Zašto neću otići na Kolindin prijem

Dana 13. prosinca 2017. sam dobio sljedeći poziv: ”Poštovani, S osobitim zadovoljstvom pozivamo vas na druženje s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović u prigodi božićnih i novogodišnjih blagdana u Uredu predsjednice Republike Hrvatske, Pantovčak 241, u utorak, 19. prosinca 2017. godine u 16,00 sati. Veselimo se vašem dolasku. NAPOMENA: molimo vas da svoju nazočnost ili spriječenost dolaska najavite na e-mail: [email protected] najkasnije do ponedjeljka, 18. prosinca 2017. godine do 12,00 sati.”

Evo ja odgovaram u prvoj minuti ponedjeljka 18. prosinca (ova kolumna se svaki tjedan objavljuje na portalu točno u pola noći s nedjelje na ponedjeljak). A ovo ću gospođi KGK poslati i na navedenu e-mail adresu.

”Poštovani, razlozi prigovora savjesti me sprečavaju da prihvatim vaš poziv. Hvala, ali neću doći na prijem Predsjednice RH. Recite gospođi Kolindi Grabar-Kitarović da, ako joj je baš stalo da me vidi, mogu poslati potpisanu fotografiju, štajaznam, selfi s nekom od mojih mačaka, jer vidim da gospođa Predsjednica jako voli deve, da se s njima slika, i da ima široko srce za životinje koje su, tvrdim, Božja stvorenja”.

Podsjetimo da je predsjednik Stjepan Mesić odlikovanja oduzeo generalima Mirku Norcu, Vladimiru Zagorcu i Ivanu Koradeu, kao i osuđenicima za ratne zločine Tihomiru Oreškoviću, Siniši Rimcu, Tomislavu Duiću, Anti Gudiću, Davoru Baniću, Stjepanu Grandiću i Anđelku Botiću. Zagorcu, Rimcu i Norcu oduzeo je i ratne medalje

Koji su to moji prigovori savjesti?

Ima ih nekoliko, ali ću nabrojiti samo one najvažnije ili najaktualnije.

Gospođa Predsjednica je odlučila ne poštivati Zakon RH o državnim odlikovanjima i priznanjima. Slobodanu Praljku i drugima neće oduzeti odlikovanja premda se u članku 36. navedenog Zakona kaže da će Predsjednik Republike na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske ili po vlastitoj odluci oduzeti odlikovanje ili priznanje ako nositelj odlikovanja ili priznanja postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj.

Članak 37. razrađuje da inicijativu za oduzimanje odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske mogu podnijeti i tijela i osobe iz članka 28. Zakona, a to su: Sabor, Vlada, diplomatska, konzularna i druga predstavništva RH u inozemstvu, ministarstva i druga tijela državne vlasti, političke stranke, vjerske zajednice, udruge građana i druge pravne osobe, a posredstvom nekog od nabrojanih tijela ili osoba inicijativu mogu podnijeti i građani Republike Hrvatske.

U Pravilniku o odlikovanjima i priznanjima navode se potanje odredbe u svezi s postupkom i razlozima za oduzimanje odlikovanja.

Tamo u članku 16. izrijekom stoji da će Državno povjereništvo za nositelje odlikovanja ili priznanja, koji su pravomoćno osuđeni na bezuvjetnu kaznu zatvora od najmanje tri godine, predložiti oduzimanje odlikovanja ili priznanja.

Podsjetimo da je predsjednik Stjepan Mesić odlikovanja oduzeo generalima Mirku Norcu, Vladimiru Zagorcu i Ivanu Koradeu, kao i osuđenicima za ratne zločine Tihomiru Oreškoviću, Siniši Rimcu, Tomislavu Duiću, Anti Gudiću, Davoru Baniću, Stjepanu Grandiću i Anđelku Botiću. Zagorcu, Rimcu i Norcu oduzeo je i ratne medalje.

Njegov nasljednik Ivo Josipović činove generala oduzeo je Branimiru Glavašu, Zagorcu i Norcu, dok je Rimcu oduzeo čin bojnika HV-a. Sva odlikovanja Josipović je oduzeo i bivšem premijeru Ivi Sanaderu.

1988.i 1999. odvijala se špijunska akcija Kameleon pod palicom Hrvatske izvještajne službe (HIS) i tadašnjeg šefa te službe Miroslava Tuđmana. Akcija je kao cilj imala praćenje aktivnosti međunarodnih institucija u Hrvatskoj, UNHCR-a, misije ECCM-a, OUN-a, OESS-a, HHO

Drugi razlog mi je važniji, jer se tiče moje kože.

Nakon što je prije tri mjeseca Maja Čavlović s mjesta savjetnice za obranu i nacionalnu sigurnost otišla u fotelju predstojnice Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost pozicija je ostala prazna. Prošli tjedan na to je mjesto doveden Vlado Galić.

Riječ je o čovjeku zbog čijeg imenovanja na savjetničku funkciju negoduju nevladine organizacije koje su bile u centru Galićeva zanimanja krajem 90-ih. Naime 1998. i 1999. odvijala se špijunska akcija Kameleon pod palicom Hrvatske izvještajne službe (HIS) i tadašnjeg šefa te službe Miroslava Tuđmana. Akcija je kao cilj imala praćenje aktivnosti međunarodnih institucija u Hrvatskoj, UNHCR-a, misije ECCM-a, OUN-a, OESS-a, HHO…

Štogod ja mislio o Čičku i HHO-u, to je tada bila neviđena državna svinjarija.

SIS, tadašnja vojno-obavještajna služba kojoj je na čelu bio Galić, ”ispod žita” je nastavila nadzor, ali ne subjekata obuhvaćenih navedenom špijunskom akcijom, već civilnih nevladinih organizacija poput Hrvatskog helsinškog odbora, Glasa 99 i civilnog dijela OESS-a.

Riječ je o kraju 1999., kada je umro prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te je izgledna bila smjena vlasti u Hrvatskoj, do koje je i došlo početkom 2000. godine. Navodni cilj tog nezakonitog djelovanja SIS-a na čelu s Galićem bio je osigurati da HDZ ne izgubi na izborima.

Špijunska afera ipak je izbila u javnost, a novi premijer, SDP-ov Ivica Račan, osnovao je posebno povjerenstvo zbog toga. To je rezultiralo pokretanjem vojnog stegovnog postupka protiv Galića i njegovih šest kolega iz SIS-a. Postupak nikada nije okončan jer je 2003. došlo do obustave zbog zastare.

Galić, novi maneken u Uredu Kolinde Grabar-Kitarović, mi je vadio utrobu uz pomoć agenta doušnika, tadašnjeg djelatnika HHO-a Franje Totha. Ima i drugih razloga da se ne odazovem, premda je mnošto anketiranih prijatelja na mom Facebook zidu smatralo da moram prihvatiti poziv i otići na prijem

Galić je ove godine izgubio ustavnu tužbu kojom je tražio od države da mu isplati 142.672 kune s pripadajućim zateznim kamatama. Tražio je da mu se nadoknadi razlika u plaći koju je imao tijekom obavljanja dužnosti načelnika Uprave sigurnosno-informativne službe (SIS) otkako je smijenjen u srpnju 2000. pa sve do kraja 2004.

Galić nije otišao iz sustava. Nakon afere radi na Vojnom učilištu, gdje je predavao predmet Nacionalna sigurnost, a potom se priključuje timu za obranu generala Ante Gotovine.

Tako je dobio priliku nastaviti se obračunati s Hrvatskim helsinškim odborom, jer se u njihovo ime na klupi za svjedoke u Haagu pojavio Žarko Puhovski, nekadašnji predsjednik HHO-a. On je kao dokaz u korist tužiteljstva iznio podatke o broju ubijenih Srba i uništenih objekata u vojno-redarstvenoj akciji Oluja, za koje se ispostavilo da su manji.

Nakon toga o Galiću se malo zna sve dok ga nije 2013. u orbitu ponovo lansirao tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Galića je postavio za šefa tek oformljenog HDZ-ovog odjela za analitiku, kao jednog od ključnih ljudi koji bi stranci trebali donijeti pobjedu na predstojećim izborima. Na tu ga je poziciju ugurao Milijan Brkić, tada šef izbornog stožera HDZ-a.

Dolaskom Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a Galićev utjecaj se smanjuje s obzirom na to da je Plenković razmontirao četiri velika odjela u stranci koje je oformio Karamarko, među njima i Galićev odjel za analitiku.  Njegovo imenovanje savjetnikom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović se može gledati i u svjetlu čestih razmimoilaženja na relaciji Pantovčak – Banski dvori jer Plenkoviću njegove usluge očito nisu trebale.

Galić, novi maneken u Uredu Kolinde Grabar-Kitarović, mi je vadio utrobu uz pomoć agenta doušnika, tadašnjeg djelatnika HHO-a Franje Totha.

Ima i drugih razloga da se ne odazovem, premda je mnošto anketiranih prijatelja na mom Facebook zidu smatralo da moram prihvatiti poziv i otići na prijem. Kao, nekome ću tamo dići tlak, nekome će možda zbog moje prisutnosti biti neugodno, ali ću imati o čemu pisati. Taman posla!

Za mene bi to bilo kao da se odazovem na prijem koji u Požegi organiziraju župan koji mlati ženu i zamjenik župana koji mlati novinara. Bila bi to perverzija.

Kulisa u društvu Bujanca, Dujmovića i sličnih ja ne želim biti. I što da radim ako se u UPRH pojave perjanice septičkih kanalizacija, oni koji u javnom prostoru špricaju fekalijama, poznatijih kao Dnevno.hr, Direktno.hr, Narod.hr, Maxportal, itd?

To je ispod moje razine.

Kulisa u društvu Bujanca, Dujmovića i sličnih ja ne želim biti. I što da radim ako se u UPRH pojave perjanice septičkih kanalizacija poznatijih kao Dnevno.hr, Direktno.hr, Narod.hr, Maxportal, itd?

I, povrh svega, premda će se to teško shvatiti u društvu u kojem nema morala i u kojem je sve na prodaju, moj obraz nije na dražbi.

Bit će na tom prijemu podosta kolegica i kolega s kojima sam si ”ok”. Svatko odgovara za sebe.

Ali treba znati reći da postoje neke granice koje su odavno na brutalan način probijene, recimo kao onda kada se gospođa Predsjednica stala cerekati i medijski se producirati samo dan nakon užasnog smaknuća hrvatskog radnika Tomislava Salopeka, od Kolinde potpuno zaboravljenog, u Egiptu.

I ja to ću to kazati, pa makar ostao potpuno osamljen.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora