Život bez prijateljstva je ništavan

Uživam u ovim mirnim, pitomim danima na Jadranu prije povratka u Zagreb. Uznemirujuće vijesti dolaze iz ”vanjskog svijeta”: Afganistan, prešutna prekoračenja u bankama, nemiri u susjednoj Crnoj Gori, početak školske godine – povratak djece u škole u okolnostima pandemije…

Ipak, ne dam da prevlada uznemirenje. Uživam u druženju s dugogodišnjim prijateljicama. To je kao neki tradicionalni ”ljetni kamp” u kome jednom godišnje (mada i inače živimo u istom gradu) za vrijeme ljetovanja prijateljujemo: pijemo jutarnje kavice, razgovaramo; ponekad zajedno plivamo, šetamo; razmjenjujemo kolače ili imamo zajednički obrok…

Dijelimo ono što nas aktualno okupira, razmjenjujemo mišljenja, raspravljamo, pričamo što smo proživjele od prethodnog ljeta…

Zvuči kao idila? Meni je ovo iskustvo dragocjeno.

A što je prijateljstvo?

O prijateljstvu se stoljećima raspravlja, a slika o njemu se mijenjala.

Aristotel je razvio prvu teoriju o biti prijateljstva (”prijateljska ljubav”) i ustanovio razliku između triju tipova zbog čega ljudi vole i zbog čega su dostojni voljenja/prijateljstva: stoga što je to dobro, korisno ili je ugodno. Pravim prijateljstvom smatra ono u kome prijatelj prijatelja voli radi njega samoga, a ne radi užitka ili koristi (te je ono time iskreno, čisto, obogaćujuće).

Evo nasumce nekih definicija:

Wright (1984.) je prijateljstvo okarakterizirao kao odnos koji uključuje dobrovoljne i slobodne interakcije u kojima sudionici reagiraju jedan na drugoga.

Hays (1988.) definira prijateljstvo kao dobrovoljnu međuovisnost dviju osoba koja je namijenjena lakšem postizanju socijalno-emocionalnih ciljeva sudionika, uključuje različite vrste i stupnjeve druženja, intimnost, ljubav i uzajamno pomaganje.

Wrzus (2017.) vidi prijateljstvo kao dobrovoljan, neformalan odnos koji počiva na reciprocitetu, pozitivne je kvalitete (pruža doživljaj ugode) i (često) ne sadrži seksualnu komponentnu, a razlikuje se od ostalih odnosa (npr. obiteljskih ili romantičnih odnosa).

Prijateljstvo je povezano s doživljajem sreće u svim dobnim razdobljima. Zadovoljstvo prijateljskim odnosom, bliskost i kvaliteta prijateljskog odnosa čine nas sretnijima, povećavaju procjenu vlastite svrhe, samopouzdanja, smanjuju razinu stresa

Mihály Szentmártoni (1988.) u studiji o prijateljstvu (”Imati prijatelje i biti prijatelj”) kaže: ”O prijateljstvu je već valjda rečeno sve što se reći može”.

Ne sjećam se da smo sedamdesetih godina prošlog stoljeća posebno učili o psihologiji prijateljstva, ali se sjećam studenta psihologije, godinu – dvije ispred moje generacije (zajedno smo slušali predavanja iz Sistematske psihologije kod prof. A. Fulgosija).

Szentmártoni je tada već bio teolog i izazivao je našu znatiželju. Tek puno kasnije sam imala priliku sresti ga kao uglednog profesora iz Rima i podsjetiti ga na to vrijeme.

U spomenutoj studiji navode se dvije teorije o prijateljstvu. Dubinsko-psihološka teorija govori o narcističkim tendencijama koje upravljaju izborom prijatelja: u prijateljstvu se traži sličnost, zajedničke osobine.

Poznato je da slično životno iskustvo i ista intelektualna razina pomažu prijateljstvu, a u tom odnosu posebno je važna sposobnost za empatiju. Isto tako je poznato da u dugim prijateljevanjem ljudi doista postaju sličniji.

Međutim, ljudi se privlače i po principu različitosti. Teorija o komplementarnosti u prijateljstvu govori o očekivanju (češće u intimnim vezama) ispunjenja vlastitih potreba u prijateljstvu (na osnovu neurotske osnove).

Unatoč sličnostima, razlikujemo prijateljske i partnerske/romantične odnose (koje karakterizira privlačnost i intimnost), a oba predstavljaju važan izvor podrške (osobito značajno u ranoj odrasloj dobi).

U suvremenim koncepcijama prijateljstva (od početka 21. stoljeća više je istraživanja) ističu se vrline kao što su povjerenje, vjernost i solidarnost.

Također se raspravlja o destruktivnosti današnjeg vremena za prijateljske odnose zbog složenosti uloga suvremenog čovjeka, a time i veće potrebe za diskrecijom i granicama, nego je to bilo ranije.

Što (ipak) nije prijateljstvo, mada čini se da jest?

Ovo je osjetljiva tema. Postoje i takozvana ”toksična” prijateljstva. Dok dobri prijatelji mogu pomoći u teškim životnim situacijama, podržati kod različitih poteškoća, i radovati se zajedno, loša prijateljstva se prepoznaju po osjećaju iscrpljenosti, nezadovoljstvu, osjećaju nejednakosti, gušenja…

Budući da su prijateljstva jedinstvena po tome što ulaze u različite pore našeg života (obitelj, vrijednosti, posao, interesi i hobiji…) – ovi osjećaji iz ”nezdravog” prijateljstva prelijevaju se na različite aspekte našeg života i odnosa.

Kada imamo osjećaj neke težine u prijateljstvu, potrebno je preispitati o čemu se tu radi. Ima mnogo savjeta što učiniti u tom slučaju (ako osoba ima poteškoća u bliskim odnosima nije ih lako ni jednostavno primijeniti).

Možda je potrebno razmisliti i odgovoriti na pitanja:

Koliko poznajem sebe, tko sam ja doista (kako će me netko drugi prepoznati ako sama nisam sigurna)?

Pristupam li u prijateljstvu iskreno, ne skrivajući se (to ujedno pokazuje što želimo zauzvrat)? Autentičnost i iskrenost podrazumijeva izložiti se ranjivosti, ali pomaže izgradnji uzajamnog povjerenja i prihvaćanja.

Pristupamo li prijatelju iz točke vlastitog integriteta ili se nastojimo dopasti, nešto postići ili sakriti neku manu želeći biti prihvaćeni?

Koliko smo skloni prosuđivati, kritizirati osobine, uvjerenja, postupke drugoga?

U novije vrijeme tehnologija i društvene mreže donose mnogo toga novog u našem životu i imaju veliki utjecaj na odnose među ljudima. Sve je više istraživanja o tome.

Mladi korisnici društvenih mreža i ”pametnih” telefona osjećaju se bolje povezanima s osjećajima svojih prijatelja i bolje informiranim o tome što se s njima događa, a tim putem stječu i nove prijatelje.

Dok tradicionalna prijateljstva označavaju prijateljske odnose s onima s kojima je pojedinac blizak ili je u direktnom kontaktu, broj ”prijatelja” na društvenim mrežama je veliki. Iz iskustva i prema istraživanjima znamo kako nije moguće biti ”pravi” prijatelj s većim brojem osoba (navodi se 4 do 15), dok veći broj ljudi su poznanici, kolege i dr.

Ono što danas na društvenim mrežama zovemo prijateljstvo ne ispunjava jednu od važnih značajki prijateljstva, a to je zahtjev za privatnosti u prijateljskom ”međusobnom odnosu otkrivanja”.

Koji je značaj prijateljstva za mentalno zdravlje? Odgovor je, razumljivo, pozitivan. Veliki je značaj prijateljstva u našem životu, za tjelesno i duševno zdravlje i kvalitetu života!

Cijeneći značaj prijateljstva za zdravlje i dobrobit ljudi, Generalna skupština UN godine 2011. proglasila je 30. srpnja službenim datumom Dana prijateljstva u čast slavljenja prijateljstva širom svijeta.

Postoje i takozvana ”toksična” prijateljstva. Dok dobri prijatelji mogu pomoći u teškim životnim situacijama, podržati kod različitih poteškoća, i radovati se zajedno, loša prijateljstva se prepoznaju po osjećaju iscrpljenosti, nezadovoljstvu, osjećaju nejednakosti, gušenja

M.Szentmártoni u svojoj studiji navodi nekoliko zaključaka o prijateljstvu:

Potrebni su nam prijatelji prije svega radi vlastitog osobnog dozrijevanja.

Bez prijateljskih odnosa nema osobne ravnoteže.

Jedan od pokazatelja osobne zrelosti upravo je sposobnost za trajne prijateljske odnose, tj. da se ti odnosi izgrade i uspješno održavaju.

Pravo prijateljstvo se rađa spontano, slobodno, ne osniva se na nekoj koristi, bez ljubomore je i posesivnosti, podrazumijeva jednakost, zajednički cilj, ideale, povjerenje, vjernost…

Mnoga istraživanja potvrđuju kako su kvalitetni prijateljski odnosi (podrazumijeva se da se uzajamno vide kao jednakovrijedne i oboje imaju pozitivnu slika o sebi) pozitivno povezani s manje simptoma psihičkih poremećaja.

Prijateljstvo je povezano s doživljajem sreće u svim dobnim razdobljima. Zadovoljstvo prijateljskim odnosom, bliskost i kvaliteta prijateljskog odnosa čine nas sretnijima, povećavaju procjenu vlastite svrhe, samopouzdanja, smanjuju razinu stresa.

Moje prijateljice i ja (ne samo one iz ”ljetnog kampa”) pokazale smo da smo sposobne za trajne prijateljske odnose (s čuđenjem shvaćam da to traje desetke godina!).

Zahvalna sam na tome.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Problematični dječak: reagirati, ne izbjegavati problem
    •  Ljudi bez maske
    •  Boli me duša: što sve čeka Ukrajince nakon rata?
    •  Posljedice genocida se nose generacijama, na objema stranama
    •  Socijalna (ne)pravda
    •  Kakvo društvo želimo i što možemo učiniti da to postignemo
    •  Dokle god je nasilje izbor, tu nema empatije ni za svoje
    •  Prosvjetom umjesto osvete može se širiti razum, a ne sukob
    •  Kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu
    •  Dragoljub Svilar – strastan, zaigrani stvaralac, Homo ludens

> Svi tekstovi ovog autora