Zašto mislim da Vladi treba izglasati nepovjerenje

Na 17. sjednici ekonomski marionetske hrvatske vlade premijera Plenkovića, održanoj 17. siječnja 2017. godine, kao druga točka dnevnog reda istaknut je Nacrt prijedloga zakona o koncesijama (EU).

Vlada je tu poveću i teško razumljivu pisaniju usvojila i uputila ”poslušnom” Saboru na usvajanje.

Suprotno prijedlogu Vlade u interesu građana Hrvatske je da se zaustavi postupak usvajanja tog zakonskog prijedloga i predlagateljima izglasa nepovjerenje.

Koncesijski propisi su u proteklih više od 25 godina bili su najznačajnija pravna osnova da se iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija preusmjeravaju prihodi i zarade od gospodarskog iskorištavanja hrvatskih prirodnih bogatstava i javnih dobra.

Sada se ”prilagodbama” tog zakonskog teksta o koncesijama, nakon prethodne (ras)prodaje telekomunikacija, plina iz jadranskog podmorja, domaće nafte i ostaloga, dorađuju pravni okviri za prodaju nacionalne elektroprivrede, šuma, hidropotencijala i ostatka prirodnog bogatstva.

Koncesijski propisi su u proteklih više od 25 godina bili najznačajnija pravna osnova da se iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija preusmjeravaju prihodi i zarade od gospodarskog iskorištavanja hrvatskih prirodnih bogatstava i javnih dobara

Oprobana receptura je prvo ”restrukturacijom” razdvojiti pojedine djelatnosti dotad jedinstvenih sustava gospodarskog iskorištavanja nacionalnog prirodnog bogatstva i općenito javnih dobra, primjerice poštanske djelatnosti od telekomunikacijskih ili u nacionalnom elektroprivrednom sustavu dalekovode od proizvodnje električne energije, pri čemu očigledno prevladava administrativno, a ne tehnološko i funkcionalno razgraničenje.

Potom se u temeljni kapital novoformiranih tvrtki od ”dijelova” dotad jedinstvenog sustava nekritički uvrštavaju javna dobra, prirodna bogatstva, magistralna infrastruktura, itd. Sva ta javna dobra, prirodna bogatstva, magistralna infrastruktura i ostalo su još od Justinijanovog zakonika na području Hrvatske bila formalno izvan prometa (res extra commercium), pa se na tim dobrima nisu mogla stjecati po bilo kojoj osnovi prava vlasništva ni druga stvarna prava (primjerice, založna prava).

Sada se u nejedinstvenoj Plenkovićevoj Vladi zbog prijedloga o ”renacionalizaciji” ostataka od prethodno tobože privatizirane Ine i prijedloga o (ras)prodajama elektroenergetskog sustava, hidropotencijala, odnosno vodnog bogatstva, šuma, itd., novim tzv. zakonom o koncesijama nešto prtlja na temu ograničavanja (ras)prodaje magistralne infrastrukture.

A magistralnu infrastrukturu su marionetske hrvatske vlade u prethodnim (ras)prodajama ”mirne savjesti” nezakonito uvrštavale u tzv. temeljni kapital, primjerice Javnog poduzeća HT, premda je tako Deutsche Telekomu naknadno ”prodana” telekomunikacijska magistralna infrastruktura bila znatnim dijelom izgrađena tzv. samodoprinosima, odnosno izravno novcem ubranim od hrvatskih građana s unaprijed točno određenom namjenom.

Ekonomski marionetske hrvatske vlasti su na sve načine nezakonito sprečavale informiranje javnosti o prevarama s ogromnim novcima (milijardama) od prihoda i zarada od gospodarskog iskorištavanju hrvatskog prirodnog bogatstva i javnih dobra.

Ekonomski marionetske vlasti u Hrvatskoj ponavljaju spin inozemnih nalogodavaca ”da je država najlošiji gospodar” i da gospodarsko iskorištavanje nacionalnog prirodnog bogatstva treba oduzeti javnim poduzećima i prepustiti globalnim korporacijama. Ako je država najlošiji gospodar, čemu onda prijedlog o reotkupu dionioca Ine ili kako to da su prije privatizacije javna poduzeća bila najprofitabilnija, primjerice JP HPT?

Pokušavajući analizirati prevare s preusmjeravanjem zarada od gospodarenja hrvatskim javnim dobrima, prirodnim bogatstvima i magistralnim infrastrukturama, postavio sam još 2008. godine novinarsko pitanje (tadašnjoj) vladi i Ministarstvu financija koliki su prihodi državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada, kao i zahtjev da se izlistaju prema visini uplaćenih naknada najveći platitelji koncesijskih i rudarskih naknada u Hrvatskoj.

Rješenjem Ivana Šukera, tadašnjeg ministra financija (Klasa:UP/I-072-01/08-01/2 ur. broj:513-16/08 od 12. svibnja 2008.), odgovor je uskraćen.

Loši pravni savjetnici iz Ministarstva financija su ministru dali da potpiše rješenje s pogrešnom uputom o pravnom lijeku, računajući na to da će pravno neuki novinar nasjesti i, gubeći vrijeme u pogrešnom postupku, propustiti zakonski rok za pokretanje postupka poništenja ministrovog nezakonitog rješenja.

No, kako pravno neuki novinar nije nasjeo, Upravni sud je morao poništiti nezakonito rješenje ministra financija Ivana Šukera o uskraćivanju informacije o javnim prihodima javnog državnog proračuna (presuda Us5617/2008-6 od 19. studenoga 2009).

U ”drugoj rundi” ministar Ivan Šuker, postupajući prema presudi Upravnog suda o poništenju, donosi novo rješenje (Klasa: UP/II-032-01/10-01/1 ur. broj:513-16/10-1 od 7 siječnja 2010.) u kojemu ispravlja svoju proceduralnu pogrešku, ali i ustraje u nezakonitom uskraćivanju hrvatskoj javnosti informacija o prihodima državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada.

Nakon toga, vjerojatno pod pritiskom vlasti, zaplašene sutkinje Upravnog suda presudom (Us-959/2010-4 od 8. srpnja 2010.) besramno dosuđuju da ministar financija može javnosti uskratiti informaciju o prihodima državnog proračuna.

Zbog manjka novca od gospodarskog iskorištavanja hrvatskih prirodnih bogatstava i javnih dobara i posvemašnje deindustrijalizacije u Hrvatskoj već više od dva desetljeća nema nacionalne ekonomske misli ni programa i politike vlastitog ekonomskog razvoja, već se poslušno provode izvana nametnuti neuspješni ekonomski modeli

Nakon dostave te sramne presude novinar 1. listopada 2010. godine u zakonskom roku podnosi ustavnu tužbu radi povreda čl. 1. 14. st. 2., čl. 29. st. 1 i čl. 38. st. 4. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavni sud, međutim, ne ocjenjujući meritum, tužbu odbacuje, pa 16. prosinca 2010. novinar podnosi zahtjev (tužbu) Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog kršenja prava javnosti na informacije o javnim prihodima isto tako javnog državnog proračuna.

Ali, hrvatskoj javnosti sada već poznata Elica Grdinić iz Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu šalje 18. listopada 2012. godine dopis (broj: 7169/11) u kojemu, protivno članku 45. Konvencije, bez pisane i obrazložene sudske odluke obavještava podnositelja zahtjeva da je njegova tužba nedopuštena!?

Osnovano se može sumnjati da zahtjev (tužbu) koji Elica Grdinić proglašava tobože nedopuštenim sutkinja Elizabet Steiner,kao ni ostali suci Suda u Strasbourgu, zapravo nisu ni vidjeli (pogledati publikacije ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” i ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu” na webu: ivicagrcar.weebly.com ).

Sve te besramne upravne i sudske odluke su sprečavanje informiranja javnosti o tome kako ministri iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija preusmjeravaju prihode i zarade od gospodarskog iskorištavanja hrvatskih prirodnih bogatstava i javnih dobara.

A zbog manjka novca od gospodarskog iskorištavanja hrvatskih prirodnih bogatstava i javnih dobara i posvemašnje deindustrijalizacije u Hrvatskoj već više od dva desetljeća nema slobodne nacionalne ekonomske misli ni programa i politike ekonomskog razvoja.

Zbog izostalog vlastitog ekonomskog razvoja i obmanjivanja javnosti o (ne)zaposlenosti u Hrvatskoj se istodobno smanjuju zaposlenost i nezaposlenost (dio kolega novinara uzroke proturječnih kretanja nalazi u iseljavanju radno najsposobnijeg dijela stanovništva iz Hrvatske).

Ipak, zanimaju li nekoga stvarni podaci o (ne)zaposlenosti nasuprot službenih podataka Zavoda za zapošljavanje, neka pogleda podatke za proteklih 30 godina Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju osoba za koje su poslodavci uplaćivali i uplaćuju doprinose kao za zaposlene (ako laže koza, ne laže rog).

Zbog izostalog vlastitog ekonomskog razvoja i obmanjivanja javnosti o (ne)zaposlenosti u Hrvatskoj se istodobno smanjuju zaposlenost i nezaposlenost, a zapravo se radi o smanjivanju stanovništva. Stvarni podaci o (ne)zaposlenosti mogu se pogledati u statistici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju osoba za koje su poslodavci uplaćivali i uplaćuju doprinose kao za zaposlene u proteklih 30 godina

A zašto nije dobro prodavati nacionalnu elektroprivredu svojedobno je sažeo akademik Božo Udovičić rekavši da struja nije roba, potkrijepivši to podatkom da više od 70 posto struje u svijetu troši manje od 30 posto stanovništva isključivo u najrazvijenijim zemljama.

Ekonomski marionetske vlasti u Hrvatskoj ponavljaju spin inozemnih nalogodavaca ”da je država najlošiji gospodar” i da gospodarsko iskorištavanje nacionalnog prirodnog bogatstva treba oduzeti javnim poduzećima i prepustiti globalnim korporacijama.

Ako je država najlošiji gospodar, čemu onda prijedlog ekonomski nekompetentne Vlade premijera Plenkovića o reotkupu dionica Ine?

Uostalom, kako to da su HPT, željeznice, pa i Ina puno uspješnije poslovale kao javne tvrtke prije tih famoznih pretvorbi, restrukturacija i ostalih prevara problematičnih ministara poput bivšeg ministra prometa, pomorstva i veza Ivice Mudrinića,u čijem mandatu je dogovorena prodaja HT-a Deutsche Telekomu.

Nikada nije objašnjeno zašto je najprofitabilnije hrvatsko javno poduzeće trebalo prodati Deutsche Telekomu?

Zbog toga treba zaustaviti usvajanje novopredloženog zakona o koncesijama i javnost informirati o prevarama s koncesijskim i rudarskim naknadama, a Vladi premijera Plenkovića izglasati nepovjerenje.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora