novinarstvo s potpisom
Državnom odvjetništvu su zbog ocjene osnovanosti sumnji u počinjenja kaznenih djela predane naknadno ”kompletirane” imovinske kartice Đure Sesse, novog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i po položaju šefa Državnog izbornog povjerenstva.
Saboru je Đuro Sessa nametnut a da uoči rasprave o potvrđivanju Đure Sesse za novog predsjednika Vrhovnog suda (i Državnog izbornog povjerenstva) nisu bile predočene ni raspravljene sve njegove imovinske kartice.
U Sabor su uoči oktroiranja Sesse dostavljene njegove nepotpune imovinske kartice popunjene nakon 2012. godine, a one iz ranijih godina nisu, jer su, navodno, ”bile odložene u arhivi Ministarstva pravosuđa, pa u Državnom sudbenom vijeću nisu imali vremena pribaviti ih i na vrijeme dostaviti uoči rasprave u Saboru”.
Sada su, međutim, Sessine imovinske kartice, nakon što su u Ministarstvu pravosuđa (naknadno) ”kompletirane” (dopisom: KLASA: 008-02/17-01/30 URBROJ: 514-01-17-03 od 26. srpnja 2017.), dostavljene podnositelju zahtjeva za pravo na pristup informacijama, ali još uvijek ne i Saboru, premda su to zastupnici uzalud zahtijevali.
S obzirom na to da je o ”kompletiranim” imovinskim karticama Đure Sesse u Saboru izbjegnuta rasprava, podnositelj zahtjeva za pravo uvida u te kartice nakon što su mu dostavljene proslijedio ih je Dinku Cvitanu, državnom odvjetniku, radi ocjene osnovanosti sumnji na počinjenje kaznenih djela.
Iz imovinskih kartica Đure Sesse dostavljenim iz Ministarstva pravosuđa uopće se ne može pouzdano utvrditi kada su popunjavane i predane nadležnim službama. Zbog toga ne treba isključiti ni mogućnost da su naknadno popunjavane, niti isključiti sumnju da su možda antidatirane.
Sudac Đuro Sessa je, naime, prema podacima iz imovinskih kartica bio jedan od podnositelja zahtjeva za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
U tom upravnom postupku je Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti imalo položaj stranke (zastupalo je Republiku Hrvatsku).
Uočljiva je nerazmjerna razlika iznosa službene procjene vrijednosti (i Sessinog) dijela imovine u postupku povrata u odnosu na iznos naknade za ustup iste imovine.
S obzirom na to da je Državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo, ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela, podnositelj zahtjeva povodom dostavljenih mu Sessinih imovinskih kartica traži od Dinka Cvitana u roku osam dana odgovor na pitanje: ”Da li postoje osnove sumnji na počinjenje kaznenog djela ili više kaznenih djela počinjenjem kojih je stečena znatna imovinska korist jedne ili više osoba, a koja imovinska korist nije prijavljena prema Zakonu o sudovima?”
Od Državnog odvjetništva se zahtijeva da na temelju preslika tzv. imovinskih kartica suca Đure Sesse koje su dostavljene od strane Ministarstva pravosuđa, te na temelju izvornika istih koje se nalaze u Ministarstvu pravosuđa, kao i na temelju predmeta Državnog odvjetništva u kojem je bilo stranka u postupku odlučivanja o zahtjevu za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ocijeni osnovanost sumnji na počinjenje kaznenih djela.
I iz ovog zahtjeva Državnom odvjetništvu je vidljiv veliki otpor nametanju Sesse za predsjednika Vrhovnog suda i Državnog izbornog povjerenstva.
Sessino nametanje za predsjednika Vrhovnog suda i Državnog izbornog povjerenstva treba promatrati u kontekstu paralelnih pokušaja da se na još jedan mandat nametne i Miroslava Šeparovića za predsjednika Ustavnoga suda, kao također ”kadra bliskog HDZ-u”.
Pritom je najavljeno da se i Sessi kao predsjedniku Vrhovnog suda (i Izbornog povjerenstva) treba produžiti mandat s četiri na pet godina, kao i da se ”na tako važnu funkciju bira osobe na bar dva mandata”.
Ustrajni otpor nametanju ”odozgo” sudskih dužnosnika više nije otpor samo zbog toga što stranka na vlasti krši načela trodiobe vlasti i izigrava neovisnost sudstva.
U otporu nametanju Sesse za predsjednika Vrhovnog suda ustraje se zbog toga što je na primjeru oktroiranja predsjednika Vrhovnog suda vidljivo da je HDZ očito namjerio vladati Hrvatskom najmanje još deset godina.
Teško je zamisliti Republiku Hrvatsku 2027. godine nakon još deset godina stagnacije.
U narednih deset godina, ukoliko HDZ ostane na vlasti, trebale bi se ”kozmetički” mijenjati ekonomski marionetske vlade, svaki sastav nesposobniji od prethodnih, kao što su se nesposobnima dokazale ekonomski marionetske vlade Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.
A i ranije, također ekonomski marionetske vlade uz ništa sposobnije Zorana Milanovića, Jadranke Kosor, Ive Sanadera, Ivice Račana, Zlatka Mateše, Nikice Valentića, itd.
Podsjetimo na ”rezultate” dosadašnjih ekonomski marionetskih vlada Republike Hrvatske.
Prvo, Hrvatska se odrekla ekonomskog suvereniteta i znatnim dijelom ga prenijela na međunarodne asocijacije.
Drugo, poslušno provodeći privatizaciju prema uvjetima nametnutim iz Svjetske banke, MMF-a, WTO-a, Europske unije i ostalih, marionetske vlade Republike Hrvatske su, uz kombiniranu primjenu domaćeg modela tzv. pretvorbe društvenih poduzeća, deindustrijalizirale Republiku Hrvatsku.
Treće, ekonomski marionetske vlade Republike Hrvatske su poslušno prihode od gospodarenja prirodnim bogatstvima iz zemlje preusmjerile u dividende (globalnih) korporacija u inozemstvu.
Četvrto, ekonomski marionetske hrvatske vlade su tolerirale i čak poticale potrošnju bez pokrića prekomjernim zaduživanjem (države, privrede i stanovništva) u inozemstvu.
Peto, Republika Hrvatska je u stagnaciji od 1980. godine (pogledati kolumnu ”Struka je manje važna od politike”, objavljenu 21. ožujka 2017.).
Šesto, Republika Hrvatska je bankrotirala (već više od dva desetljeća nije u stanju plaćati sve svoje dospjele neplaćene obveze).
Sedmo, ekonomski marionetske vlade više nemaju novca ni za mirovinsku i zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, kulturu i ostale javne potrebe stanovnika Hrvatske.
Osmo, zbog visoke stope nezaposlenosti i sve veće socijalne ugroze Republika Hrvatska je suočena s problemom smanjivanja stanovništva.
Deveto, smušene mjere marionetskih vlada, primjerice, reotkup dionica Ine, tzv. Lex Agrokor, predlaganje i brzo odustajanje od uvođenja poreza na nekretnine ”da bi se sektor nekretnina stavio u funkciju financiranja socijalne države” bez odgovora na pitanje zašto su prethodno u dividende globalnih korporacija iz državnog proračuna preusmjereni prihodi od gospodarenja nacionalnim i javnim dobrima iz kojih se u znatnoj mjeri financirala ”socijalna država” (!?), itd.
Deseto, zadnji (i nikada realiziran) ”hrvatski ekonomski program” bio je onaj koji je 1990. godine sa suradnicima predložio ovih dana preminuli ekonomist Mate Babić, (nakon čijeg neprihvaćanja su ostavke podnijela četiri ministra: Mate Babić, Dražen Kalogjera, Stjepan Zdunić i Zdravko Mršić).
I da ne nabrajamo dalje, za početak se treba zalagati za opoziv Đure Sesse s dužnosti predsjednika Vrhovnog suda i po položaju predsjednika Državnog izbornog povjerenstva da bi se, radi poticanja ekonomskog razvoja Republike Hrvatske, možda došlo do sastava vlada drukčijih od dosadašnjih (ekonomski marionetskih).
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.