novinarstvo s potpisom
U svojoj kolumni ”Tri razloga za veliku koaliciju (3): Vrijeme tjeskobe i nade” Josip Kregar se zabrinuto dotaknuo jedne posljedice pandemije Covid-19 virusa, koja bi mogla na nesagledivo vrijeme utjecati na budućnost ne samo pojedinih država, nego cjelokupnog svjetskog poretka.
Strahovi i brige su ”plodno tlo za proroke, fanatike i –pristalice autoritarne vlasti”, upozorava Kregar. To nije samo špekulacija – dokaz već postoji.
Viktor Orban je već u ”migrantskoj krizi” postavio temelje za svoj san, za ”iliberalnu demokraciju”, za suspendiranje parlamenta i samosvojno proširivanje ovlasti izvršne vlasti. Temelji za to položeni su još prije usvajanja vlasti nacionalsocijalista.
Njemački teoretičar autoritarnog poretka Carl Schmitt smatra da je suveren iznad i izvan svakog ”normalnog” pravnog poretka, te samostalno odlučuje o tome kad nastupa izvanredno stanje i koje će on mjere diktirati. ”Suveren je taj koji odlučuje o izvanrednom stanju”, tvrdi Schmitt. Nad pozitivnim državnim pravom mogu se pokrivati i opravdavati najdrastičnija kršenja ustavnog poretka.
Izvršna vlast je preuzela kormilo rješavanja krize nastale zbog Covida-19 i, bez obzira na to slaže li se stanovništvo s propisanim mjerama predostrožnosti ili ne, većina ih se pridržava, smatra ih ”normalnima”, štoviše ”apsolutno nužnim”.
Prihvaćaju mjere i pojedinci, koji su se ponosili svojim kritičkim odnosom prema državi i autoritetima. Sada bi stali uz državu kad bi uzmanjkalo lijekova, bolničkih kreveta, liječničke skrbi. ”Kad se pojavi virus, država najednom postaje važna”, ustvrdio je Jurica Pavičić (Jutarnji list, 14. ožujka 2020., str. 49).
Zabrane druženja, okupljanja, poslovanja, zadržavanja na javnim mjestima… doista ograničavaju slobode i prava građana. Štoviše, predstavljaju najosjetniju suspenziju temeljnih prava od 1945. godine na dalje.
Sloboda kretanja je čak iskonska ljudska potreba, sloboda s kojom počinju i završavaju druge slobode. Zaštićena je Međunarodnom konvencijom o ljudskim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima, a time i Ustavom RH.
Uoči opasnosti od masovne zaraze korona virusom ona nam se čini previše samorazumljivom, da bismo opravdanost njezinog sužavanja propitkivali ili doveli u sumnju.
A sada odjednom pristajemo da je ”neograničeno” ograničenje tih prava ”normalna stvar”, iako to u smislu spomenutih konvencija nije. Dopuštenost takvih ograničenja konvencije vežu uz definirano izvanredno stanje, jer konvencije polaze od pretpostavke da činjenična stanja određuje što je normalno, a što nije.
Činjenice – a ne nečije pravo, diktiraju što treba biti normalno. Iako konvencije pristaju na ”normativnu snagu činjeničnih stanja“, ipak ne pristaju bezuvjetno, nego zahtijevaju suvislo i općerazumljivo obrazloženje.
Tako nešto nije moguće bez prethodnih propitkivanja, dvojbi, dovođenja pod sumnju i u pitanje. Izvršna vlast zabranama što ih je donijela, s djelovanjem odmah, ustvari je suspendirala temelje liberalne demokracije – prava koje njihov nosilac može ostvariti čak i protiv državne vlasti.
Građanke i građani imaju pravo zahtijevati od države da štiti ta prava i slobode pojedinaca, a kad ih već ograničavaju, da svoju odluku uvjerljivo obrazloži.
U kriznim vremenima dvojbe o ”normalno nužnim mjerama” čine se cjepidlačenjem. Kad je dio saborske oporbe nastupio sa zahtjevom za preispitivanjem ustavnosti donesenih mjera, činilo se na prvi pogled da oporba s takvom idejom namjerava ”loviti” poene glasača.
Kad se predsjednik Hrvatskog sabora odlučio obratiti Ustavnom sudu za pravorijek o ustavnosti svih ograničenja sloboda nametnutih građanima, netko je možda pomislio ”evo, oporba opet baca klipove pod noge zdravstvenim djelatnicima, civilnoj zaštiti, policiji, jer je nanjušila jeftine bodove. Tipično, vide samo svoju promidžbu, čak i na leđima potencijalnih bolesnika…”
Ipak u pravu su i skeptici i zanovijetala. Imaju pravo zatražiti da izvršna vlast za povjerenje što im građanke i građani iskazuju, argumentima obrazloži svoje propise i uvjeri ih da ograničavanja slobode i prava nisu doneseni da netko drugi osim suverena svojata vlast i zatire put u autoritarnu državu.
Građanke i građani su do sada – većinom – shvatili i prihvatili da mjere nisu uperene protiv njih i njihovih sloboda i temeljnih prava, nego u njihovu interesu. Izvršna vlast je do sada dobro obrazložila svoje odluke i suvislim riječima uvjerila građanke i građane da se Vlada ne namjerava okoristiti krizom, kako bi sebi svojatala prava suverena.
Na tome, vjerujem, moram posebno zahvaliti sveukupnoj izvršnoj vlasti i kriznim stožerima.
Možda na to nitko ne misli – no ne bi bila prva vlast koja bi zlorabila krize. Autoritarni režimi diljem svijeta dolazili su na vlast jer su uspjeli svojatati ovlasti veće od zadanih im ustavima, ili – još gore – nošene povjerenjem naroda, i uz pristanak naroda (dovoljno je spomenuti Hitlera, Lenjina, Mao Tse-tunga, Fidela Castra…)
Vjerujem i imam povjerenje u sve nositelje državne vlasti koji ovih dana daju sve od sebe, u interesu građana, a ne protiv njih.
Vjerujem i u to da su oni svjesni da će temeljna prava biti vraćena čim nastupe potrebni preduvjeti.
Uvjerena sam i u to da oni dijele i razumiju brige svih koje te mjere pogađaju, naročito njihovu materijalnu i financijsku egzistenciju.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.