autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Storytelling – kompas u AI zbrci

AUTOR: Drago Cmuk / 04.05.2026.

Drago Cmuk

Ima trenutaka kada šutnja postaje izdaja.

Vodeći AI znastvenik Yann LeCun je nedavno napustio Meta-u nakon 12 godina gradnje njihove AI divizije. Odlazi od stotina milijardi dolara investicija u velike jezične modele kako bi radio na nečemu što zove “world models”. AI sustavi koji uče promatranjem stvarnosti, a ne konzumiranjem beskonačnih količina teksta.

Njegov presudao svemu što smo izgradili? LLM-ovi su slijepa ulica.

Trenutni chatbotovi su gluplji od kućnih mačaka. J

U međuvremenu, MIT je objavio istraživanje koje pokazuje da 95% enterprise AI projekata ne donosi nikakvu mjerljivu vrijednost. To je 44 milijarde dolara spaljenih samo ove godine — dok direktori jure hype i pišu pamflete o digitalnoj transformaciji.

A Harvard? Upozorava da je svaki zadatak koji delegiramo AI-u vježba koju smo mi preskočili. Kritičko mišljenje mjerljivo atrofira sa svakim prečacem. Sposobnost zaključivanja opada jer smo je prestali koristiti.

Smijem li bahato reći — a što sam govorio?

Ne. Jer ovo nije o tome tko je bio u pravu.

Ovo je tekst o razumijevanju tankoj niti koja sve te točke povezuje.

Harari i bogovi koje izmišljamo

S druge strane spektra, Yuval Noah Harari, koji nema pojma o AI, upozorava na nešto drugačije — i po mom mišljenju, dublje. Pogledajte video:

https://www.instagram.com/reels/DRUxbl7jOy5/

U videu on tvrdi da je storytelling najmočnije oružje ljudske vrste. Naime, on strašno griješi kada procjenjuje mogućnosti AI i tu se pokazuje kao totalni paničar i naivac. Ali, on je istovremno genijalan povjesničar i antropolog koji razumije ljudsku prirodu bolje od hrpe tehnologa i teologa zajedno.

I upravo on tvrdi da je storytelling naša glavna evolucijska prednost.

Ne inteligencija. Ne suradnja. Priča.

Homo sapiens je pobijedio neandertalce ne zato što je bio fizički jači ili pametniji u smislu preživljavanja. Pobijedio je jer je jedina vrsta sposobna da organizira tisuće stranaca oko zajedničke fikcije.

Religija.

Nacija.

Tvrtka.

Brend.

Sve su to priče koje nam omogućuju koordinaciju u razmjeru koji nijedna druga vrsta ne može dosegnuti.

Bogove, očito, izmišljamo jer nam trebaju. Freud je bio u pravu. No, to samo govori puno o nama — i jako malo o tome postoje li zapravo bog ili ne!?

Ok, ali kakve to ima veze s digitalnim liderstvom i AI investicijama u 2025.?

World models i storytelling rade na isti način

Evo nešto što malo tko vidi: world models i storytelling koriste isti temeljni mehanizam.

World models komprimiraju stvarnost. Promatraju sve što se događa, bilježe što zaista ima značenja, odbacuju šum. Ono što ostaje je komprimirana reprezentacija kako stvari funkcioniraju – esencija bez kaosa.

Priče rade upravo to.

Uklanjaju sve osim ključne poruke. Mozak pamti narativnu strukturu kada zaboravi sirove podatke. Zato pamtiš bajke iz djetinjstva, ali ne i što si jeo u utorak prije dva tjedna.

To je ono što lideri moraju raditi.

Promatrati sve. Uočavati i pamtiti ono zaista važno. Odbaciti ostatak.

A onda tu složenost destilirati u poruku koju tim može stvarno zadržati.

Svrhu. Viziju.

Nešto što nadilazi kaos svakodnevne egzekucije i daje ljudima razlog za brigu.

To je ono što AI ne može napraviti.

Dotaknuti srce kako bi pomaklo um.

Zašto vaša sljedeća AI investicija vjerojatno neće uspjeti

LLM-ovi konzumiraju milijarde riječi ali ne razumiju ništa o tome što je bitno.

World models sdruge strane uče promatranjem. Eliminacijom nebitnog grade unutarnje reprezentacije uzroka i posljedica. Oni imaju daleko više šanse, ali i (doslovno) milijarde problema više. Kako u terbajtima video materijala koji se generira svake sekunde – pronaći par detalja koji su zaista bitni? Dok se muče, prže ogromne tankove nafte potrebne za rad datacentara.

Lideri djeluju na sličan način.

Promatraju kako posao teče. Vide gdje se stvari lome. Primjećuju što ljudi trebaju prije nego pitaju. A onda tu složenost komprimiraju u jasnoću.

U priču.

I tu je problem s 95% AI projekata koji propadaju s početka ovog članka. Ne propadaju oni zbog tehnologije. Propadaju zapravo – jer nitko nije znao ispričati priču o tome zašto je važno da tehnologija promijeni nešto što je ljudima bitno. Propadaju jer su kupljeni kao odgovor na hype, a ne kao rješenje za izolirani problem koji ljudi percipiraju. Propadaju najčešće jer organizacija nije bila pripremljena — kulturno, strukturno, narativno — da ih prihvati.

Tehnologija bez priče je samo trošak.

Transformacija bez priče je samo kaos.

Govorim o ovome godinama, na kapaljku.

Ali sad više ne mogu šutjeti.

Imam desetak članaka gotovih u grubim crtama — o tome zašto vaša sljedeća tehnološka investicija neće uspjeti ako ne znate ispričati priču o njoj, o tome što nas world models uče o organizacijskoj promjeni, o onoj jednoj stvari koju AI nikad neće zamijeniti. No, radim malkice previše i teško nalazim vremena da ih napišem kako treba.

Pa ovo je moja javna obveza: pisati ih, otprilike jednom mjesečno, i sustavno micati maglu.

Prati ako te tema zanima. Komentiraj ako si i sam vidio ovaj obrazac. Volio bih čuti tuđe perspektive — pogotovo one koje se ne slažu s mojom.

Vrijeme je da ova priča dobije rasplet.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: