Vojni mimohod je poraz kršćanskog humanizma

Tijekom vojnog mimohoda održanog u Zagrebu 31. kolovoza izvedena je prosvjedna akcija, u kojoj je četvero aktivista blokiralo mimohod lijeganjem na ulicu ispred vojnih vozila s majicama obojanim crvenom bojom, simbolizirajući žrtve svih ratova među nacijama. Ubrzo im je prišlo nekoliko osoba iz osiguranja.

Taj potez dočekan je nasilnom reakcijom okupljenih koji su psovali, vrijeđali: ”Jebo vam mater pedersku!”; ”Udri ga, pička mu materina!”; ”Bacaj to u Savu, pička im materina!”; ”Hrvatsku ste državu našli blatiti, mater vam jebem u pičku, smrdljivu!”; ”Siluj te ju”; ”Majku vam jebem, u pičku!”; ”Šta ga nosiš, udri ga, mamu mu jebem!”; itd i pokušali napasti aktiviste koje je policija iznijela izvan prostora mimohoda i zatim privela.

Iz inicijative (čiji sam oglas našao na portalu Novosti) poručuju ”da je reakcija okupljenih više nego indikativna o stanju uma koje je postignuto huškačkim i nacionalističkim narativima koji potiču nasilje, pa i protiv mirnih prosvjednika”.

”Danas, dok se održava vojni mimohod koji slavi oružje, ratne operacije i vojnu moć, podsjećamo da rat nije spektakl ni povod za ponos, već simbol uništenja, smrti i razaranja. Ovakvi događaji okupiraju fizički, medijski i financijski prostor, a skrivaju brutalnu istinu: ratovi pune džepove političarima, vojnoj industriji i korporacijama, dok obični ljudi gube živote, domove i budućnost.

U trenutku kada se suočavamo s posljedicama klimatskih promjena i gubitka prirode – požarima, poplavama, nestašicom hrane – postavlja se pitanje: zašto ulažemo milijune eura u vojne sustave umjesto u kanadere, zdravstvo, obrazovanje i javne usluge koje spašavaju živote? Rat ostavlja posljedice i na prirodu i životinje. Bombe ne uništavaju samo zgrade – one spaljuju šume, zagađuju rijeke i tlo, tjeraju ljude i životinje u bijeg. Veličanje vojske i nasilja stvara društvo koje prihvaća nasilje kao normu – nasilje nad ženama, djeci, manjinskim zajednicama.

Danas ne slavimo. Danas podsjećamo da su u rovovima i ratnim strahotama ginuli civili, siromašni, žene i djeca. Umjesto parade tenkova i raketa, potrebno je ulagati u društvo koje funkcionira, koje promišlja rješenja za goruće izazove današnjice. Poput zdravstvenog sustava i obrazovanja koje informira i omogućuje kritičko promišljanje. U sustave koji spašavaju, a ne uništavaju. Ako veličamo nasilje, ubojstva i oružje stvaramo društvo u kojem bol i patnja postaju dio svakodnevnog života. Ne želimo ponovno morati učiti djecu kako izgleda nagazna mina. Zato smo se odlučili za prosvjed i nadamo se da će i druge potaknuti na triježnjenje.”

Donosim i komentar redatelja i scenariste Nenada Puhovskog sa FB-zida: ”Svašta sam se u svom poduljem životu naslušao i nagledao, no ovdje je, uz poznati ‘folklor’ hrvatskog čovjeka (kao što bi rekao PRH), po prvi puta, koliko znam, jasno zabilježen uzvik ‘siluj ju’ kao ‘kaznu’ koju gledatelji zagrebačkog mimohoda žele za sudionicu protesta. Uz, naravno, ‘pederi’, ‘kurve’ kao uobičajene psovke.

