autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Živili Amerikenjci!

AUTOR: Vedran Limić / 03.04.2026.

Vedran Limić

Krajem osamdesetih je neki Splićanin iznerviran tromošću općinske administracije najranije ujutro došao u općinu i ispred vrata šefa odjela, koji ga je mjesecima zavlačio za neko rješenje, obavio veliku nuždu. U stvari najveću.

I onda je lucidni Ćićo Senjanović u ondašnjem Feralu napisao: ”Ne dolazite u općinu bez velike nužde”. Bilo kako bilo kažu upućeni da je ova živopisna kritika sistemu urodila plodom jer su se nakon toga skoro sve dozvole rješavale u do tada nezabilježenoj brzini. Uđeš i za minut u rukama imaš rješenje. Ma divota jedna.

Da je pravde naš junak seronja bi dobio makar nagradu grada za svekoliki doprinos neviđenog ubrzanja administrativne ekspeditivnosti. Ali kako to kod nas obično biva pravi junaci uvijek bivaju zaboravljeni, a krive seronje nagrađene. Naravoučenje: Kad ljude tretiraš kao govna, dobit ćeš ih.

Elem, ovo mi je uvod za priču o ovom u splitskom akvatoriju usidrenom nosaču aviona. Mada ga neki cinici posprdno zovu Toi-Toi nosačem govana. I to ne bez razloga. Naime kako po službenim informacijama Ford ima ozbiljnih problema sa sustavom HM filtriranja, separiranja i na koncu eliminiranja fekalija onda po tome ispada da je nosač do čepa pun, znate već čega.

Što onog cinika ne iznenađuje jer, po njegovim riječima, ispada da su se svih četiri i po iljade posade pošteno ukakili kad su im počele padat rakete oko broda. A ako je tako onda po toj istoj logici ispada kako se on s velikom potrebom, u stvari najvećom, došao olakšat u splitskom akvatoriju. Narodski rečeno, došao nas je posrat.

E sad kako je prema pomorskom pravu takvu rabotu strogo zabranjeno obavljat na najmanje četiri milje od obale, a nosač govana se usidrio na jedva dvi od Dioklecijanove palače, mi u Splitu imamo veliki problem.

Istinabog mi smo već duže vrime, s manje-više svim općinskim garniturama, u debelim govnima tako da nam stvarno nisu potrebna ova uvozna.

Ali kako je naša vlada odavno u međunarodnoj politici skinila gaće pred svima, a naročito onim narančastim onda nije ni malo čudno da je digla ruke uvis pred američkim nosačem i poručila: Razumimo mi vas i samo vi po svome. U stvari po našem Splitu.

E sad, kako mi kaže AI, oni su se po sistemu popravke vodokotlića i na Havajima išli olakšat, a onda su ih ovi tužili i fasovali oko četiri milijuna oštete. Znači tamo njet, a kod nas na of course.

Ako je tomu tako, a tako je, mene zanima zašto ih vlada nije usmjerila na međunarodne vode ili makar na otvoreno more pa otvaraj, kume, septičke koliko te volja. Štete nema ni za koga. Pače ima dobiti.

Dakako jer njih oko četri i po iljade triba dovest do grada da guštaju u našem lipom mistu, a tada na scenu stupaju, u stvari plove, sve moguće, pedaline, brodice, jedrilice, gliseri, trabakuli, trajekti i onda ide: Welcome to Split adventure you won’t forget.

Dakako uz odgovarajuću putnu naknadu s PDV-om, ali nije uvjet. Ljudi smo, dogovorit ćemo se. Budući da se ima šta diplit do Splita, onda eto bogom dane prilike za ti silni svit napojit i napit. A to je prilika koja se ne propušta.

Evo vam, šjor Amerikenjac, malo slanih srdela, inćuna, fregula pršuta, a kad to ožedni mo’š mu uvalit i najveći paštroć on će ga pocugat da ubije onu sol. A sve to košta i valja u dolarima platit.

A kako plov traje onda kad zamirišu tripice, oli pašticada, oli janjetina skinuta s ražnja, do Splita će in ostat jedva koji kvoter kad ulete slatke delicije. Napominjem da prvi griz, odnosno suve smokve moraju bit gratis. Pa nismo mi tamo neke gulikože. Makar smo po tome poznati.

Njima super, a našima još superskije. A kad napokon dođu u grad onda kartice rade leva-leva jer provod tek počinje. Njima dobro, a našim ugostiteljima ne može bit bolje.

I onda ujutro opet flotila vozi ove napunjenim svim onim lipim šta grad nudi i dakako skoro praznih novčanika i opet red meze, red bumbe, sve do bankrota. A druga tura stoji ready i jedva čeka da i njima bude ka i ovim zamantanim šta se razdragani vraćaju sa splitske nezaboravne avanture.

Pa nismo mi neki Havajci da ih opletemo po džepu radi tamo neke tone govana. Bilo kako bilo, jedini koji će se usrat kad im na naplatu dođu računi za hedonizam su oni sami. Ali kako su oni u političkom smislu najveće seronje onda je red da i mi od njihova sranja imamo koristi.

A priznat ćete i sami da to nije mala stvar jer kako s njihovim neokrunjenim carem nikad nisi siguran koji potez može povući, uvjeren sam da ako ih, ne daj bože, ponovo usmjeri u splitske vode oni će se sami pobunit.

Svugdi da, ali u Split ni za živu glavu. Oderali su nas prošli put ka zadnje ovce. Tako to biva kada vam je profit prije svega i po bilo koju cijenu, a cili svit držiš za ovce i onda ti malo umiljato janje uzvrati tamo di te najviše boli. Po džepu!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: