Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (2)

(Opaska uredništva: U rubrici Feljton donosimo završnu riječ tužitelja Ante Nobila i njegove šefice, Ivanke Pinter Gajer, na suđenju ustaškom dužnosniku Andriji Artukoviću u travnju i svibnju 1986. Pinter Gajer je izrekla i napisala uvod koji je imao političkih ocjena i kraj, a Nobilo je napisao i pročitao sredinu koja je bila analiza samog postupka protiv Artukovića).

 Optuženi Andrija Artuković nakon što mu je pročitana optužnica pred vama drugovi suci na pitanje je li istu razumio odgovorio je: ”Po prilici”.

Ovakvim odgovorom očigledno već na početku svoje obrane pokušao si je osigurati odstupnicu, a što je toku davanja njegove obrane i došlo do punog izražaja.

Optuženi za sve konkretne inkriminacije, odnosno činjenice iz pojedinih inkriminacija dosljedno i vrlo promptno odgovara:

”To je laž, to je apsolutna laž”.

U odgovorima gdje ocjenjuje da bi mogao biti odgovoran i gdje je očigledno da je odgovaran, naziva sebe moja malenkost, a na pitanja odgovara: ”Nemam pojma”, ”Nisam razumio pitanje”, ”Ne znam”, ”Ne mogu odgovoriti”.

Na pitanja gdje bi uz njega mogao biti odgovoran i netko drugi, promptno odgovara: ”Dopuštam mogućnost”, ”Postoji mogućnost”, ”Moguće je”, ”Bile su takove prilike”.

Priznaje samo one okolnosti ili činjenice koje se odnose na nebitne stvari ili one koje bi njegovom postupanju u inkriminiranom razdoblju njega kao osobu svrstavale u red uvaženih osoba, osoba Pavelićeva povjerenja, jer zbog svoje taštine ne može a da ne istakne da je bio osoba posebnog povjerenja Ante Pavelića potpuno samostalan u radu i da je samostalno donosio svoje odluke.

Pritom vrlo lukavo izbjegava da dovede ustaški pokret i tzv. NDH kao i sebe osobno u bilo kakav odnos s ubijanjem nevinih ljudi, drugim oblicima genocida, osim izuzetaka kad je riječ o Romima tada zvanim Ciganima.

Njegova obrana iznesena pred vama drugovi suci, gotovo da je potpuno identična obrani koju je dao u znatno široj formi u istražnom postupku.

Ukoliko se ta obrana analizira tada se nesumnjivo dolazi do određenih zaključaka tim više jer je ona i logična i upućuje na zaključak da optuženi ostajući na principima ustaškog pokreta, na principima jedne krvave ideologije, otklanja od sebe svu odgovornost negirajući svoja ovlaštenja kao ministra određenih resora u tzv. NDH vladi, kao i čine i posljedice koje su nastupile uslijed vršenja ovlaštenja koje je imao optuženi, koje je optuženi kreirao te sam i naređivao.

Optuženi kad mu se predočavaju inkriminacije iz točke 1. optužnice navodi da nikad nije bio u blizini Vrginmosta, da nikada s Antom Pavelićem nije napuštao Zagreb, a niti sam osobno ili s pratnjom to činio. Sjeća se da su se u to vrijeme vodile borbe protiv partizana na terenu, ali se ne sjeća da bi se i na sjednicama vlade izričito govorilo ili podnosili izvještaji o stanju na terenu, ne dozvoljava mogućnost da se govorilo o neredima. Dozvoljava mogućnost da se govorilo o nekim uzbunama u Karlovcu, a tom prilikom na sjednici vlade prisustvovao je i Ante Pavelić. Na postavljeno pitanje o kakvim se to uzbunama radilo, optuženom otkazuje sjećanje te isti navodi: ”Doista se ne mogu sjetiti”. Sjeća se da je jednom prilikom napustio Zagreb i to po posebnom ovlaštenju Ante Pavelića, te se uputio u Sarajevo i Mostar, gdje je prema uputama trebao riješiti neke probleme.

Ostajući dosljedan kod toga da s Antom Pavelićem nije napuštao Zagreb tvrdi da s istim nije bio ni u Zlatar Bistrici. Međutim, poznato mu je da je Antu Pavelića kad je odlazio van Zagreba pratila kolona automobila i motoristi.

Kad je upitan na okolnost je li preko svojih podčinjenih velikih župana obavještavan o ekscesivnim situacijama, te neredima ili sličnom, priznaje da su ga veliki župani bili dužni izvještavati o situaciji na terenu pismenim izvještajima. Ne sjeća se da bi u to vrijeme primio pismeni izvještaj od župana o ekscesnim situacijama na terenu.

U vezi navoda u toč. 1. b) optuženi se brani:

”To je obična laž”, nikada nije čuo za taj događaj, niti je u istom sudjelovao, a niti u bilo kojoj akciji gdje su se izdavala naređenja i ubijali ljudi.

Priznaje da je znao za postojanje logora Kerestinec, ali nije nikada dolazio u taj logor. Poznato mu je bilo da je bilo hapšenja u Zagrebu. O tome se saznavalo samo na sjednicama vlade. Ne sjeća se jesu li hapšeni Jevreji, Srbi, antifašisti, Hrvati i drugi.

Nije mu poznato tko je osnovao logore, čuo je za postojanje sabirnih, radnih i koncentracionih logora. U osnivanju logora nije sudjelovao. Navodi da je o logorima saznao samo na sastancima i to općenito, i ne zna što se u tim logorima događalo. O samim logorima najviše se govorilo nakon sloma NDH. Čuo je za logor Jasenovac i Slano na Pagu. Za ostale logore u Staroj Gradiški, Jastrebarskom, Lobor-gradu i drugdje nije čuo. Priznaje da je svakodnevno bio izvještavan o događajima od svoja tri tajnika, ali da su to bila kratka i sadržajna izvještavanja. U tim izvještajima dobivao je podatke i o logorima. Priznaje, međutim, da su logori osnovani iz potrebe, te ih, kako on kaže, od obijesti nije bilo. Nije mu poznato, kako tvrdi, ni pitanje kako se rješavala imovina upućenih osoba u logore jer da nije u tome sudjelovao.

Ne zna je li bilo likvidacija ljudi u logorima, jer, kako tvrdi, u istima nije sudjelovao, a niti je čuo da bi drugi u tome sudjelovali.

Šef policije Eugen Dido Kvaternik bio je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, no kako tvrdi optuženi on je bio odgovoran za svoj rad samo Anti Paveliću. Bio je samostalan, s optuženim se nije susretao, ali ga se optuženi, kako kaže, nije bojao.

U vezi navoda pod toč. 1. c) optužnica, okrivljeni je izjavio: ”To je apsolutna laž”.

Nikada nije čuo za ime dr. Ješe Vidića.

Nije poznavao, kako kaže, ni Ferdu Kneza, dok je za Franju Trubara čuo i zna da je isti obavljao nekakvu funkciju u Sremskoj Mitrovici. Sjeća se da ga je jednom i posjetio, i to osobno, a kao član jedne delegacije. Sjeća se da nije dolazio k njemu zbog rada u Ministarstvu unutrašnjih poslova već zbog nekih problema u vezi rada drugih ministarstava. Dopušta mogućnost da se tom prilikom govorilo o dr. Ješi Vidiću. Čuo je za logor ”Danica” no nikad u tom logoru nije bio. Nema pojma, kako tvrdi, tko je bio zatočen u logorima.

U vezi inkriminacije pod toč. 2. optužnice optuženi se brani:

”To je najobičnija laž”. Nikada, prema njegovim navodima, nije bio na tom području, niti je sudjelovao u akciji.

(Nastavlja se).

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (1)

> Svi tekstovi ovog autora