Želim služiti u duhu II. Vatikanskog koncila

Govor novoga vojnog ordinarija, mons. Jure Bogdana, nakon slavlja biskupskog ređenja u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, 27. veljače 2016.

Braćo i sestre! Biskupskim imenovanjem i danas ređenjem, ulazim u novo razdoblje života s osjećajima novih obveza i odgovornosti ali i izazova što ih Gospodin preda me stavlja.

Zahvaljujem Bogu na svemu dosadašnjem u životu: na zdravim kršćanskim korijenima iz Donjega Doca, na domu i hrvatskoj domovini, na Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, na svim ljudima koje je Božja providnost stavila na moj životni put, na daru vjere, na daru svećeničkog zvanja, na mnogim dobrima kojima me je Gospodin u životu obilno obdario…

Uz mnoge izvrsne odgojitelje i nastavnike, od djetinjstva do svećeničkog ređenja i sve do danas, ne mogu ovdje ne spomenuti s osjećajima duboke zahvalnosti moje duhovne učitelje kojih zemni ostaci počivaju u kripti ove konkatedralne crkve: a to su dvojica splitsko-makarskih nadbiskupa, Frane Franić i Ante Jurić.

Primjeri “mučenika evanđelja i vjernosti Petrovu nasljedniku” bl. Alojzija Stepinca, neslomivog karaktera biskupa Ćirila Banića, mučenika sv. potvrde bl. Miroslava Bulešića, te mnogih hrabrih pastira svjedoka vjere u XX. stoljeću, bili su mi i jesu poticaj, kako živjeti i svjedočiti svoju vjeru, u zgodno i nezgodno vrijeme.

“Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu” (1 Iv 4,16) kaže sveti Ivan. Mi smo kršteni u znaku Presvetog trojstva (Oca, Sina i Duha Svetoga). Božja ljubav razlivena je u srcima našim. Svaki kršćanin je svjedok Božje ljubavi u svijetu. Kršćanstvo je vjera ljubavi. Svaki biskup i svećenik je navjestitelj Boga ljubavi. Kršćanstvo je ljubav. Po življenoj i svjedočenoj Božjoj ljubavi prepoznaje se koliko i kako smo njegovi učenici

Zahvalan sam papi Franji na iskazanom povjerenju što me je imenovao biskupom. Zahvaljujem mome zareditelju splitsko-makarskome nadbiskupu Marinu Barišiću, suzarediteljima kardinalu Josipu Bozaniću i biskupu Jurju Jezerincu, svim hrvatskim i drugim biskupima koji su me očinski, bratski i prijateljski primali u službi rektora Zavoda sv. Jeronima i iskazivali mi veliko povjerenje, a danas ste, braćo u biskupstvu, moleći se Duhu Svetome na mene položili ruke.

Zahvaljujem vama, draga braćo vjernici i svećenici iz moje matične Splitsko-makarske nadbiskupije, svih biskupija hrvatskoga govornog područja i drugih država, predstavnicima vojnih ordinarijata iz više europskih država, posebice vama, draga braćo svećenici studenti, sadašnji i bivši, iz Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima…

Con grande piacere ringrazio per la partecipazione a questa liturgia solenne i miei amici e colleghi rettori dei Collegi ecclesiastici di Roma con il loro presidente rettore del Pontificio Collegio Canadese, padre Erick Silvestre.

Novu životnu dionicu pozvan sam evanđeoski živjeti i kršćanski svjedočiti u Vojnome ordinarijatu u Republici Hrvatskoj u eklezijalnom zajedništvu s univerzalnom Crkvom. Moj glavni zadatak je dušobrižnička skrb za vjernike katolike pripadnike oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Posebnost Vojnog ordinarijata, u odnosu na druge biskupije, je djelovanje usklađeno s Ministarstvom obrane i Ministarstvom unutarnjih poslova koji se posebice brinu za javni red i mir, za sigurnost svih stanovnika Republike Hrvatske.

Rado i sa zahvalnošću danas ističem veliku moralnu potporu koju sam doživio kod imenovanja biskupom u studenome prošle godine sve do današnje sv. Mise ređenja, od građanskih, političkih, kulturnih i vojnih vlasti, poglavito iz Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova.

Čvrsto vjerujem da ćemo udruženim snagama, u razumijevanju i dijalogu, u slobodi i poštovanju nadležnosti, pridonositi duhovnome dobru i rastu svih koji su pod jurisdikcijom vojnoga ordinarija i time izgradnji hrvatskoga društva u cjelini.

U mojoj biskupskoj službi računam na sve ljude dobre volje kojima je stalo do boljitka i duhovnog napretka naše zemaljske domovine. Uvijek s jasnim ciljem: Per visibiliam ad invisibiliam! (Preko vidljivog do nevidljivoga). Izgrađivati živu Crkvu, čestite zrele katolike koji će biti kvasac dobra u ovome svijetu, “duša ovoga svijeta”, odlični građani hrvatskog društva. Mi smo vjernici katolici, Isusovi učenici! Naš konačni cilj je eshaton, nebeska Domovina, zajedništvo u nebu sa svima svetima

Računam u prvome redu na moje svećenike iz Vojnog ordinarijata koji su danas ovdje u koncelebraciji i koji su svoju ljubav, sinovsko poštovanje i odanost prema svome novom biskupu iskazali kaležom s kojim smo danas slavili presvetu Euharistiju. Računam na sve vojnike, časnike i redarstvenike s njihovim obiteljima. U molitvenoj zahvalnosti za svaki Božji dar u životu, s posebnim poštovanjem spominjem se danas svih hrvatskih branitelja, kako živih tako i preminulih.

U mojoj biskupskoj službi računam na sve ljude dobre volje kojima je stalo do boljitka i duhovnog napretka naše zemaljske domovine. Uvijek s jasnim ciljem: Per visibiliam ad invisibiliam! (Preko vidljivog do nevidljivoga). Izgrađivati živu Crkvu, čestite zrele katolike koji će biti kvasac dobra u ovome svijetu, “duša ovoga svijeta”, odlični građani hrvatskog društva. Mi smo vjernici katolici, Isusovi učenici! Naš konačni cilj je eshaton, nebeska Domovina, zajedništvo u nebu sa svima svetima.

“Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu” (1 Iv 4,16) kaže sveti Ivan. Mi smo kršteni u znaku Presvetog trojstva (Oca, Sina i Duha Svetoga). Božja ljubav razlivena je u srcima našim. Svaki kršćanin je svjedok Božje ljubavi u svijetu. Kršćanstvo je vjera ljubavi. Svaki biskup i svećenik je navjestitelj Boga ljubavi. Kršćanstvo je ljubav. Po življenoj i svjedočenoj Božjoj ljubavi prepoznaje se koliko i kako smo njegovi učenici.

Moje novo polje rada gledam u tome svjetlu. Svjedočiti, propovijedati vjeru u Boga ljubavi najprije “domaćima u vjeri”, a onda svima drugima. Crkva ima svoje poslanje od svoga učitelja, Isusa, koji je spasitelj i otkupitelj čovjeka i ona djeluje tamo gdje je živi čovjek.

Tu nema granica. Tu nema podjela. Isus je došao svima i nitko nije izuzet iz spasenjskog Božjeg plana. Uskrsli Gospodin naložio je svojim učenicima: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” (Mk, 16, 15).

Vjera nije “privatna stvar” koja je zatvorena u crkve i sakristije. Ona se živi i naviješta u svakodnevnim prilikama osobnog i društvenog života pa tako i među vjernicima Vojne biskupije. Papa Franjo nas neumorno potiče da iziđemo na periferije, da dođemo s evanđeoskom porukom onima koji su daleko. Svima.

Papa Franjo nas neumorno potiče da iziđemo na periferije, da dođemo s evanđeoskom porukom onima koji su daleko. Svima. Želio bih biti pastir, otac i brat povjerenih mi duša, dnevno snažen Božjom riječju i tijelom njegovim, u Duhu II. vatikanskoga sabora koji je zaključen prije 50 godina, u duhu kanona Kristove Crkve “sub Petro et cum Petro”

Želio bih biti pastir, otac i brat povjerenih mi duša, dnevno snažen Božjom riječju i tijelom njegovim, u Duhu II. vatikanskoga sabora koji je zaključen prije 50 godina, u duhu kanona Kristove Crkve “sub Petro et cum Petro”.

U novoj službi, želio bih biti predvodnik Božjeg naroda koji mi je povjeren, u duhu i stilu Božanskog učitelja.

Želim da Božja riječ bude svjetiljka mojim stopama i svima koji su povjereni mojoj pastirskoj skrbi. Zahvaljujem svima koji ste na bilo koji način pridonijeli današnjem slavlju, poglavito vama koji nas preko elektroničkih medija povezujete s mnogima koji nisu s nama u ovoj konkatedralnoj crkvi.

Molite se za mene. A ja, u biskupskoj službi, Bože sačuvaj da bih se ičim dičio osim križem Gospodina našeg Isusa Krista po kojem nam je spasenje i otkupljenje. Moje poslanje povjeravam Majci Crkve, Gospi od milosti, presvetoj Djevici. Omnia ad maiorem dei gloriam. Sve na veću slavu Božju.

(IKA)

> Svi tekstovi ovog autora