Zar hrvatski protestanti ne znaju bolje?

Da nije bilo, osobito za mandata predsjednika Ive Josipovića, poželjne politike dijaloga i tolerancije, sasvim sigurno, niti bi se lani onako svečano obilježilo stotinu godina priznanja islama niti bi se prošlog utorka na takvoj razini, dakle, pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske, predsjednika Hrvatskog sabora, predsjednika Vlade Republike Hrvatske te gradonačelnika Grada Zagreba dogodila za publiku izvan malog kruga protestanata možda nevažna, ali za našu povijest i naše mjesto u Europi doista značajna akademija u povodu 500. obljetnice početka reformacije.

Bio sam u HNK u Zagrebu na svečanoj akademiji, pa mi više toga nije bilo jasno. Kao prvo, ako su Kolinda Grabar-Kitarović, Gordan Jandroković i Andrej Plenković željeli biti ”visoki pokrovitelji” te važne manifestacije, zašto na nju nisu došli (jedini pokrovitelj koji se pojavio i održao korektan govor bio je gradonačelnik  Zagreba Milan Bandić)?

Želim da naša zemlja bude ogledalo religijske i kulturne raznolikosti, ekumenskog i međureligijskog dijaloga, izgradnje mira, razvoja i obrane demokratskih vrijednosti te prostor u kojem će se širiti medijske slobode

Što time žele pokazati ili poručiti, a osobito se to tiče šefice države koja je, bez valjalog razloga, javila organizatorima da se neće pojaviti svega nekoliko sati prije početka akademije – da protestante smatraju beznačajnom manjinom? Jer ako je tako, onda nema druge nego konstatirati da su i nekulturni i dvostruko glupi.

Drugo što mi nije jasno je zašto su akademiju koja se održavala u Zagrebu ignorirali svi biskupi zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Josipom Bozanićem na čelu i, još više od toga, zašto se na njoj nije pojavio novi predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog HBK, požeški biskup Antun Škvorčević, koji se nije pojavio ni dan ranije na susretu predstavnika crkava i vjerskih zajednica s kardinalom državnim tajnikom Svete Stolice Pietrom Parolinom u zgradi apostolske nuncijature? Pitao sam biskupa Škvorčevića zašto nije bio na tim mjestima, ali se odlučio praviti slijepim i gluhim.

Zar je moguće da i hrvatski biskupi (s izuzetkom vojnog biskupa Jure Bogdana koji je došao u HNK) smatraju protestante ”beznačajnom manjinom”? Vrlo moguće.

I treće što mi ne ulazi u glavu je zašto crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj svojim odabirom žele biti svedene na beznačajnu manjinu?

Jer onaj/ona koji u ime organizatora ignorira i ponižava druge crkve, kao što je na akademiji ignorirana Adventistička Crkva, stvara crne liste tako da ne poziva istaknute protestante, protestantkinje ili osobe drugih denominacija i svjetonazora koji su jako puno učinili za promociju protestantizma, taj/ta i ne čini ništa drugo nego sabotira same protestante i čini ih beznačajnima.

Bio sam u HNK u Zagrebu ua svečanoj akademiji, pa mi više toga nije bilo jasno. Kao prvo, ako Kolinda Grabar-Kitarović, Gordan Jandroković i Andrej Plenković žele biti ”visoko pokrovitelji” te važne manifestacije, zašto na nju i ne dođu (jedini pokrovitelj koji se je pojavio i održao korektan govor bio je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić)?

Iste večeri nakon akademije sam sa zaprepaštenjem počeo saznavati za dugi niz imena istaknutih protestanata (i drugih osoba) koji nisu pozvani, a kako su me zamolili da njihova imena ne spominjem, neću to učiniti poštujući naš dogovor i njihovo pravo da ne budu dvostruko poniženi.

Naime, onaj/ona tko se u ime protestantizma cenzorski ponaša, taj gubi iz vida da, kako je istaknuo sociolog religije Ivan Markešić, nije nevažno ni to što je reformacijom zapuhao ”svježi dašak slobode” te što bi bez nje i danas teško bilo govoriti o slobodi savjesti i slobodi vjerovanja, o odgovornosti pojedinca, o dostojanstvu ljudske osobe, o temeljnim ljudskim pravima, o radnoj etici, o moralnosti u poslovima s kapitalom, o kulturnoj povijesti…

Kao da su organizatori svečane akademije zaboravili na onaj duh reformacije koji je osobnu odgovornost stavio ispred poslušnosti autoritetima i doveo do humanizacije društva.

