Zločin koji nikada neće prestati boljeti

Danas, suprotno civilizacijskim tekovinama, u Hrvatskoj postoje političke snage sa snažnim osloncem u vladajućim strukturama, koje žele promijeniti povijest. Od zločinaca iz II. svjetskog rata žele napraviti heroje. Žele zaboraviti zločin i njegove žrtve. Neoustaštvo u Hrvatskoj uzima maha a jedna od njegovih manifestacija je i mijenjanje istine o Jasenovcu, logoru smrti i zločina, sramoti koju je ustaški režim nanio hrvatskom narodu.

Ali, Hrvatska je uvijek bila i bit će antifašistička.

Nasuprot ustašama, partizani, široko podržani u narodu, stali su u obranu od nacifašizma. Na dan kad se obilježavaju žrtve ustaša u Jasenovcu, svjedočimo novoj podjeli u Hrvatskoj, podjeli na one koji, poput Sedlara, žele laž pretvoriti u istinu, Jasenovac iz ustaškog logora smrti u partizansko stratište.

Predsjednica države već drugu godinu za redom ne dolazi na komemoraciju jasenovačkih žrtava. Visoki vladini dužnosnici s odobravanjem gledaju političku pornografiju u Sedlarovu filmu.

Danas, suprotno civilizacijskim tekovinama, u Hrvatskoj postoje političke snage sa snažnim osloncem u vladajućim strukturama, koje žele promijeniti povijest. Od zločinaca iz II. svjetskog rata žele napraviti heroje. Žele zaboraviti zločin i njegove žrtve. Neoustaštvo u Hrvatskoj uzima maha a jedna od njegovih manifestacija je i mijenjanje istine o Jasenovcu, logoru smrti i zločina, sramoti koju je ustaški režim nanio hrvatskom narodu

Ove godine, predstavnici jasenovačkih žrtava ne komemoraciju u društvu vlasti. Židovska i srpska zajednica i svi antifašisti komemoriraju žrtve ustaškog zločina s onima koji su svojim odnosom prema žrtvama toga dostojni.

Zato se, umjesto govora predsjednice države kojega u Jasenovcu neće biti, sjetimo zadnjeg govora koji je u Jasenovcu održao predsjednik koji je držao do antifašizma, upozoravao na povratak ustaške zmije i iskreno tugovao nad žrtvama jasenovačkog mega zločina.

Tadašnji predsjednik Ivo Josipović 2014. godine u Jasenovcu je rekao:

”Da bi nam nešto ostalo u sjećanju, potrebno je da se u njega utisne žigosanjem, jer u sjećanju nam ostaje samo ono što nikako neće prestati boljeti“ – riječi su jednog velikog filozofa.

Ovo mjesto na kojemu se nalazimo danas, osnovano je u zamahu Drugog svjetskog rata, s ciljem da bude mjesto zaborava. Mjesto na kojemu je 83.301 osoba, koliko do sada sa sigurnošću znamo,  na najstrašniji način mučena, ubijena i osuđena na nepostojanje.

Na ovome mjestu se dogodio zločin koji nikada neće prestati boljeti.

Obilježavajući danas obljetnicu proboja zatočenika iz jasenovačkog logora, sjećamo se svih žrtava. 83.301 osoba je ovdje podvrgnuta nezamislivim strahotama. Zbog toga što su bili krive nacionalnosti i vjere ili su slijedili krivi svjetonazor. Zato što su bili Židovi, Srbi, Romi, Bošnjaci, Hrvati ili naprosto antifašisti, ili jednostavno ljudi koji nisu mogli protiv svoje savjesti.

Mi smo čuvari sjećanja na patnju ljudi koji ovdje počivaju. I danas, i ubuduće. Dugujemo sjećanje svakoj pojedinačnoj osobi koja je stradala na ovom mjestu i na svim sličnim mjestima širom svijeta. Sjećanje kao štit koji će spriječiti neku buduću tiraniju i nepravdu, neki budući zločin. Sjećanje kao most, a ne kao mač. Jer zlo ne smije nikada biti isprika za novo zlo

Stojeći na ovom mjestu strašne tragedije, moramo iskreno zažaliti što se ovakav zločin dogodio u ime ideje stvaranja hrvatske države.

No, stojeći ovdje, s ponosom želim istaknuti da se velik dio hrvatskog naroda tijekom Drugog svjetskog rata nije složio s ustaškom politikom, masovno pristupivši antifašističkom pokretu.

To je potrebno naglasiti u ime pravde i u ime povijesne istine.

U vremenu društvenih kriza kakvu živimo i danas, opasnosti isključenja, mržnje i netolerancije te zameci fašizma i sličnih ideologija uvijek ostaju latentno prisutni u modernom društvu. Zločini počinjeni u Jasenovcu i drugim koncentracijskim logorima u Europi podsjećaju na te razorne potencijale. I zato ih treba i danas nazivati pravim imenom.

Isključenja drugih ili drugačijih se događaju unutar političkih, ekonomskih ili kulturnih sustava u kojima svi živimo i sudjelujemo, jer moramo preživjeti. Često se protiv njih ne bunimo zato što mislimo da ionako ništa ne možemo promijeniti. Ali nismo u pravu.

”Masovno uništavanje Židova u koncentracijskim logorima nije bilo popraćeno  burnim emocionalnim reakcijama, već mrtvom tišinom i nebrigom“ bilježi Zigmund Bauman.

Zato ne skrećimo pogled. Ne budimo ravnodušni! To je jedina istinska snaga protiv ponavljanja fenomena Auschwitza.

Počastimo trenutkom tišine ovo spomen područje i žrtvu ovih ljudi. Neka se danas svatko kome je Domovina u srcu, bez suvišnih računica, bez zbrajanja i oduzimanja, u dostojanstvenoj tišini, ovdje podno plodonosne sjene bijelog cvijeta, iskreno pokloni svim žrtvama Jasenovca

Mi smo čuvari sjećanja na patnju ljudi koji ovdje počivaju. I danas, i ubuduće. Dugujemo sjećanje svakoj pojedinačnoj osobi koja je stradala na ovom mjestu i na svim sličnim mjestima širom svijeta. Sjećanje kao štit koji će spriječiti neku buduću tiraniju i nepravdu, neki budući zločin. Sjećanje kao most, a ne kao mač. Jer zlo ne smije nikada biti isprika za novo zlo.

Mi smo odgovorni za budućnost. Ovo mjesto mora biti štit protiv zla, protiv mogućnosti da se ovakve strahote ikada ponove.

Ovaj kameni cvijet pred nama već četrdeset i šest godina stoji kao simbol života. Po riječima njegova autora: ”Nikoga nije vrijeđao, nikome nije prijetio, nije pozivao na osvetu, a ipak nije skrivao istinu.” Izrastao na kosturnici tolikih žrtava, nikog ne imenujući ponaosob, ne slažući ih ni po vjeri, ni po etničkoj pripadnosti, ni po bilo kojoj drugoj osnovi. Čini se da on najbolje zna koga i zašto ispod svog dubokog korijenja predstavlja, ovako uspravan i okrenut suncu.

Čemu nas svake godine ispočetka uči? Uči nas kako se čuva sjećanje. Uči nas suosjećanju, pijetetu, praštanju, nadi. Svake godine ispočetka učvršćuje uvjerenje da se ovakva zla u Hrvatskoj nikada više ne smiju ponoviti.

Počastimo trenutkom tišine ovo spomen područje i žrtvu ovih ljudi. Neka se danas svatko kome je Domovina u srcu, bez suvišnih računica, bez zbrajanja i oduzimanja, u dostojanstvenoj tišini, ovdje podno plodonosne sjene bijelog cvijeta, iskreno pokloni svim žrtvama Jasenovca.”

    •  In memoriam - Napustio nas je veliki Željko Senečić
    •  Promicati kulturu milosrđa
    •  Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
    •  Hanuka
    •  Opravdano postojanje Nove ljevice
    •  Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
    •  Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
    •  Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
    •  Silovanu se ženu viktimizira i u miru
    •  Svjetski dan siromaha u Vatikanu

> Svi tekstovi ovog autora