Zapravo je ovako: premijera Plenkovića jako boli Split

Koliko aktualnog premijera i predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića boli gubitak na lokalnim izborima u Splitu, mogli smo vidjeti neposredno po objavi službenih rezultata.

Gledano onako neobjektivno (provjeri egidu pod kojom iz tjedna u tjedan ide ova kolumna) iz i nadalje crvene Rijeke, hrvatske Bologne, komunjarske utvrde ili kako nas već sve zovu i prozivaju – Plenkovića više boli Split i od Zagreba!

Čovjek koji aktualnom predsjedniku Republike Hrvatske ni dan danas ne može oprostiti što je s punim pravom demonstrativno otišao s komemoracije na kojoj su ga okružili ljudi u crnom s ustaškim ”za dom spremni”, pa koristi svaku priliku da podsjeti javnost na, po njegovom mišljenju, ”neprimjereno ponašanje” Zorana Milanovića, nakon netom održanih lokalnih izbora obrušio se na budućeg Puljkovog dogradonačelnika Bojana Ivoševića.

Puljkov zamjenik, Ivošević, poručuje nam Plenković, ”sramota je za Split”. Njegove antisemitske izjave izrečene na Facebooku pred nekoliko godina smatra upravo ”zastrašujućima”. Sam Puljak, po premijerovim riječima, je bahat i arogantan, pa eto ne može vjerovati kako dolazi iz stranke koja se zvala Pametno, a sad je u Centru, jer ”nit je centar nit je pametno”.

Zna se tko u ovoj zemlji ima ekskluzivno pravo na dociranje i pamet. Isključivo premijer. On je mjera svih stvari od političkoga pozicioniranja stranaka, platformi i pokreta, do načina kako se proglasiti uspješnim i pobjednikom kad izgubiš u tri najveća grada, tri regionalna centra.

Zna se tko u ovoj zemlji ima ekskluzivno pravo na dociranje i pamet. Isključivo premijer, on je mjera svih stvari od političkoga pozicioniranja stranaka, platformi i pokreta, do načina kako se proglasiti uspješnim i pobjednikom kad gubiš u tri najveća hrvatska grada i regionalna centra

Elem, osim prava na ulogu vječne žrtve medija (?), na političku analitiku i jedino ispravnu procjenu orijentacije i pameti pojedinih aktera proteklih izbora, premijersko je pravo, ako to dosad niste znali, da odredi i to tko ima, a tko nema pravo na antisemitizam i pjevanje spornih pjesmuljaka o ustaškim zločincima.

Pogađate, Puljak i Puljkovi – nemaju.

Odmah da razjasnimo ne zato što je to zbilja gadljivo i neprimjereno Hrvatskoj u 21. stoljeću, nego, brate, stoga što su se usred ”nalipšeg grada na svitu” drznuli to svojevremeno činiti, a ne pripadaju vladajućoj opciji.

”Zna se” pobogu tko je ”vjerodostojan” i tko zna razlučiti ”bitno” od nebitnoga u mržnji prema Židovima, Srbima, Romima, komunjarama ili kome već treba u danom trenutku. Samo HDZ!

Antisemitske izjave su ekskluzivno pravo osnivača stranke i eventualno još ponekog ”žetončića” kad pofali glasova u parlamentu. Kad se ostalima omaknu u pripitom stanju, ili u žaru rasprave isprovocirane isto tako isključivim stavovima žrtve ima da odmah odstupi s političke pozornice i funkcije.

Naravno, ne pada mi ni napamet odobravati pijano pjevanje Ivice Puljka na fešti (ili kako neki tvrde feštama). Nepromišljenima i zbilja gadljivima doživljavam tvrdnje Bojana Ivoševića o Židovima u polemici na Faceu, koje se ne mogu pravdati Palestincima kao žrtvama izraelskih cionista.

No obojica su javno priznala da su gadno pogriješili, jedan pijan, a drugi u žaru rasprave i ispričali se svima koje su takvim svojim ponašanjem povrijedili.

Lijepo je kad političari priznaju grešku i ispričaju se za razdoblje kad vjerojatno nisu ni sanjali da će pobijediti moćni HDZ i zasjesti na funkcije u Splitu.

Tavo što, nažalost, nikada nismo imali priliku čuti od vladajućih. Štoviše oni kao da se natječu tko će više slaviti i zaklinjati se u čovjeka koji je u novije vrijeme inaugurirao judofobiju na našim prostorima. Ni premijer nije ništa drugačiji, i on se kune u Franju Tuđmana, usprkos svima poznatoj mrzilačkoj rečenici o tome kako je ”sretan jer mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka”.

Nismo ga čuli, barem nikad javno, da se hrabro i beskompromisno, kao što to traži od Ivice Puljka, distancira od izjava utemeljitelja stranke ili, primjerice, njihovog pokojnog zastupnika u Saboru Šime Đodana, koji je tvrdio kako Srbe možemo prepoznati po specifičnim ”šiljastim glavama”.

Zašto ne traži odstupanje iz svojeg, kako tvrdi danas drugačijega HDZ-a, svih koji u zvijezde kuju takve utemeljitelje stranke? Zašto podvija rep pred crnokošuljašima sa spornim insignijama na majicama i rukavima, i opravdanje za njih uvijek iznova traži u Domovinskome ratu?

Svašta je u zemlju ušlo tih tužnih devedesetih. Želio to premijer danas priznati ili ne, i ustaška dijaspora. Zahvaljujući upravo njihovom, hadezeovom vladanju i benevolentnosti prema provincijalnome ustašluku – ksenofobija i antisemitizam bili su jedno dulje vrijeme gotovo mainstream mišljenje u dobrom dijelu Hrvatske.

Ne pada mi ni napamet odobravati pijano pjevanje Ivice Puljka na fešti (ili kako neki tvrde feštama). Nepromišljenima i zbilja gadljivima doživljavam tvrdnje Bojana Ivoševića o židovima u polemici na Faceu, s kojima ne mogu i ne smiju imati ništa Palestinci kao žrtve izraelskih cionista. No obojica su javno priznali da su gadno pogriješili, jedan pijan, a drugi u žaru rasprave i ispričali se svima koje su takvim svojim ponašanjem povrijedili

Palile su se knjige, rušila spomen obilježja antifašističkome pokretu, ismijavali ljevičari i njihovo bratstvo i jedinstvo. Sve se to odvijalo zahvaljujući upravo, kome drugome do njegovoj stranci.

Atavizmi tako prihvaćenog i od vlasti proklamiranog ponašanja vidljivi su nažalost i danas. HDZ i dijaspora odavno su izgubili ekskluzivnost, isključivo pravo na ksenofobičnost. Devijacije njihova djelovanja u devedesetima vidimo u ekscesima koji nekom ”čudnom kemijom” navru u javnost baš u vrijeme izbora – parlamentarnih, predsjedničkih, lokalnih.

Ipak, ima novosti. Novost su isprike, Puljak i Ivošević, svjesni su svojih ružnih pogrešaka i žale zbog njih.

Možda će atmosfera, polet i nove ideje koje će u Zagreb doći s Možemo! na vlasti izmijeniti i svijest vladajućih. Možda će i oni jednog dana priznati svoje pogreške i prestati kriviti medije i ”plaćenike” u njima za vlastite pogreške.

Čak ni najneobjektivniji među njima nisu krivi što je HDZ posvuda (ne samo u Primorju i Istri), dobio ozbiljnu konkurenciju s lijeva, s desna i u centru, i što premijeru postaje opasno tijesno u onome što je sam kreirao.

Hoće li u ovim narednim godinama bez izbora krenuti civiliziranim putem onih koji se za vlastite greške znaju i ispričati građanima i svojim simpatizerima ili će i nadalje uzroke neuspjeha neuvjerljivo tražiti u drugima – jednom u Škori koji pomaže Milanoviću, drugi puta u pristranim medijima koji Puljka i njegove antisemite vide kao pametne, a ne znaju prepoznati pamet njegovog zagrebačkog kandidata, vidjet ćemo relativno brzo.

Zasad vidimo tek to da premijera boli Split!

Nas iz ”hrvatske Bologne”, upravo suprotno, vesele i Split i Zagreb. Valjda zato jer smo i crveni i pristrani.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora