novinarstvo s potpisom
Jedan od naših najstarijih ljetnih festivala – Glazbene večeri u Donatu – ove godine obilježava šezdesetu obljetnicu. Jubilej u vrijeme Covida zasigurno je poljuljao mnoge već zacrtane planove, ali je donio i nešto dobro: potpuno okretanje domaćim autorima i glazbenicima, pri čemu osnov čine izvedbe skladatelja koji su životom i djelom bili vezani uz Zadar.
Dakako, akcent ovogodišnjeg festivala stavljen je na njegova osnivača, dirigenta i skladatelja Pavla Dešpalja, koji je vizionarski – 1961. godine – otvorio pozornicu svetog Donata glazbenicima, a također utemeljio Zadarski komorni orkestar, koji djeluje do današnjih dana.
Obitelj Dešpalj, u svom domu u Zadru, od poslijeratnih je, pedesetih godina okupljala muzičare i zaljubljenike u glazbu.
Otac, Šime Dešpalj, glazbeni pedagog i skladatelj, svirao je nekoliko instrumenata, skladao i aranžirao glazbu za komorne sastave te vodio pjevačke zborove… I njegova supruga svirala je violončelo, pa su tako djeca odrastala u glazbenom ozračju, kasnije se i profesionalno posvetivši muzici.
Valter Dešpalj, najmlađi izdanak ove zadarske glazbene obitelji, poznati hrvatski violončelist i pedagog te ovogodišnji dobitnik nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, prisjetio se tih davnih godina, ali i vremena nastanka Glazbenih večeri u Donatu.
”Lijepo je bilo znati da skupa dišemo za klasičnu glazbu – roditelji i djeca. Nismo tada imali radio, ali smo slušali megafon kod hotela Zagreb i uživali u toj glazbi. Tata je želio da za početak djeca nauče svirati klavir, a kasnije da se posvete gudačkim instrumentima.
Nedugo zatim su Pavle i Maja prilično apsolvirali klavir i odmah počeli ozbiljno učiti violinu, a kad su roditelji uspjeli naći dobro violončelo došao je i moj red. Bio sam oduševljen tim instrumentom i jako se trudio da što prije dođem do nivoa u kojem bih mogao svirati zajedno s roditeljima, bratom i sestrom.
Komorna glazba je nešto najljepše, razgovarali smo o tome i kako je trebamo njegovati, a ja sam kao najmlađi naćulio uši da naučim što više.
Već kao sasvim mlad, imao sam priliku vidjeti i čuti vrsne glazbenike na koncertima gdje sam i sam sudjelovao. Bilo mi je šesnaest godina kad smo u Donatu, s Marijanom Radev i Darkom Lukićem, izvodili Brahmsove pjesme za alt, klavir i violončelo. Taj koncert neću nikad zaboraviti…
A posebno mi je bilo drago druženje sa studentima Muzičke akademije iz Zagreba… lijepo društvo, mahom Zadrani. Navečer bismo svi skupa veselo izlazili na Rivu, a danju na probe, uvijek ozbiljno.
Trebalo je dosta proba za prvi Donat, ali se trud isplatio. Reakcije publike bile su uzbudljive, u zraku se osjetilo da nastaje nešto lijepo i veliko”, prisjeća se Valter Dešpalj, koji je zbog nastavka školovanja rano napustio Zadar, ali mu se vraćao redovito, i kao interpret, i kao pedagog.
”Često sam nastupao u Zadru. Crkva sv. Donata jedinstvena je po ljepoti i čuvena po akustici. Maja i ja smo maštali da baš u tom prostoru organiziramo festival posebnog karaktera. Željeli smo dovesti ponajbolje mlade gudače studentske dobi, također i vrsne profesore.
Zahvaljujući potpori zadarskog poglavarstva i gospođi Branki Radman iz tadašnjeg Odjela za kulturu, naša se želja ispunila: dogodio se Strings only – festival mladih gudača, iz raznih zemalja! Koncerti su bili uvijek dupkom puni, mladi gudači oduševljeni s publikom… Festival je trajao deset godina i ostao nam je u srcu”, dodaje Valter Dešpalj.
Gledajući otvorenje 60. glazbenih večeri u Donatu i veliki Simfonijski orkestar HRT-a na pozornici ispred rotonde, pred očima sam imala ne samo rane koncerte u Donatu, kojima sam nazočila od samih početaka, već i festivale Stringsa, na kojima su sudjelovali mnogi današnji članovi ovog uglednog orkestra.
Ove godine pod vodstvom Zadranina, maestra Ivana Repušića, u izvedbi pažljivo odabranog programa – Simfonijski orkestar HRT-a muzicirao je posebnim poletom.
Spominjući program, na kojem su se našla djela Ravela, Puccinija, Catalanija, Verdija, Delibesa, Masseneta, Čajkovskog, ali i trojice skladatelja koji su djelovali u Zadru – Franza von Suppéa, Blagoja Berse i Pavla Dešpalja – treba reći da je izbor programa bio ne samo primjeren trenutku, već i hrabar.
Radi se mahom o djelima kojima je primjerenija akustika zatvorenog prostora, pa izvedba na rimskom forumu, dakle u središtu grada, u neposrednoj blizini glavnih šetnica punih ljudi, nosi svoje rizike.
No maestro Repušić nije se odrekao ni jedne dinamičke finese, nije bilo ustupaka otvorenom prostoru, pa je, primjerice, nježna, pjevna i nostalgična Idila za orkestar Blagoja Berse, zadobila punu pažnju auditorija.
Uz tihi mrmor ulične vreve, orkestar je muzicirao skladno, a iznijansirano i virtuozno; u opernom segmentu programa sopranistice Nela Šarić i Marta Hut, obje Zadranke, osvojile su publiku lijepim zapjevom vrlo zahtjevnih arija, a Roman Simović, počasni koncertmajstor Zadarskog komornog orkestra virtuoznom svirkom i predanom emocijom.
Violončelist Branimir Pustički, u izvedbi skladbe Pavla Dešpalja Omaggio a Bellini, dostojno je predstavio glazbenu školu Valtera Dešpalja, iz koje je potekao.
Atmosfera na Forumu bila je svečana, a publika posvećena glazbi.
U jednom od piano trenutaka oglasio se krikom galeb, a u finalu, potaknut mediteranskim ritmom i cantilenom Talijanskog Capriccia – začuo se i cvrčak.
Te ”dodatke programu” čula je samo publika na Forumu, koja će ovu večer pamtiti po užitku slušanja izvrsne glazbe u sjajnoj izvedbi, dostojnoj jubileja!
Kroz šest desetljeća, ovaj je festival Zadranima donosio virtuozne izvedbe svjetski poznatih umjetnika u različitim glazbenim žanrovima, gradeći ukus generacija slušatelja, koji su postali njegova odana publika.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.