoba) je prevladan i neprihvatljiv, pa ga stoga i ne treba prihvatiti.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na: [email protected] ili nazovite broj 098 484 355.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora