Vrijeme je za političko djelovanje hrvatskih biskupa

Dnevne vijesti o karakteru rata koji je izraelski premjer Benjamin Netanyahu poveo ne samo protiv terorista i ubojica Hamasa, već i protiv Palestinaca u Gazi više ne ostavlja prostora za mirno promatranje i za razmišljanje. Takav je stav španjolskih biskupa koji su prošli četvrtak objavili priopćenje kojim osuđuju ”etničko čišćenje” u Gazi, apeliraju da se otvore ulazi za humanitarnu pomoć, osuđuju napade na bolnice i izbjegličke kampove i jasno kvalificiraju djelovanje izraelskih snaga: ”ne želimo da Atila prođe Gazom”.

Ovo je jedan u nizu mojih ”naivnih” tekstova jer se pitam: ako španjolski biskupi, predvođeni nadbiskupom Valladolida Luis Argüello, koji je k tomu na platformi X napisao da ”treba glasno dignuti glas zbog humanitarne drame koju je izazvala izraelska vojna akcija”, mogu zakoračiti u prostor humanitarnog prava i međunarodne politike, zašto to ne bi mogli uraditi i hrvatski (nad)biskupi?

Dapače, ako su čestitke HBK papi Lavu XIV. iskrene, a Papa od svog izbora ne prestaje zagovarati razoružanje i mir, što bi priječilo da Dražen Kutleša i braća mu u episkopatu kažu koju riječ u zaštiti skoro 15.000 djece kojima u Gazi prijeti smrt od gladi? Što bi moglo zaustaviti Kutlešu, domobranska politika Andreja Plenkovića?

Elem, u Večernjem listu čitamo da “EU pokreće postupak pregleda mogućih kršenja ljudskih prava koje je počinio Izrael u Pojasu Gaze, što bi, ako se pokaže točnim, u konačnici moglo dovesti i do trgovinskih sankcija prema toj državi te do obustave suradnje i financiranja u raznim područjima, kao što su ekonomija, znanost i obrazovanje. Velika grupa europskih zemalja, njih čak 17 – što pokazuje znatan pomak u tretmanu Izraela i stvara kritičnu masu – zatražila je na sastanku ministara vanjskih poslova u Bruxellesu provođenje revizije Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela. Članak 2. tog dokumenta predviđa mogućnost suspenzije u slučaju ozbiljnih kršenja ljudskih prava. To je potvrdila visoka povjerenica za vanjsku politiku Kaja Kallas, ne imenovavši države, već ističući samo da određen broj država traži reviziju”.

Prema neslužbenim informacijama, države koje su zatražile reviziju su Nizozemska, Irska, Španjolska, Francuska, Belgija, Finska, Portugal, Švedska, Slovenija i Luksemburg. Te države navode i ozbiljnu zabrinutost zbog gladi i napada na humanitarnu infrastrukturu na području Gaze, ali i očekivanja svojih građana koji postaju sve nezadovoljniji “pasivnim EU” i traže konkretnu akciju.

Novinarka Sandra Veljković pojašnjava da “za suspenziju cijelog Sporazuma o pridruživanju potrebna je jednoglasna odluka svih država članica EU, što je u ovom trenutku nemoguće. Na primjer, Mađarska sigurno neće pristati na bilo kakvu akciju i sankcije – već se zna, iako nije javno imenovana, da upravo ta država već blokira aktiviranje sankcijskog režima protiv izraelskih doseljenika u okupiranim područjima”.

Međutim, , kaže kolegica, “određene odredbe Sporazuma s Izraelom, a to je prekid trgovinskih pogodnosti, isključenje iz programa EU (npr. Horizon Europe) te ograničenja suradnje u određenim sektorima, mogu se suspendirati kvalificiranom većinom. Prema pravilima Lisabonskog ugovora, kvalificirana većina u Vijeću EU podrazumijeva najmanje 55 posto od ukupnog broja članica, što znači njih 15 ako prijedlog dolazi od Europske komisije ili visoke predstavnice za vanjsku politiku, a te članice moraju predstavljati najmanje 65 posto ukupnog stanovništva EU, čime se osigurava da odluka ne dolazi samo od manjih država, već i da ima demografsku težinu”.

Ovo sam naveo jer Španjolska promovira međunarodnu koalciju za razbijanje kordona i ulazak humanitarne pomoći u Gazu i za uvođenje sankcija Izraelu. Crkva podržava!