U dva ključna govora na akademiji, seniora Evangeličke crkve u RH Branka Berića i pastora Baptističke crkve u Rijeci te predsjednika Protestantskog evanđeoskog vijeća Giorgia Grlja, nažalost, nismo čuli o konkretnim zadaćama niti se zaoralo u onomu što je ključno: ”potvrditi autonomiju ovostranosti kako bi se istinski ljudski život mogao razvijati u izgradnji boljega društva zasnovanog na onim sposobnostima čovjeka i zajednice koje posjeduju svi, bez obzira na svoje vjersko ili svjetonazorsko opredjeljenje” (kako glasi jedan od uvodnika s prigodnog materijala koji je podijeljen gostima svečane akademije).

Jer, na koncu, što smo dobili reformacijom i zašto bi se katolička većina trebala za nju malo više zainteresirati?

Naime, onaj tko se u ime protestantizma cenzorski ponaša, taj gubi iz vida da, kako je istaknuo sociolog religije Ivan Markešić, nije nevažno ni to što je reformacijom zapuhao  ”svježi dašak slobode” te što bi bez nje i danas teško bilo govoriti o slobodi savjesti i slobodi vjerovanja, o odgovornosti pojedinca, o dostojanstvu ljudske osobe, o temeljnim ljudskim pravima, o radnoj etici, o moralnosti u poslovima s kapitalom, o kulturnoj povijesti

Reformacija je jedan od najznačajnijih događaja u teološkoj, kulturnoj i političkoj povijesti Europe jer je promijenila kako religijsku, kulturnu, političku tako i njenu gospodarstvenu sliku.

Reformacija nije važna samo za kršćane protestantske baštine nego i za cijeli moderni svijet, za njegov napredak. ”Ona će, zajedno s prosvjetiteljstvom i kritikom religije, omogućiti da kršćanstvo kao religija nađe svoje mjesto u moderni”, smatra Ivan Markešić, tako ”da bude ukorak s modernim svijetom koji se sve više globalizira i da se može suočiti sa znanstvenim istinama”.

Prijevodom Biblije na jezike naroda, što su činili reformatori u zemljama iz kojih su potjecali, bit će omogućeno ne samo da svaki pojedinac može čitati Bibliju ”na svome jeziku”, individualno, nego će doći do standardizacije jezika i do pojave domaće nacionalne književnosti i umjetnosti.

Zbog toga su hrvatski protestanti kao sol zemlje i šteta je što su opteretili svoje zajednice nekvalitetnim odnosima, ljubomorama i svađama, što često među njima prevladava sektaško ponašanje, što sami ne promoviraju ekumenski duh, duh dijaloga, što ne prednjače u borbi za ravnopravnost naših građana, ukratko, što ne baštine do kraja i posljednjih konzekvenci duh protestantizma.

Kada je lani, na Dan reformacije, 31. listopada počela proslava 500. obljetnice reformacije, papa Franjo je pohodio Švedsku gdje je u Lundu sudjelovao u zajedničkom programu Katoličke Crkve i Svjetskoga luteranskoga saveza. ”Sva katolička braća i sestre imaju oprostiti svima za uvrede koje su im, bilo danas ili u prošlosti, nanijeli drugi kršćani”, kazao je Franjo i naglasio kako ”ne možemo izbrisati ono što se dogodilo, ali ne želimo dopustiti da težina teških krivnji nastavi blatiti naše odnose”. Papa je molio Boga da obnovi odnose među kršćanima.

Nažalost, nismo čuli o konkrtenim zadaćama niti se zaoralo u onomu što je ključno: potvrditi autonomiju ovostranosti kako bi se istinski ljudski život mogao razvijati u izgradnji boljega društva zasnovanog na onim sposobnostima  čovjeka i zajednice koje posjeduju svi

Čestitajući braći i sestrama, sinovima i kćerima reformacije, želio bih da Hrvatska bude ogledalo religijske i kulturne raznolikosti, ekumenskog i međureligijskog dijaloga, izgradnje mira, razvoja i obrane demokratskih vrijednosti te prostor u kojem će se širiti medijske slobode.

Bilo bi izuzetno važno da protestanti shvate koliko su u tome često i ključni akteri društvenih i religijskih promjena u našemu društvu.

Jedna od onih osoba koja je trebala biti pozvana jer je dala i daje nemjerljiv doprinos protestantizmu i akademskom životu u povjerenju mi je poručila: ”Znate, Drago, ti ljudi (protestanti) to tako rade jer ne znaju bolje i njih kritizirati je kao da tučete dijete jer ne kuži matematiku”.

Ja se s tim ne bih želio pomiriti, pa ću na kraju reći: zar je zaista točno i zar tako mora biti da protestanti ”ne znaju bolje”?

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora