novinarstvo s potpisom
Nema sreće Ivo Sanader, opet neće na slobodu, jer sud ne prihvaća ponuđenu nekretninsku jamčevinu. Teško je u ovom trenutku zaključiti ostaje li Sanader u Remetincu za razliku od Milana Bandića i braće Mamić zato što ovi imaju bolje stojeće prijatelje ili vještije odvjetnike koji učas skupe novac, ili je po srijedi i jedno i drugo.
Gdje su sada nestali Sanaderovi prijatelji koji su već ponudili svoje nekretnine, Luka Bebić, Jerko Rošin, Mario Zubović? Pa nije 12,4 milijuna kuna novac koji se ne da sakupiti za prijatelja kada za sud već nisu ”čiste” nekretnine odvjetnika Gorana Suića i supruge Mirjane.
Ili je Sanaderov izlazak na slobodu minirala opaka Jadranka, ne odvjetnica Sloković već bivša premijerka Kosor, koja na ovaj način nastavlja politički progon bivšeg šefa i prethodnika iako su oboje izbačeni iz HDZ-a?
Ostat će dakle upitno zašto za jamčevinu nisu ponuđene neke druge nekretnine odnosno zašto Sanaderovi odvjetnici nisu sudu ponudili ”cash” pa bi njihov klijent već bio izvan rešetaka gdje je puno ugodnije čekati nova suđenja. Nije to neki astronomski iznos za Sanadera sjetimo li se samo njegovih skupocjenih satova, umjetničkih slika i ostaloga.
Osim toga, nakon što je Ustavni sud ukinuo pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu za mito u slučaju MOL-Ina, njegovi odvjetnici mogli su pokucati na vrata Roberta Ježića i zatražiti da vrati onih pet milijuna eura za koje je pod zakletvom tvrdio da pripadaju Sanaderu te da ih on samo za njega čuva na računu jedne od svojih tvrtki.
Sjećate li se onog legendarnog razgovora u sudnici Ivana Turudića:
– Dakle, gdje je novac, gospodine Ježiću.
– Na računu tvrtke Dioki holding.
– Vi ste se obvezali vratiti ga u Republiku Hrvatsku, zašto to još niste učinili?
– Nisam dobio precizne upute kako da to učinim.
– U redu, učinite to danas.
– Ne mogu.
– Kako ne možete?
– Napravit ću to u najkraćem mogućem roku, treba mi 30 dana…
Prošlo je više od tri godine, a tih famoznih pet milijuna eura do danas nije stiglo u Hrvatsku. Neću se u ovom slučaju pozivati na praksu Suda za ljudska prava u Strasbourgu ili Venecijanske komisije, kao što to čine Vrhovni i Ustavni sud kada treba srušiti neku nepodobnu presudu, ali za mene laika sve je čisto.
Sanader nije pravomoćno osuđen pa je tih pet milijuna eura njegovo dok mu se ne dokaže da je to mađarska mitarina i presuda bude pravomoćna. Sukladno tome, Robert Ježić mora ih smjesta uplatiti na njegov račun. I točka!
U ime naroda! Ne znam jesam li u svojoj pravnoj ekspertizi uvjerljiv poput sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, ali bila bi proceduralna greška da novac koji je Sanaderov ostane na Ježićevom računu, a brižni Sanader pri tom nema za jamčevinu.
Da Ježić vrati pare, bilo bi dovoljno da se i Sanader i 220 tisuća članova HDZ-a brane sa slobode, kada to nažalost nije novac radnika Diokija, Novog lista ili pak Dine koja ne može završiti niti stečajni postupak jer joj nedostaje 21 milijun kuna.
Možda bi Sanader sam, kad napokon dobije taj svoj novac, odlučio ono što preostane od jamčevine uplatiti Dini. I tako učiniti dobro djelo, spasiti nas od kemijske bombe u Omišlju.
Da se ne moramo pitati: ”Buš eksplodirala? Buum!”
(Prenosimo s portala Novoga lista).