Španjolska crkvena hijerarhija naglašava, kao što je kazao predsjednik Argüello, da šutnja Crkve i društva ”nije opcija”: ”Ne možemo, ne smijemo krenuti glavu kada braća i sestre pogibaju u ratovima. Ostati nijemi i bez reakcije je potpuno nekoherentno ponašanje kršćana”.

Crkva u Španjolskoj ide korak dalje i zahtjeva ne samo kraj nasilja već i da se žrtve u Gazi ”obešteti”. ”Ne smijemo zaboraviti da nema mira bez pravde kao i to na nema pravde bez obeštećenja i reparacije ne samo fizičke ili infrastruktura, već toliko ljudi ranjenih u tijelu i u duši. Dužnost je naša da se uključimo najviše što možemo u ovom procesu reparacije”.

Možda domobranima u HBK ovo zvuči nadrealno, možda su zablokirani osjećajem da pripadaju malom narodu kog se ne pita. Valja im reći da je slovenska predsjednica, Nataša Pirc Musar, zaradila ovacije u Europskom parlamentu za govor u kojem je rekla da u Palestini, na Zapadnoj obali, ”gledamo genocid i – šutimo”.

Hoću reći, Slovenija je manja od Hrvatske, ali ima stav. Predsjednica je istaknula kako Slovenija snažno podržava rješenje o dvije države, naglasivši da priznavanje Palestine smatra ključnim korakom prema pravednom i trajnom miru u regiji.

Često čujemo i sami pišemo da biskupima i svećenicima nije mjesto na političkim tribinama. Ipak, Crkva kao vjerska institucija dužna je reagirati ako su politički ciljevi nekih političkih skupina ili elita vjerski ili moralno negativni i rade na štetu društvenih vrijednosti ukorijenjenih u život određene zajednice. Kao što pamtimo intervencije biskupa kada se ratovalo devedesetih, osobito u BiH, tako pamtimo i ogroman doprinos pape Ivana Pavla II. za mir u našem području i u svijetu.

Pokojni papa Franjo se isto zalagao za mir i u Gazi posebno nazivajući jedinu tamošnju župu svaki dan telefonom, da im pokaže blizinu i sućut.

Recimo da se dogodi čudo, da se HBK oglasi o ratu u Gazi, da biskupe ipak zanima sudbina Palestinaca, ponajviše djece koja već umiru od gladi, kakav bi bio efekt toga očitovanja? Ako bi prvi efekt bio da hrvatski katolici ”razoružaju svoje duše”, kako od svih kršćana traži Lav XIV., već bismo mnogo dobili. Ako bi određeni broj hrvatskih kršćana zbog toga odlučio čitati dobro štivo kakav se, npr., nudi na Autografu, gdje nastupaju i eminentni kršćanski mislioci i mirotvorci, plod bi bio konkretniji. Ako bi kršćani, koji su ogromna većina u građanstvu, prisilili vlast da zauzme odgovarajuću humanitarnu stranu i poduzme konkretne antiratne politike, kud bi nam bila sreća!

Ali, rekoh, ovo je jedna u nizu mojim ”naivnih” kolumni.

Ja ću biti zadovoljan i time da ovu kolumnu pročita Mate Uzinić i još ponetko u episkopatu: zaista, bio bih prezadovoljan kada bi netko rekao kolegama u HBK: zaista, braćo, nećemo ništa poduzeti u vezi masovnog ubijanja palestinske djece? Zar tako brzo zaboravismo ubijanje Hrvata u postjugoslavenskim ratovima? Iako bi takvo razmišljanje bilo nevaljano, jer kršćaninu mora biti svetinja svaki ljudski život, a ne samo onih u vlastitom narodu, poistovjećivanje s ubijenima i prognanim Hrvatima bi možda moglo pomoći da hrvatski (nad)biskupi pokažu da nisu, riječima mons. Luisa Argüella, nekoherentni kršćani.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Vatikan, Franjo, Lav i sramota državnih i crkvenih vlasti
    •  Partija ubila strica i uzela mami kuću, ipak slavim partizane
    •  Lav XIV, što to donosi prvi papa iz SAD?
    •  Danijela Marković: Sebe vidim kao učenicu Škole osjetljivosti
    •  Isus u konklavi: upute za izbor novog pape
    •  Franjo, dobri, učitelju vjere, moli za nas!
    •  Papa Franjo: Pontifikat služenja, blizine i milosrđa
    •  Želim da uskrsne i jedna bolja Hrvatska
    •  Nasušna je potreba da nastavimo slaviti Uskrs istodobno
    •  SAD: Kraj suradnje s vladom u zbrinjavanju izbjeglica

> Svi tekstovi ovog autora