Može se diskutirati o mimohodu/plovu/letu, može se slagati ili ne, može se, a da se ne dovede u opasnost bilo čiji život ili sigurnost, protestirati, ‘organi reda’ imaju (u okviru svojih ovlasti) pravo intervenirati, no zanima me da li se veterani koji su jučer ponosno mimohodili (najveći dio s pravom, premda je sve skupa jednostavno bilo – dosadno) slažu sa takvim načinom ‘kažnjavanja’ ‘kurvi’ i ‘pedera’. Ili, da budem u skladu sa prilikom, malo patetičan, da li su se za to borili?”

Hrvatska se, kako naglašava Anna Maria Grünfelder, ima pravo i obavezu se prema mogućnostima što bolje naoružavati. Takva su vremena i takva nam je bila povijest. Ali, između vojnog mimohoda i obljetnice VRO ”Oluja” imam potrebu citirati Jadranku Brnčić: ”Jako žalosna. Razmetati se oružjem dok od takvog oružja negdje drugdje ginu ljudi. Šepuriti se mimožićem za koje će se potrošiti preko tri milijuna eura, dok u istom gradu ima ljudi koji prekapaju po smeću da bi štogod našli da prežive dan. Govoriti o pobjedama u ratu dok znamo da je svaki rat katastrofalan poraz života…”.

Koliko toga je pogrešno u našem društvu i među kršćanima u njemu osobito govore riječi prilično istaknutog i u crkvenim strukturama traženog fra Ante Vučkovića: “Thompsonov koncert je pokazao koliko volje među mladima ima za zajedništvom i koliko je ta volja ugušena stanjem u društvu i nadasve u medijima. Posao politike bi bio da kanalizira postojeće snage jednog naroda u napredak i rast cijeloga društva. Ovaj koncert je pokazao da to nije slučaj”. Da je ovaj teolog otišao na kvasinu govore riječi iz istog članka: “Nedovršeni proces kanonizacije (Stepinca) reflektira nedovršeni proces slobode” (portal Misao.hr).

Ali ima, hvala Bogu, i pametnih i izbalansiranih fratara. Poput bosankog redovnika fra Franje Ninića koji kaže: ”Nisam u detalje pratio što je govorio nadbiskup Kutleša (u Tomislavgradu, 5. 7. 2025., na dan Thompsonova desanta na zagrebački hipodrom, op. D.P.), ali me ne čudi podudarnost onoga što govori prvi među hrvatskim biskupima s onim što smo čuli i vidjeli na Thompsonovu koncertu. I neki drugi biskupi slično govore. Kreposna trijada vjera-ljubav-domovina skoro je postala osnovno ‘teološko mjesto’ hrvatskog katolicizma i katoličkog hrvatstva, kako je govorio hrvatski povjesničar Mario Strecha. Ja sam to opisao kao veliku hrvatsku deluziju i kao ‘poraz kršćanske vjere, njezine etike i simbolike’. Ne bih ništa ni dodao niti oduzeo.”

Ja čestitam onima koji su demonstrirali protiv mimohoda i žalim one koji su im vikali i poželjeli najružnije stvari.

Jer, doista mislim, mimohod je bio poraz i deluzija ili, kako je napisao Jurica Pavičić u Jutarnjem listu, ”Pa, izgledalo je kao realizacija fantazija osmogodišnjeg muškića. Uđete li u bilo koju dječju sobu predadolescentskog muškog djeteta i raskopate li mu bavul s igračkama, naći ćete, pa, otprilike isto ono čime su se prekjučer ‘igrali’ Plenković i Milanović. Od muškog klinačkog imaginarija u Vukovarskoj su u četvrtak nedostajali samo kauboji i astronauti. Sve drugo je bilo tu: templarski vitezovi i vatrogasci, specijalci s termokamerama i Trenkovi panduri, omiški gusari i policijski gumenjaci, alkari i helikopteri, arkebuziri i ronioci, interventna policija i hercegovački hajduci, skuteri, mitraljezi i oklopnici sa sabljama od metra. U nekom trenutku su se, kao na samom rubu parodije, u mimohodu pojavili i vatrogasni autobus, skuter za plažu i gumenjak pun ronilaca. Nedostajalo je samo da u mimohod donesu fritezu iz vojne kantine i miješalicu za beton. Dok je travestija trajala…”.

Mimohod, kao i zločini koje se Hrvatska ovih dana nevoljko prisijeća (vidjeti Izjavu sjećanja SNV-a u povodu VRO ”Oluja” u rubrici Odjeci) poraz su kršćanskog humanizma. Ono je, znamo, teološka i kulturna struja koja nastoji pomiriti kršćanstvo i humanističke ideale.

Utemeljen je na ideji da su ljudska bića stvorena na sliku Božju, te da posjeduju inherentnu vrijednost i dostojanstvo. Kršćanski humanizam naglašava važnost ljudskog uma, obrazovanja i moralne odgovornosti, ali ih promatra u kontekstu kršćanske vjere i učenja.

• Naglasak na ljudskoj osobi:

Vjeruje se da su ljudi, kao Božja stvorenja, obdareni razumom, slobodnom voljom i sposobnošću za moralni razvoj.

• Povezanost s prirodom:

Kršćanski humanizam često naglašava harmoniju između čovjeka i prirode, smatrajući ih obje Božjim djelima.

• Intelektualna potraga:

Obrazovanje i proučavanje klasičnih i kršćanskih tekstova su visoko cijenjeni.

• Društvena odgovornost:

Postoji snažan osjećaj dužnosti prema društvu i potrebitima, često vođen kršćanskim načelima ljubavi i milosrđa.

• Milosrđe i suosjećanje:

Kršćanski humanizam potiče aktivno bavljenje socijalnim pitanjima i pomoć onima u potrebi, temeljeno na kršćanskim vrijednostima.

***

Papa Franjo je govorio, kao i Lav XIV. na misi jubileja mladih ove nedjelje u Tor Vergati kod Rima, kako je bratstvo i otvorenost prema drugima temelj i put mira.

U srcu svakog muškarca i žene, veli Franjo, prebiva želja za puninom života, koja uključuje nezatomljivu čežnju za bratstvom kao bitnom dimenzijom čovjeka. I zaključuje kako je bez bratstva nemoguće graditi pravedno društvo i postojan i trajan mir.

Papa nas, dakle, vraća korijenima, našim obiteljima i našem zajedništvu. Zbog toga u kriznom vremenu brojnih nemira, rezigniranosti i pomanjkanja vedrine poželio bih neka u srcima naših ljudi odjekuje poruka o miru i veselju, odnosno, kako reče papa Lav, ”Punina života ne ovisi o onome što gomilamo – rekao je u homiliji – nego se nalazi u onome što s radošću znamo prihvatiti i dijeliti: Božju ljubav koja se očituje u Kristu. On je taj koji gasi žeđ srca i daje odgovore na naše nemire”.

Potrebno je, ne šepuriti se cijevima i raketama već poticati sve ljude da polože oružje, da odustanu od cijele trgovine koja stoji iza svakog rata. Prečesto, upravo zbog trgovine oružjem, ljudi postaju samo sredstva bez vrijednosti. Na tome moramo uvijek inzistirati: na dostojanstvu svakog ljudskog bića, bilo ono kršćanin, musliman ili neke druge vjere.

Svi smo djeca Božja, stvoreni na sliku Božju.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Fra Marinko Vukman nije ustaša, on je budala
    •  Obogaćen sam milošću i izvanrednim Šerbedžijinim umijećem
    •  Milanović će salutirati crnu HOS-ovu zastavu. Ja ne!
    •  Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
    •  Slovo o etici: In memoriam Al Jazeera Balkans
    •  Herceg-Bosna se pregrupira, oglasila se i slavi ustaštvo
    •  Zagrebačka crkva protiv Plenkovića, Jandrokovića i partizana
    •  U Hrvatskoj opasno raste antižidovstvo
    •  Što ću ja s nacističkim odlikovanjem bake Roze?
    •  Zločini u Gazi da, genocid ne

> Svi tekstovi ovog autora