Zlokobna simbolika zastava umjesto ljudi pred Bidenom

Ovo je republika ponosnih građana koji su ujedinjeni zajedničkim uvjerenjem da je Amerika najveća nacija u čitavoj povijesti.

Ovu definiciju republike ponudio je Donald Trump u svom posljednjem službenom govoru u svojstvu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Prva asocijacija koju su u meni pobudile te riječi bila je – nebeski narod.

Bilo je još rečenica u Trumpovom govoru koji potkrepljuju taj dojam.

“Ono što je Americi uvijek dopuštalo da prevlada i trijumfira nad velikim izazovima prošlosti bilo je nepopustljivo i neposramljeno uvjerenje u plemenitost naše zemlje i njezinu jedinstvenu svrhu u povijesti… Nikada ne smijemo napustiti svoje vjerovanje u Ameriku”, izrekao je Trump s oltara nacije.

U skladu s tim kultom je i Trumpovo ukazivanje na najveću opasnost koja prijeti “najmoćnijoj naciji svijeta”, a to je “gubitak pouzdanja u nas same, gubitak pouzdanja u našu nacionalnu veličinu”.

Nasuprot shvaćanju da je bilo koja ljudska zajednica, pa tako i nacija, snažna onoliko koliko su snažni i zaštićeni njeni najslabiji članovi i da se njeno bogatstvo mjeri siromaštvom njenih najsiromašnijih, Trump je posegnuo za uobičajenim mističnim apstrakcijama svakog nacionalizma rekavši da je “nacija snažna samo onoliko koliko i njen duh, dinamična onoliko koliko i njen ponos i vibrantna koliko i vjera koja kuca u srcima našeg naroda”.

“Ono što je Americi uvijek dopuštalo da prevlada i trijumfira nad velikim izazovima prošlosti bilo je nepopustljivo i neposramljeno uvjerenje u plemenitost naše zemlje i njezinu jedinstvenu svrhu u povijesti… Nikada ne smijemo napustiti svoje vjerovanje u Ameriku”, izrekao je Trump s oltara nacije

Dosljedno ovakvom razmišljanju Trump je još jednom, ne obazirući se na logički poredak uzroka i posljedica, još jednom ponovio recept za uspjeh iz udžbenika svih populističkih vođa i demaoga: “Sve dok američki narod u srcu drži duboku i predanu ljubav prema zemlji, tada nema toga što ova nacija ne može postići. Naše će zajednice cvjetati. Naši će ljudi napredovati. Njegovat će se naša tradicija. Naša će vjera biti jaka. A naša će budućnost biti svjetlija nego ikad prije. Ne može dugo napredovati nijedna nacija koja izgubi vjeru u vlastite vrijednosti, povijest i heroje, jer su to sami izvori našeg jedinstva i naše vitalnosti.”

Dosljedan sebi i neprestanoj predizbornoj kampanji koju je vodio sve četiri godine svog mandata, Trump je i svoj oproštajni govor pretvorio u još jedan predizborni miting, kompromitirajući još jednom i sve pozitivne rezultate svog mandata, u prvom redu ekonomske, neumjesnim i besramnim preuveličavanjem.

Jedino od čega je odustao bio je narativ o izborima kao velikoj prevari i uroti da se njemu ukrade novi mandat, a svim američkim patriotima njihova domovina.

Ne izgovorivši nijednom ime svog nasljednika, Trump je obećao nastavak političkog djelovanja. Uz počasne topovske plotune, koje je odlazeći vrhovni zapovjenik iznudio od vojske za vlastiti ispraćaj, s piste vojne baze Andrews Trump je rekao da će se “vratiti u nekom obliku”, uz pozdrav “vidimo se uskoro”.

A onda, nakon sveg tog kađenja naciji i njenoj jedinstvenoj svrsi u povijesti te vlastitom služenju svim građanima, na svoj posljednji let predsjedničkim avionom prema milijunaškom posjedu na Floridi otisnuo se uz krajnje individualističke stihove pjesme “My Way”.

Trumpov neukrotivi čudovišni ego zasjenio je sve njegove priče o čuvanju nacionalnih vrijednosti i tradicija.

Njegov posljednji predsjednički čin bio je upravo gaženje jedne od najvažnijih tradicija. Prema ceremonijalnom ritualu demokratskog prijenosa vlasti pokazao je krajnji prezir odbivši da u njemu na bilo koji način sudjeluje.

Iza sebe je ostavio podjele i raskol čak i u do jučer vlastitom republikanskom taboru. To najbolje dokazuje činjenica da u Trumpovom ispraćaju nije sudjelovao čak ni njegov dojučerašnji potpredsjenik Pence.

No, čini mi se vrlo važnim shvatiti da sve to što je Trump izgovorio na kraju svog mandata također predstavlja SAD, ma koliko puta njegov nasljednik Joe Biden izgovorio da Trump, sve ono što on predstavlja i milijuni njegovih glasača i sljedbenika, uključujući i one najradikalnije i najfanatičnije koji su izvršili upad u Kongres, nisu Amerika.

Itekako je i sve to Amerika.

Štoviše, onako kako je Trump u svom posljednjem službenom nastupu govorio, Amerika se desetljećima ponašala: kao najveća i najmoćnija država i nacija s bogomdanom jedinstvenom misijom i svrhom u povijesti da uređuje i određuje sadašnjost i budućnost čitavog svijeta.

To što je sada Bijela kuća ponovo na istoj liniji kao i Hollywood sa svim svojim liberalnim i slobodoljubivim zvijezdama i mitovima, ostatku svijeta ne daje nimalo razloga da odahne i odmahne rukom na Trumpov mandat kao na prolaznu epizodu i anomaliju.

Nasuprot shvaćanju da je bilo koja ljudska zajednica, pa tako i nacija, snažna onoliko koliko su snažni i zaštićeni njeni najslabiji članovi i da se njeno bogatstvo mjeri siromaštvom njenih najsiromašnijih, Trump je posegnuo za uobičajenim mističnim apstrakcijama svakog nacionalizma rekavši da je “nacija snažna samo onoliko koliko i njen duh, dinamična onoliko koliko i njen ponos i vibrantna koliko i vjera koja kuca u srcima našeg naroda”

Premda je Trump glavni uzrok što je Washington na dan inauguracije njegovog nasljednika pust grad pod vojnom opsadom u gotovo ratnom stanju, taj zastrašujući prizor, do sada viđen samo u holivudskim filmskim distopijama, postaje i naslijeđe Joea Bidena.

Narod je uzburkan, uznemiren i podijeljen i pandemija je, ruku na srce, došla kao naručena novom predsjedniku i novoj administraciji da iz rituala i ceremonije isključi narod i sve rizike bilo kakvog masovnog okupljanja u ovom trenutku, ne samo zdravstvene, nego i političke i sigurnosne.

Snažna je i duboko dojmljiva, ali meni istodobno i zlokobna simbolika 195 tisuća zastava posađenih po travnjaku između Capitola i Lincolnovog spomenika zato da bi zamijenile ljude kojima pristup nije omogućen, ni dopušten.

Organizatori inauguracije su se, doduše, pobrinuli da i među tim zastavama ima malo šarenila. Ali, baš kao što sam slušajući Trumpov posljednji predsjednički govor imao asocijaciju na ideju nebeskog naroda, izabranog i predodređenog da bude ispred i iznad svih drugih, tako je i to polje zastava u meni poput odjeka pobudilo jednu drugu sliku: širom svijeta razasute livade s tisućama posađenih križeva i drugih oznaka nad grobovima poginulih vojnika i ubijenih civila.

Nema tog naroda u povijesti, velikog i malog, kod kojeg poistovjećivanje svih njegovih pripadnika sa zastavama nije završilo masovnom sjetvom grobova i gnojenjem zemlje ljudskim tijelima, jadom i nesrećom.

I još nikada osjećaji užasa, kajanja, sućuti i poniznosti, s kojima bi se trebalo pristupati svim tim znanim i neznanim grobovima, nisu nadjačali i jednom za svagda iskorijenili korove oholog ponosa i nadmenosti kojom samodostatne države i nacije, a u novijoj povijesti i korporacije, regrutiraju buduće mrtvace, siročad i sirotinju za vlastitu apstraktnu slavu i vrlo konkretan profit vladara i njihove herojske služinčadi.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Snažna je i zlokobna simbolika zastava koje su zamijenile ljude na Bidenovoj inauguraciji).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora