Smrt antifašizmu!

Kao prvo, splitski spomenik poginulim pripadnicima Devete bojne HOS-a – što ja nekidan svečano otkriven na platou u Ulici Ruđera Boškovića – besprizorna je povijesna krivotvorina.

 

Nijedan pripadnik Devete bojne, nigdje i nikad, ni u Domovinskom ratu ni poslije, nije nosio amblem s prepoznatljivim pleterom, šahovnicom i natpisom “HOS”, a da na njemu nije bio i puni naziv te jednice: “Deveta bojna Rafael vitez Boban”.

 

Kao što nijedan pripadnik te pravaške vojske, pa tako i nijedan bojovnik iz bojne Rafael vitez Boban, nigdje i nikad, ni u Domovinskom ratu ni poslije, nije nosio amblem s prepoznatljivim pleterom, šahovnicom i natpisom “HOS“, a da na njemu nije bio i znameniti operni refren “Za dom spremni“.

 

Jednostavno, grb Devete bojne HOS-a bez imena zapovjednika nacističke Crne legije i nacističkog pozdrava postoji samo na granitnom monolitu u Boškovićevoj ulici i baš nigdje drugdje na cijelom svijetu.

Za koje desetljeće tako, kad se u lijepoj tradiciji ovih krajeva spomenici opet počnu rušiti i skrivati po podrumima, splitski će spomenik Devetoj bojni biti pravi kolekcionarski sveti gral. Legenda će govoriti kako je davne 2014. godine greškom poluslijepe splitske gradske uprave grb Devete bojne isklesan bez naziva “Rafael vitez Boban” i slogana “Za dom spremni”, bogati kolekcionari otimat će se za mitski “mutavi HOS”, a granitni cilindar s greškom neka će multinacionalna kompanija iz Kine otkupiti na kraju za šezdeset milijuna eura

 

Pravi je to stoga heraldički raritet, otprilike kao mitski “plavi Mauricijus”, poštanska marka od dva penija iz 1847., prva britanska marka odštampana izvan otoka, za koju legenda kaže da je stari, poluslijepi urar Joseph Barnard greškom umjesto “Post paid” odštampao “Post office”. Već sljedeće izdanje imalo je uredno ugravirano “Post paid“, a plava marka s greškom iz prve serije postala je filatelistički sveti gral, i danas na tržištu ne vrijedi manje od milijun funti.

 

Za koje desetljeće tako, kad se u lijepoj tradiciji ovih krajeva spomenici opet počnu rušiti i skrivati po podrumima, splitski će spomenik Devetoj bojni biti pravi kolekcionarski sveti gral. Legenda će govoriti kako je davne 2014. godine greškom poluslijepe splitske gradske uprave grb Devete bojne isklesan bez naziva “Rafael vitez Boban” i slogana “Za dom spremni”, bogati kolekcionari otimat će se za mitski “mutavi HOS”, a granitni cilindar s greškom neka će multinacionalna kompanija iz Kine otkupiti na kraju za šezdeset milijuna eura.

 

Legende, jasno, nemaju veze s povijesnom istinom, pa kao što natpis “Post office“ na glasoviti “plavi Mauricijus” nije otisnut greškom slabovidnog gravera, tako i natpis “Za dom spremni” na glasovitom ”mutavom HOS-u“ nije izostavljen pukom greškom slabovidne gradske uprave.

 

Danas znamo da je “Post office“ na rijetkoj mauricijuskoj marki odštampan namjerno – “Post paid“ je uveden tek slijedeće godine – kao što će budući istraživači otkriti da grb Devete bojne nije greška, već povijesna krivotvorina, i da je onako mutav isklesan vrlo namjerno.

 

Nije, naime, tako rijedak grb HOS-a “s greškom“, već je iznimno rijedak šupački kompromis kojom je izvedena cijela ta bijedna splitska nacionalsocijalistička parada.

 

Da ne bi bili optuženi za ustaštvo, čestiti su splitski gradski vijećnici pristali na spomenik HOS-u ukoliko na njemu ne bude vidljivih fašističkih obilježja, čestiti je SDP-ov splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, da ne bi bio optužen za ustaštvo, pristao sudjelovati u ceremoniji i održati nadahnuti govor ukoliko svečano otkrivanje ne bude, kako je planirano, 10. travnja, a ljuti su HOS-ovci, da bi ipak nekako bili optuženi za ustaštvo, pristali na sve ukoliko će im biti dopušteno okititi događaj crnim zastavama s punim nazivom brigade i borbenim pokličem “Za dom spremni!“.

Da ne bi bili optuženi za ustaštvo, čestiti su splitski gradski vijećnici pristali na spomenik HOS-u ukoliko na njemu ne bude vidljivih fašističkih obilježja, čestiti je SDP-ov splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, da ne bi bio optužen za ustaštvo, pristao sudjelovati u ceremoniji i održati nadahnuti govor ukoliko svečano otkrivanje ne bude, kako je planirano, 10. travnja, a ljuti su HOS-ovci, da bi ipak nekako bili optuženi za ustaštvo, pristali na sve ukoliko će im biti dopušteno okititi događaj crnim zastavama s punim nazivom brigade i borbenim pokličem “Za dom spremni!“

 

Spomenik je na kraju, u dirljivom šupačkom kompromisu, otkriven 9. svibnja, na Dan Europe i Dan pobjede nad nacizmom, sa službenim opravdanjem kako su se HSP-ovi nacisti borili protiv srpskog nacizma.

 

Razgaljeni gradonačelnik

 

To da se nacisti bore protiv nacizma moguće je, dakako, samo u Hrvatskoj, gdje je, kako vidimo, moguće i da se antifašisti bore protiv antifašizma: ni već glasoviti Baldasarov navodni lapsus – “Danas, na Dan pobjede nad antifašizmom…“ – popraćen sasvim prikladnim hijenskim smijehom prisutnih na čelu sa samim Baldasarom, ne ispostavlja se tako kao nespretna greška ili govorna mana slabovidnog gradonačelnika, već kao moto cijele opskurne predstave.

 

Osim, jasno, ukoliko SDP-ov gradonačelnik nije samo slabovidan, već i nagluh, pa je na glasni poklič ratnog zapovjednika Devete bojne pukovnika Marka Skeje i njegov pozdrav “Za dom – spremni!“ razgaljen zapljeskao jer mu se učinilo da je pukovnik Skejo podviknuo “Za Tita i Partiju – naprijed!“.

 

Ništa, međutim, ovoga devetog svibnja na platou u Ulici Ruđera Boškovića nije bila greška ili lapsus – ni mutavi grb HOS-a, ni gradonačelnikov “Dan pobjede nad antifašizmom”, ni njegov aplauz na nacistički pozdrav, ni činjenica da se cijela ta ustaška parada odigravala na Dan Europe: štoviše, postrojavanje crnokošuljaša pod crnim zastavama s imenom nacističkog ratnog zločinca i nacističkim pozdravom bila je ovoga devetog svibnja jedino javno obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom u gradu Splitu.

 

Nećkanje s kojim je, prema svjedocima, gradonačelnik Baldasar sačekao trenutak-dva prije nego je svojim njegovanim socijaldemokratskim ručicama zapljeskao na hrvatski “Zieg heil!”, nije stoga bilo znak nelagode, već tradicionalne esdepeovske neodlučnosti: treba li na to desnu ruku dignuti u zrak ili samo pristojno zapljeskati? Digne li, naime, desnicu, ispast će da ljevica u tome ne sudjeluje.

 

Srećom po Baldasara, od reformiranih komunista veće su kukavice samo reformirani ustaše, pa nije bilo potrebe da diže desnicu u zrak. Topli aplauz ispao je stoga kudikamo prikladniji, kao znak povijesne pomirbe i simbolični topli dodir hrvatske ljevice i hrvatske desnice: povijesni šupački kompromis kukavelji iz HSP-a i HOS-a, koja se za jeftinu spomeničku slavu odrekla svojih fašističkih simbola, i kukavelji iz SDP-a, koja se za jeftine političke punte odrekla svog antifašizma.

 

Kako bi to lijepo rekao splitski gradopoglavnik: “Smrt antifašizmu – sloboda narodu!”

 

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Stanite, ljudi, šta to radite!? Ima li u ovoj zemlji zakona?
    •  U vrtlogu izazova i strasti
    •  Mjesto prebijanja
    •  Haos u kafani "Kod Herodota"
    •  Blitvari i Scouseri
    •  Finsko pitanje u BiH
    •  Genocidnost palanke
    •  Croatian Independent Army
    •  Čekajući drugi broj
    •  Nevjerojatna priča gospodične Ane

> Svi tekstovi ovog autora