autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Zašto se neobranjivo uvijek brani glupošću

AUTOR: Vedran Limić / 20.02.2026.

Vedran Limić

Kako mi sjećanja ne mogu dobaciti ni do onoga što sam juče jeo, a kamoli nešto dalje, onda imam opravdanje što se ne mogu sjetiti šta je bilo unatrag 40 ili 50 godina mada mi se čini da je to bilo baš tada.

Jer sićam se da je jednom prilikom, ne znam točno ko, ali mi vrlo baca na Duška Radovića, rekao da: ”Svaki put kad pročitam da je nešto poskupilo učini me jako tužnim, ali me do suza nasmije obrazloženje”.

I ta stara lucidna doskočica i dan-danas živi i kao da nikad nije bila žilavija i to ne samo na Balkanu već na ciloj ovoj baloti.

Dokaz ovoj maksimi se ponajbolje ogleda u izjavi glasnogovornice one ledene para vojske ICE koja nakon odvratnog smaknuća jedne žene izjavi kako je ubijena žena i prije bila sumnjiva ili tako nešto sumanuto. E sad ovaj pokušaj opravdanja smaknuća uistinu nije nimalo smiješan, ali da je tragikomičan e to bogami je.

Još mi je tužnije što svi njihovi mediji naglašavaju kako je ona američka državljanka i samim time potenciraju monstruoznost tog smaknuća. Iz ove tvrdnje iščitavam kako bi tragedija vjerojatno bila znatno manja da je života lišen neki neamerički državljanin/državljanka, svejedno.

Drugim riječima ko je kriv slučajnom turistu iz recimo Italije, Njemačke, a zašto ne i iz Hrvatske, koji se razgledavajući ulice Minneapolisa slučajno tu zatekao.

I onda naočigled ICE-ovaca onako ”opasno” krvoločno znatiželjno zvjera oko sebe i svako malo nešto pita prosvjednike za put do, recimo, Minneapolis Sculpture Gardena. A ovi mu rukama pokazuju jedni lijevo, drugi pravo, treći ništa jer nikad za ti muzej nisu čuli itd.

A sve to budnim domoljubno zaštitničkim profesionalnim pogledom prati ICE-ovac koji je nakon nekoliko tjedana kursa stekao validni certifikat. Ako ovakvo ponašanje nije sumnjivo onda ICE-ovac ne zna šta je.

Naravno da naš ledeni odma prilazi ovom očiglednom smutljivcu, remetilačkom faktoru, u stvari teroristu i izdaje mu naredbu: ”Ruke uvis – lezi!”. A naš tragičar ga u čudu gleda jer ne može vjerovat da mu to naređuje do zuba naoružani i polu uniformirani, gore pancir prsluk, dole farmerice, bradati mrga u patikama.

Ovaj i dalje urla, a naš se jadnik skamenjeno ukipi i ni makac. Bi on, ali razum otkazuje poslušnost. I onda slijedi obaranje i puškaranje i konstatacija jedan neamerikanac manje. Ne’š ti štete. Ko mu je kriv šta ne misli logikom ovih koji kad nešto ne razumiju samo priznaju logiku oružja.

Skoro istovjetna priča iste ledene glasnogovornice je uslijedila kada je nakon ubojstva još jednog američkog građanina ustvrdila kako je isti, unatrag nekoliko dana prije nemilog događaja, nogom razbio žmigavac terenca njene braće po oružju. Da ovo opravdanje ludila nije ozbiljno bilo bi itekako tragikomično. Ali to je Amerika koja inače voli sebi tepat kako je ona kolijevka demokracije.

O mrskim im Rusima mi iz osobnih sigurnosnih razloga ne pada na pamet govorit jer u njoj opozicija ionako ne stanuje. A i ono malo mislećih pojedinaca koji se javno suprotstave režimu naglo pojede mrak. I njihova zvanična pojašnjenja su turbo tragikomična.

Jedan nestašni oponent još uvijek nesamoproglašenog ruskog cara iz neobjašnjivih razloga ničim izazvan naglo je zaboravio plivat dok se brčkao na našem plavom moru. I, naravno, utopio se.

Drugi je u Londonu iz neobjašnjivih razloga smetnuo s uma da za doručak ne smije jesti radioaktivnu hranu, a treći je skačući s nebodera smetnuo s uma da nema krila i da ne zna letit.

O stradanjima običnih Rusa neću jer oni ionako ne izlaze na ulice osim ako tako ne naredi partija na vlasti i onda oni razdragano pozdravljaju velikog vođu u nekom mimohodu ili nekom drugom sličnom kurčenju.

Kinezi su tu puno drugačiji i sebe nikada ne dovode u situaciju da moraju nešto objašnjavat jer svima je jasno da ako neko ide zajebat partiju na vlasti, ide glava i to doslovce.

A kako na našim prostorima još uvijek nije suživjela ovakva po život komično-tragična realnost mi se i dalje uveseljavamo samo sa sumanutim izjavama naših moćnika. Kojih? Manje-više svih. Ili šta bi naš umoran narod rekao: ”Jebi i produži!”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: