Važna borba Helene Puljiz

Pišu: Anteja Ujdur i Drago Pilsel

Novinarka Helena Puljiz nakon osam mučnih godina 31. ožujka dobila je nepravomoćnom Odlukom Općinskog suda u Zagrebu parnicu protiv Republike Hrvatske. Put do presude bio je dugotrajan, iscrpljujući i iznimno traumatičan radi neprestanog uznemiravanja od strane agenata Središnje tajne službe, a državu će koštati minornih 130.000 kuna. Obznanjeno je to na press konferenciji u petak, 4. travnja, u Novinarskom domu u Zagrebu.

 

O predmetu su se očitovali i dali joj podršku: bivša Helenina odvjetnica i saborska zastupnica Vesna Škare Ožbolt, predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Furio Radin, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka i potpredsjednica HND-a Slavica Lukić.

Helena Puljiz, koja je od 2004. godine gotovo svakodnevno žestoko ali hrabro podnosila prijetnje, ucjene i psihičko maltretiranje te sa zebnjom očekivala razvoj situacije, na tiskovnoj konferenciji nije pokazala znakove pretjeranog veselja i olakšanja radi donesene presude

 

Pripadnici tadašnje POA-e, a današnje SOA-e, pokušali su je, podsjetila je Puljiz, u jesen 2004. godine “prljavim metodama” (prijetnjama, ucjenama, podmićivanjem i psihičkim maltretiranjem) prisiliti da kao novinarka špijunira za njih vlastite kolege, političare i strane veleposlanike te da u medije plasira ”prljave priče” prema njihovoj narudžbi. Pokušali su je zloupotrijebiti i u izbornoj kampanji u izborima za predsjednika u kojoj se Stjepan Mesić kandidirao za drugi mandat.

 

Helena, koja je od 2004. godine gotovo svakodnevno žestoko ali hrabro podnosila prijetnje, ucjene i psihičko maltretiranje te je sa zebnjom očekivala razvoj situacije, na tiskovnoj konferenciji nije pokazala znakove pretjeranog veselja i olakšanja radi donesene presude. Okupljenim novinarima obratila se s gorčinom na usnama te je dala naslutiti da se radi o svojevrsnoj ”Pirovoj pobjedi”. Zadovoljna je, ipak, kaže, što joj se nakon deset godina ukazala pravna država, no žali što Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti nije progonilo njezine progonitelje, što je trebalo učiniti.

 

”Na sudu sam dokazala da su višestruko prekršeni Ustav RH i zakonske odredbe. Dokazala sam da su mi ugrozili zdravlje, život i ugled i da su činili ono što je u demokratskoj zemlji zabranjeno, a to je prisiljavanje građana na špijunažu”, rekla je Puljiz, koja je danas urednica rubrike Svijet na tportalu, a u vrijeme špijunske torture bila je prisilno nezaposlena unatoč dotadašnjim profesionalnim uspjesima.

 

”Presudom nisam u cijelosti zadovoljna, ali se neću žaliti jer je nesporno utvrđeno ono što sam od prvog dana tvrdila: da su mi učinili ono što je u demokratskoj zemlji zabranjeno, a to je prisiljavanje građana na špijunažu”, istaknula je. Napomenula je da je, dok su se tajne službe njome ”bavile”, u pozadini u punom jeku bila operacija pljačke hrvatskih građana, danas poznatija kao afera Fimi medija. Ivo Sanader, koji je tada bio premijer, povezivao ju je s organiziranim kriminalom nakon što je državnim tijelima prijavila što rade agenti njegove tajne službe. ”Svi dokumenti u mom slučaju nose oznaku države tajne i službe do danas tvrde da ne postoji moj dosje i da me nikada nisu nadzirali”, istaknula je kolegica Puljiz.

”Ova presuda golema je satisfakcija svima nama koji smo bili predmet zloupotrebe tajnih službi, koji nismo imali snagu i hrabrost kakvu je imala Helena da unatoč svemu, unatoč tome što nije imala puno saveznika u ovoj priči, smogne snage, pokrene sudski postupak i uspije dokazati ono što smo mnogi od nas trebali učiniti 2000. Da smo tada pokrenuli sudske postupke, možda se ovaj slučaj ne bi ni dogodio”, rekla je Slavica Lukić, potpredsjednica HND-a

 

Sud je, između ostalog, ustvrdio da su agenti POA-e postupali protuzakonito, da su novinarku vrijeđali i omalovažavali, prijetili joj te da su svojim postupanjem povrijedili njezino ustavno pravo na slobodu i osobnost (članak 22. Ustava RH). Agenti POA-e povrijedili su Helenino pravo na poštovanje obiteljskog i osobnog života te na dostojanstvo (članak 35. Ustava RH). Pokušali su joj ograničiti pravo kao novinara na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji (članak 38. Ustava RH).

 

”Agenti POA-e postupili su suprotno odredbama članaka 14. i 15. Zakona o sigurnosnim službama, obzirom da nisu dobili prethodni pristanak tužiteljice za obavljanje obavijesnog razgovora niti pristanak na snimanje, a niti su od Ministarstva unutarnjih poslova zatražili da s tužiteljicom obave obavijesni razgovor te su je prisiljavali da bude tajni suradnik sigurnosne službe što je izrijekom zabranjeno… Sve to zaslužuje osobitu društvenu osudu obzirom da se radi o tijelu u koje svaki građanin mora imati povjerenje da će u svom postupanju poštovati zakonske propise i ustavna prava pojedinca”, stoji u izvatku iz obrazloženja presude.

 

Tijekom osam godina trajanja parnice izmijenile su se četiri sutkinje, a pravoga suđenja nije ni bilo do 2011. godine, tvrdi kolegica. Kada je slučaj dodijeljen sutkinji Jasni Šoljan Andrašić, ona je u cijelosti iznijela dokazni postupak, ali je i ona maknuta. Parnicu je nastavila sutkinja Ana Merlin Božičković koja je, naposljetku, i donijela presudu. Saslušano je 12 svjedoka, a među njima su bili i najviši državni službenici: Stjepan Mesić, Ivo Sanader, Ivan Jarnjak, Furio Radin i Vlatko Cvrtila. Helena je prošla i dva mučna zdravstvena vještačenja.

 

”Dokazala sam da su mi agenti tajne službe ugrozili zdravlje, život i ugled. Na osnovi ugroze zdravlja sud je dosudio da mi RH treba isplatiti 100.000 kuna, a na osnovi štete po profesionalni ugled kao novinarki 30.000 kuna. Na taj dio presude Državno odvjetništvo može se žaliti, no ne i na ostatak jer su priznali odgovornost za ono što su mi učinili agenti tajne službe”, istaknula je Helena Puljiz.

 

Njezina bivša odvjetnica i saborska zastupnica Vesna Škare Ožbolt kazala je da je u ovom postupku važno da je nakon šest godina parnice Državno odvjetništvo priznalo odgovornost RH za štetu koju su pripadnici obavještajne službe svojim protupravnim djelovanjem počinili, a ne minorna visina odštete.

Pobjeda kolegice Puljiz je od izuzetne važnosti kako za našu profesiju tako i za demokraciju u našoj zemlji. Ona, naime, pokazuje da se novinarima mora vjerovati ako časno i profesionalno obavljaju svoj posao, da su novinari vrlo važan stup demokratskog sustava i da, a to je osobito važno istaknuti, nema kvalitetnoga novinarstva bez hrabrih novinarki i novinara

 

”Helena Puljiz je bila suočena s hipokrizijom hrvatskog društva i politike. Oznaka tajnosti s njezinog slučaja nikada nije skinuta, iako se to sudskim putem tražilo”, rekla je Škare Ožbolt te dodala da je tadašnja njezina branjenica pokazala veliku hrabrost jer je potražila pravdu na sudu, a potporu u tome dalo joj je Novinarsko društvo. ”Ovaj slučaj treba biti za sve jedna dobra poruka: da su novinari u obavljanju svoje službe doista izvrgnuti i ovakvim stvarima”, istaknula je Škare Ožbolt.

 

”Ako ćeš surađivati s nama, možemo te zaposliti u bilo kojoj redakciji”, rečenica je koja je Furiju Radinu ostala zapečaćena u memoriji tijekom dugogodišnjeg mučnog sudskog procesa. Predsjednik HND-a Zdenko Duka naglasio je da je Helenin slučaj jedini u Hrvatskoj jer do sada nijedna novinarka ili novinar nisu tužili hrvatsku državu kad je u pitanju zloupotreba od strane obavještajnih službi. Podsjetio je da je zbog njezine hrabrosti na ostavku bio prisiljen tadašnji ravnatelj POA-e.

 

Potpredsjednica HND-a Slavica Lukić izrazila je solidarnost i sućut kolegici Heleni te je naglasila da je njeno iskustvo brutalno i zastrašujuće. ”Prošla je proces naknadne dodatne viktimizacije te je imala Državno odvjetništvo umjesto uz sebe, protiv sebe. Ništa se nije promijenilo od 90-ih i treba imati četvore oči otvorene kad su tajne službe u pitanju i zakonitost njihova rada”, kazala je Lukić.

 

”Ova presuda golema je satisfakcija svima nama koji smo bili predmet zloupotrebe tajnih službi, koji nismo imali snagu i hrabrost kakvu je imala Helena da unatoč svemu, unatoč tome što nije imala puno saveznika u ovoj priči, smogne snage, pokrene sudski postupak i uspije dokazati ono što smo mnogi od nas trebali učiniti 2000. Da smo tada pokrenuli sudske postupke, možda se ovaj slučaj ne bi ni dogodio”, rekla je Slavica Lukić konstatirajući da se slučaj Helene Puljiz dogodio u ”u daleko strašnijem i brutalnijem obliku nego što se događalo njima”.

 

Još je strašnije, dodala je, da su nadležna državna tijela – Vijeće za civilni nadzor tajnih službi i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost – naknadno pokazala da su puno sklonija štititi prekršitelje novinarskih prava, nego osobu koja traži pomoć, koja je pred njima morala proći proces naknadne viktimizacije. Zastrašujuće je i to da DORH, koji je trebao po službenoj dužnosti kazneno goniti aktere, to nije učinio.

Helena Puljiz je obranila čast novinarske profesije i učinila je presudan korak u osvjetljavanju obraza jedne ne malim dijelom kompromitirane struke. Treba se, naime, vratiti ključnim načelima slobodnog novinarstva koja omogućuju da bude nezaobilazan faktor u izgrađivanju demokracije u društvu, da bude korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivač društvenih zala

 

Ostaje nam vidjeti hoće li ova nepravomoćna presuda napokon otvoriti ”Pandorinu kutiju” pitanja kaznene odgovornosti Heleninih progonitelja s obzirom na to da je ona osobno izrazila želju za daljnjim javnim očitovanjem o samom sudskom postupku i okolnostima koje su do njega dovele kada prođe vrijeme žalbe.

 

No, pobjeda kolegice Puljiz je od izuzetne važnosti kako za našu profesiju tako i za demokraciju u našoj zemlji. Ona, naime, pokazuje da se novinarima mora vjerovati ako časno i profesionalno obavljaju svoj posao, da su novinari vrlo važan stup demokratskog sustava i da, a to je osobito važno istaknuti, nema kvalitetnoga novinarstva bez hrabrih novinarki i novinara.

 

Helena Puljiz je obranila čast novinarske profesije i učinila je presudan korak u osvjetljavanju obraza jedne ne malim djelom kompromitirane struke. Treba se, naime, vratiti ključnim načelima slobodnog novinarstva koja omogućuju da bude nezaobilazan faktor u izgrađivanju demokracije u društvu, da bude korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivač društvenih zala. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Tako novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti.

 

Ohrabreni držanjem kolegice Puljiz svih ovih godina, a osobito kada je bila predmetom zastrašujućega nasrtaja trulog državnog aparata koji i dalje čeka demontažu i transformaciju kako bi služio građanima i institucijama pravne države, mi ponavljamo:

 

Uvijek ćemo se boriti za napredak i reforme, za uljuđenu, građansku i europsku Hrvatsku i regiju, tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opačine ili korupciju, tako da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes ni jedne stranke, da se uvijek suprotstavimo privilegijama, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego oslobađanjem od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje neovisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno makar dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva.

 

Ne bismo to mogli kazati tako sigurno i tako odlučno da nemamo uzorne kolege kao što je novinarka Helena Puljiz.

    •  Život i djelo kardinala Franje Kuharića
    •  Promišljanje o rimskom biskupu u okviru zajedništva krščana
    •  Nina Simone: Roman
    •  Knjiga mojih života
    •  Gabrijela ne smije umrijeti
    •  Alikvot
    •  Aktovka
    •  Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću
    •  Sarina druga ljubav
    •  Narodni preporod u Istri (1860 – 1907)

> Svi tekstovi ovog autora