Ljiljana Kaliterna Lipovčan: ”Građani najmanje vjeruju u pravni sustav”

Piše: Drago Pilsel

 

Ljiljana Kaliterna Lipovčan, (prof. dr. sc.), pomoćnica ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb. Doktorirala 1989. godine iz područja društvenih znanosti, polje psihologija, na Sveučilištu u Zagrebu. Znanstvena je savjetnica u trajnom zvanju. Znanstveni su joj interesi: subjektivni indikatori kvalitete življenja, psihosocijalne posljedice starenja i psihofiziologija rada. Predaje kolegije ”Psihologija rada” i ”Psihologija ponašanja u organizaciji” na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu te kolegij ”Održivi razvoj kao preduvjet kvalitete življenja” na poslijediplomskom doktorskom studiju Menadžment održivog razvoja Sveučilišta u Rijeci. Objavila je 85 znanstvenih članaka, sudjelovala na 46 međunarodnih i 32 domaće znanstvene konferencije. Dobitnica je godišnje državne nagrade za znanost 2009. godine.

 

Radili ste na izvješću o kvaliteti života u Hrvatskoj. Kako je napravljeno izvješće i tko je sve na njemu radio?

Izvješće je nastalo na temelju međunarodnog natječaja što ga je raspisala Europska zaklada za poboljšanje uvjeta života i rada – Eurofound (sa sjedištem u Dublinu), a na koji smo se javili tri stručnjaka iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar (dr. Toni Babarović i dr. Andreja Brajša-Žganec i ja), dr. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije i nezavisna konzultantica gđa. Lidija Japec. Zadatak je bio izraditi analizu trendova u pojedinim pokazateljima kvalitete življenja u Hrvatskoj u periodu 2007. do 2012. Zanimljivo je da su se na natječaj javile mnoge međunarodne ekipe, znamo to jer su neke od nas zvali da u njihovim timovima budemo nacionalni eksperti, ali smo mi odlučili oformiti nacionalni tim stručnjaka i pobijedili na natječaju. Na istom natječaju analizu sličnih podataka za Makedoniju dobio je tim iz Italije, a za Tursku tim iz Austrije. Tako da je na kraju ispalo da smo jedini tim koji analizira podatke za svoju zemlju.

Usprkos gospodarskoj krizi, visokoj razini nezaposlenosti, niskim prihodima, relativno niskom životnom standardu i niskom povjerenju u najvažnije javne institucije, hrvatski su građani osjetili porast subjektivnog blagostanja u razdoblju od 2007. do 2012. popraćenog boljom percepcijom zdravlja i osjećajem manje društvene isključenosti

 

Koji su glavni zaključci izvješća?

Analizirajući podatke koji su dobiveni temeljem dva anketna istraživanja na reprezentativnim uzorcima hrvatskih građana, jedno 2007. i drugo 2012., i uspoređujući te podatke s onima dobivenim u ostalim europskim zemljama (EU28), pokazalo se nekoliko zanimljivih trendova: usprkos gospodarskoj krizi, visokoj razini nezaposlenosti, niskim prihodima, relativno niskom životnom standardu i niskom povjerenju u najvažnije javne institucije hrvatski su građani osjetili porast subjektivnog blagostanja u razdoblju od 2007. do 2012. popraćenog boljom percepcijom zdravlja i osjećajem manje društvene isključenosti.

 

Kojim ste se izvorima poslužili i kakva je bila metoda istraživanja?

Radi se o redovitim anketnim istraživanjima koje Eurofound provodi od 2003. godine u svim EU zemljama kao i zemljama koje još nisu članice EU. Do sada su provedena tri kruga tih istraživanja – 2003., 2007., i 2012. Očekuje se da će se idući krug provoditi 2015. Hrvatska je prvi put bila uključena u to istraživanje 2007., pa zatim u ponovljeno istraživanje 2012.

 

Istom metodologijom i istim upitnikom ispituje se reprezentativni uzorak od oko 1000 građana u svakoj zemlji anketom ”licem u lice“, što znači da posebno educirani anketari primjenjuju upitnike u izabranim kućanstvima. Rezultati se ”slijevaju” u središnji ured te se analiziraju i o njima se izvješćuje u mnogobrojnim publikacijama koje su dostupne na web stranicama Eurofounda (http://www.eurofound.europa.eu/publications). I ova naša publikacija, za koju smo podatke iz anketa dobili iz njihovog središnjeg ureda, dostupna je na tim stranicama.

U smislu kvalitete društva građani Hrvatske imaju niske razine uzajamnog povjerenja kao i povjerenja u institucije. Institucija prema kojoj gaje najmanje povjerenja jest pravni sustav, što može biti posljedica visoke percepcije korupcije u zemlji. Percipirana kvaliteta javnih institucija poboljšala se od 2007. do 2012., no i dalje je ispod prosjeka EU28

 

Koja su polja ili teme obuhvaćene istraživanjem?

Ovim istraživanjem obuhvaćeno je pet glavnih područja: životni standard, rad i zapošljavanje, kvaliteta društva, zdravlje i zdravstvena zaštita te subjektivno blagostanje. Svako od tih područja reprezentiraju različiti pokazatelji kvalitete življenja, koji se onda uspoređuju s dostupnim objektivnim statističkim pokazateljima budući da se koncepcija kvalitete življenja temelji na spoju subjektivnih i objektivnih pokazatelja. Kako je glavna misija Eurofounda izvješćivati političke i društvene aktere, posebice donosioce odluka, o trendovima u kvaliteti življenja društva, svako poglavlje završava preporukama o mogućim poboljšanjima u pojedinom području.

 

Koji su trendovi koje pokazuje razdoblje istraživanja od 2007. do 2012.?

Iako je realni prihod kućanstava u tom periodu padao, percepcija životnog standarda nije se promijenila, međutim bila je niža nego u EU28. Čak je oko 30% kućanstava percipiralo da ne može izaći na kraj s mjesečnim troškovima. Visoka stopa nezaposlenosti odrazila se i na percepciju sigurnosti posla, gdje se pokazalo da su hrvatski građani izrazili veću nesigurnost nego u drugim EU zemljama. Oko 29% hrvatskih ispitanika izjavilo je 2012. da je moguće da će u idućih 6 mjeseci izgubiti posao. Hrvatski radnici izjavljuju i da rade oko 6 sati duže na glavnom poslu nego u EU28, a njih oko 12 % radi i dodatne poslove za razliku od svega 6% u EU28.

 

U smislu kvalitete društva građani Hrvatske imaju niske razine uzajamnog povjerenja kao i povjerenja u institucije. Institucija prema kojoj gaje najmanje povjerenja je pravni sustav, što može biti posljedica visoke percepcije korupcije u zemlji. Percipirana kvaliteta javnih institucija poboljšala se od 2007. do 2012., no i dalje je ispod prosjeka EU28.

Jedan od naših glavnih zaključaka zbog čega je došlo do poboljšanja subjektivnog blagostanja to što su građani imali velika očekivanja od ulaska Hrvatske u EU. Sada kada smo već godinu i pol članica, trebalo bi vidjeti što ljudi misle. Srećom, u Institutu Pilar smo u proljeće 2014. proveli istraživanje ”Pilarov barometar hrvatskog društva“ u koje smo uključili i neke od pokazatelja subjektivnog blagostanja i pokazalo se da je, usporedimo li te rezultate s onima iz 2012., došlo do pada zadovoljstva

 

Pozitivne promjene uočene su i u percepciji zdravlja, zdravstvene zaštite i subjektivnog blagostanja. Osjećaj sreće i životnog zadovoljstva stanovništva znatno se povećao u razdoblju 2007. – 2012., osobito za osobe s nižim prihodom, osobe koje žive u ruralnim područjima, nezaposlene i umirovljene osobe. To se povećanje može razumjeti u kontekstu pozitivnih očekivanja u vezi s članstvom u EU-u.

 

Je li to izvješće već ”ostarjelo” ili mislite da su ti trendovi aktualni i sada, koncem 2014.? Da budem malo precizniji, izvješće je ustanovilo da je od 2007. do 2012. sreća rasla kao i subjektivno stanje zadovoljstva građana, ali meni se čini da smo danas manje zadovoljni i manje sretni nego što smo to bili uoči ulaska u EU. Ispravi te me ako griješim.

Imate pravo, u tom smislu izvješće je pomalo ”zastarjelo“, jer je jedan od naših glavnih zaključaka zbog čega je došlo do poboljšanja subjektivnog blagostanja to što su građani imali velika očekivanja od ulaska Hrvatske u EU.

 

Sada kada smo već godinu i pol članica, trebalo bi vidjeti što ljudi misle. Srećom, u Institutu Pilar smo u proljeće 2014. proveli istraživanje ”Pilarov barometar hrvatskog društva“ (čiji rezultati su dostupni na našim web stranicama http://barometar.pilar.hr/) u koje smo uključili također neke od pokazatelja subjektivnog blagostanja i pokazalo se da je, usporedimo li te rezultate s onima iz 2012., došlo do pada zadovoljstva.

 

Sreća i životno zadovoljstvo hrvatskih građana vratilo se na one pozicije iz 2007. Međutim, treba napomenuti da su i te procjene, premda nešto niže nego 2012., još uvijek relativno visoke; čak oko 60% građana izrazilo je iznadprosječno zadovoljstvo životom, te njih 55% iznadprosječnu sreću.

Moguće je da oni koji odlučuju nisu osvijestili koliko je  važno znati u svakom trenutku što građani misle i kako se osjećaju. To obično postaje jako važno prije izbora; u to vrijeme svi su spremni uložiti u različite ankete, međutim, kad izbori prođu, kao da građani nestanu. A nema drugog načina da se utvrdi kvaliteta nekog društva nego da se pita građane kako se osjećaju

 

Jedna od meni značajnih opservacija je da kvaliteta života ne dobiva odgovarajuću pažnju u političkom diskursu u Hrvatskoj.

Opet ste u pravu. Kvaliteta života uopće se ne spominje u političkom diskursu. Da bi se o njoj govorilo, trebalo bi imati podatke i redovita izvješća. Mi u Institutu Pilar pokušavamo pratiti trendove, ali to su manje-više pokušaji, jer je teško doći do sredstava za takva istraživanja. Nebrojeno puta smo se obraćali raznim institucijama da nam omoguće periodična istraživanja, jednom godišnje ili čak rjeđe, ali osim pojedinačnih uspjeha nikad nismo uspjeli ostvariti cilj da se osiguraju sredstva pomoću kojih bismo to mogli pratiti redovito.

 

Mislim da bi saborski zastupnici, kao i članovi Vlade, mogli profitirati kad bi znali što točno građani misle i kako se osjećaju, kako reagiraju na različite reforme, najave reformi i sl. Svakodnevno se provode različite ankete, međutim tu nema kontinuiteta, pa se svakom anketom obuhvati nekakav drugi pokazatelj, a ono što je nužno je redovito praćenje istih pokazatelja kako bi se ustanovili trendovi.

 

Mi pokušavamo u svim anketnim istraživanjima koje provodimo za različite svrhe i naručitelje ”ubaciti” bar nekoliko pitanja o sreći i životnom zadovoljstvu, pa imamo podatke o trendovima u zadnjih desetak godina, ali to je sve sporadično. Trebali bismo bar jednom u dvije godine raditi ovako veliko istraživanje kao što ga radi ova zaklada da bismo mogli zaključivati i kompetentno donositi odluke. Međutim, osim vapaja znanstvenika, ne vidim pomake.

 

Zašto je to tako? Zašto političari ne mare za to važno pitanje?

Iskreno, ne znam. Ali moguće je da oni koji odlučuju nisu osvijestili koliko je  važno znati u svakom trenutku što građani misle i kako se osjećaju. To obično postaje jako važno prije izbora; u to vrijeme svi su spremni uložiti u različite ankete, međutim kad izbori prođu, kao da građani nestanu. A nema drugog načina da se utvrdi kvaliteta nekog društva nego da se pita građane kako se osjećaju.

 

Neke su države u zadnje vrijeme to osvijestile, kao npr. Francuska i Velika Britanija, pa su počele redovito službeno pratiti različite subjektivne pokazatelje kvalitete života, uključujući životno zadovoljstvo i sreću. Objektivni pokazatelji (BDP, stopa nezaposlenosti, stopa smrtnosti i sl.) tradicionalno se prate i nikome ne pada na pamet reći da to nije potrebno, međutim percepcije građana nisu u toj kategoriji. Možemo se samo nadati da će se to promijeniti.

 

Posebno me zanimaju zaključci i političke poruke koje šaljete ovim izvještajem.

Glavni cilj ovog izvješća bio je utvrditi vezu između objektivnih životnih uvjeta i subjektivnih komponenti kvalitete života te pozicionirati Hrvatsku unutar šireg međunarodnog konteksta uspoređujući rezultate s onima u EU28. Glavni je zaključak da smo u mnogim parametrima još uvijek ispod prosjeka EU28, osobito kad se govori o najugroženijim društvenim skupinama: starijim osobama, onima koji žive u ruralnim područjima, nezaposlenima i skupinama s nižim prihodima.

 

U skladu s tim su i glavne preporuke: gospodarski oporavak, povećanje mogućnosti zapošljavanja i povećanje razine prihoda. Poseban problem istaknut u ovom izvješću su i vrlo niske razine povjerenja u javne institucije, uključujući vladu, parlament, pravni sustav i medije. Potrebno je da te institucije budu transparentnije i odgovornije prema građanima. Daljnje jačanje mjera protiv korupcije trebalo bi pridonijeti većoj razini povjerenja u javne institucije, osobito u pravni sustav u koji građani imaju najmanje povjerenja.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora