Maja Hrgović potjerala Zimu

Ma, dajte, ljudi, šta vam je, nije novinarka i ”pisačica” Maja Hrgović donijela nikakvo proljeće, nije ona konačno gurnula zimu iza nas, kajgod, ona je doslovno potjerala druga Zdravka Zimu iz Novoga lista. To je poanta naslova ove kolumne.

Pravila se važna, pravila se žrtva, iako ona, kako reče, ne voli taj pojam, Maja Hrgović ove nedjelje u Stankovićevoj emisiji da je prva žena koja je ove godine gostovala u ”Nedjeljom u 2” i to samo zato što je povod bio Dan žena, 8. mart. Pokušala je ispasti hrabra i odvažna kada su načelna pitanja na redu, ali je dužna ispričati se, i to javno, Zdravku Zimi, jer je eskivirala istinu

A svaka kolumna mora imati zanimljiv ako ne i dobar naslov, mada i sve moje kolumne, uvjeren sam, imaju neku poantu, relevantnu. Inače ne bi kolumna trajala 20 godina, od čega neprekidno, iz tjedna u tjedan, bez ikakva popuštanja, bez godišnjeg odmora i sličnih gluposti koje zamaraju duh i tijelo – kojekakvih bazena i plaža, sauni i all inclusive aranžmana, više od 14 godina u istoj redakciji iz koje je izgnan kolega Zima (tamo sam pisao od proljeća 1995. do ljeta 2009.).

Naime, pravila se važna, pravila se žrtva, iako ona, kako reče, ne voli taj pojam, Maja Hrgović ove nedjelje u Stankovićevoj emisiji da je prva žena koja je ove godine gostovala u ”Nedjeljom u 2” i to samo zato što je povod bio Dan žena, 8. mart. Pokušala je ispasti hrabra i odvažna, kada su načelna pitanja na redu, ali je dužna ispričati se, i to javno, Zdravku Zimi, jer je eskivirala istinu.

U jednome je trenutku Aleksandar Stanković, koji se evidentno mučio nakon odlične emisije s Dragom Prgometom (malo kasnije o tomu), jer je na pola pitanja uvažena novinarka odgovarala kao da tamo sjedi Kolinda Grabar Kitarović – ono, ”ne znam”, ono, ”teško pitanje” i slično, pa se na kraju ispostavilo da je dobila slabu ocjenu, proporcionalnu znanju i vještinama koje je demonstrirala na televiziji pokazavši se kao nedorasla i malena pred zadatkom – nedovoljno upućen pitao misli li gošća da je ”šteta što je kolega Zima otišao iz Novoga lista”.

Stankoviću, kroz prste, toleriram ovu nepreciznost da je Zima ”otišao” iz te redakcije, ali Maji Hrgović – ne. Ispala je kukavica.

Nije bilo dovoljno reći da se slaže da je ”šteta” što Ziminih tekstova u Novome listu više nema, jer da ih je jako cijenila i rado čitala. Trebala je, ako nije željela ući u sukob s redakcijom kojoj pripada, ipak navesti da ne bi bilo baš točno kazati da je Zima ”otišao”, možda reći da nije bilo fer i da se pisca ne smije niti može umiroviti, kao što je onomad ispravno napisao Miljenko Jergović za Zimu, i da je to skandal, baš kako je Jergović i napisao, a zna se da Zima i Jergović nisu baš u idiličnim odnosima.

Neću biti nekorektan, bilo je zgodnih trenutaka toga sudbonosnoga gostovanja prve dame u najvažnijoj televizijskoj emisiji u našoj zemlji u ovoj godini. Recimo, kada je priznala da je kolabirala pred zatvorenicima kojima je trebala čitati prozu (nadamo se ne vlastitu) saznavši da među njima sjedi teški pedofil. Bila je kolegica Hrgović iskrena i na trenutak mi se činilo da je nevješto rumenilo stavljeno prije emisije na njenom blijedom licu dobilo značenje. Bilo mi je lijepo vidjeti da netko, pa makar i puno manje talentiran od Slavenke Drakulić i Dubravke Ugrešić, Daše Drndić ili Ivane Šojat, dostojno priznaje da je ”liberalka s nedostacima”. Da može, Bože moj, i posrnuti. Preispitati se

Ali, to bi značilo da Maja Hrgović kaže nešto pozitivno o Jergoviću, a to ne može, jer joj se ruši koncepcija njena tužnog života.

Zašto tužnog? Zato što je novinarka u kulturi koja, kako je priznala, ima u redakciji najlijepši prostor slobode koji se u Hrvatskoj može zamisliti i koja piše, mada joj se knjiga prodaje tek u 500 primjeraka (žao mi je, moja se prodala deset puta više, pa neka gospođa sa svojim partnerom kenja do mile volje na svom portalu), ne sumnjamo, važne knjige, koje su superiorne svemu što je u Hrvatskoj objavljeno otkako je ona naučila čitati – tako je kazala, otprilike – na kraju emisije ubila i gledateljstvo, i muža (tko zna, možda nije) i svu djecu i samoga Stankovića u pojam s obzirom na to da čuvena novinarka i ”pisačica” Hrgović ne zna što je ljubav, niti zna definirati nadu, niti ima kakav ideal koji bi prenijela vlastitom djetetu, a da o vjernosti, žrtvovanju i darivanju i ne govorimo.

Ona to ne zna, to su za nju sve ”teška pitanja”.

Neću biti nekorektan, bilo je i zgodnih trenutaka toga sudbonosnoga gostovanja prve dame u najvažnijoj televizijskoj emisiji u našoj zemlji u ovoj godini. Recimo, kada je priznala da je kolabirala pred zatvorenicima kojima je trebala čitati prozu (nadamo se ne vlastitu) saznavši da među njima sjedi teški pedofil. Bila je kolegica Hrgović iskrena i na trenutak mi se činilo da je nevješto rumenilo stavljeno prije emisije na njenom blijedom licu dobilo značenje. Bilo mi je lijepo vidjeti da netko, pa makar i puno manje talentiran od Slavenke Drakulić i Dubravke Ugrešić, Daše Drndić ili Ivane Šojat, dostojno priznaje da je ”liberalka s nedostacima”. Da može, Bože moj, i posrnuti. Preispitati se.

Jer, inače, čemu služi feminizam? Meni je on kao pojam neshvatljiv ako mu cilj nije buđenje svijesti da se svi skupa potaknemo da razlika bude sve manje, a solidarnosti sve više. Hej, pa Maja Hrgović nije u stanju izdvojiti ni jedno ime neke njene kolegice spisateljice, to jest autorice u Hrvatskoj, ta ona je iznad svih! Ružno je baš što se na Dan žena tako oholom i sebičnom pokazala ova gospođa.

To mi je najvažniji motiv što ovu kolumnu pišem kao izraz velikoga razočaranja. Očekivao sam više od te hrabre, prilično artikulirane i obećavajuće intelektualke (ok, možda pretjerujem s ovim ”intelektualka”). Recimo, javne djelatnice i osobe ”u kulturi”. Pogotovo što Maja Hrgović smatra da je kultura ”umanjena” slika onoga što nas muči: politika i gospodarstvo, jer je opterećeno, među inima zlima, i kriminalnim ponašanjem.

Očekivao sam da odgovori na sva postavljena pitanja (intelektualac/ka to mora moći uraditi), da kaže barem pet suvislih rečenica o položaju žena u Hrvatskoj danas, (nažalost, to nismo čuli), da ne izda kolegu u nevolji: Zdravko Zima ”nije otišao”, već je svinjski potjeran iz Novoga lista, kao kužnoga kera u šinteraju su ga se riješili, eutanaziran je, k’o da su Novim listom tada vladali nacisti, ti sanaderi, ježići, i pobočnici đikići i mijići (pardonirajte mi što djelomice privatiziram ovaj pasus kolumne).

I ne dopada se Maji Hrgović to što smo mi muškići napisali proteklih dvadeset godina? Jer da smo svi mi mlatili kurcem na šanku, kamo više ne smijemo doći s kalašnjikovom? Eh, pa ako to nije stereotip, ja više niti ne znam što stereotip jest

Očekivao sam humanost!

A što dobih? Šamar nihilizma, kompromiserstva i ženskog precijenjenog preseravanja. Neće se s ovim složiti Vedrana Rudan niti se kolumna piše za Vedranu Rudan, ali siguran sam da bi Vedrana Rudan rekla sve kako treba, pa i gdje ne treba. Ona bi rekla.

Kolega Stanković, tko će ga znati, možda je popustio nakon što ga višestruko natežu u kolumni Hrgovićeve, to jest, njena portala. Bože mi oprosti, ne bih rekao da su Stankovića reketarili, pa nije Maja Hrgović Matija Babić. Niti je njen momak, njen alter ego, njen grupie, u čiju ljubav se ona ne bi zaklinjala, jadan momak, Ernest Hemingway. Štoviše, Maja, čini se, u odnosu na momka, pardon, muža, zna složiti rečenicu. Njen tekst drži vodu.

Ali se Zimi mora ispričati jer je bila izdaja to što smo vidjeli. Makar scena nije trajala ni pola minute. Bila je fundamentalna. U tim malim stvarima se prepoznaje ljudska veličina.

A to je ono što je Dragu Prgometa, pustimo sad to što se fajtao s groznim Karamarkom, pa je pažnja novinareva nešto predimenzionirana, prometnulo u zanimljivu osobu.

Čovjek ima stava. Emisija je bila dobra. Sadržajna. Jer ponekad jedan trenutak emisije svih tih 60 minuta čini potrebnima. Meni se činio prevažnim čas kada je Stanković natjerao Prgometa da se prisjeti nesreće u kojoj kombi u kojem se vozio nagazio opaku minu, on ostao ranjen, a kolege mu smrtno stradale.

U jednome je trenutku Aleksandar Stanković, koji se evidentno mučio nakon odlične emisije s Dragom Prgometom, jer je na pola pitanja uvažena novinarka odgovarala kao da tamo sjedi Kolinda Grabar Kitarović – ono, ”ne znam”, ono, ”teško pitanje” i slično, pa se na kraju ispostavilo da je dobila slabu ocjenu, proporcionalnu znanju i vještinama koje je demonstrirala na televiziji, pokazavši se kao nedorasla i malena pred zadatkom – pitao misli li gošća da je šteta što je kolega Zima otišao iz Novog lista

Prgomet se skoro, ali skoro slomio. Ja sam ekspertni gledaoc dramaturgije na TV-u i ja sam to jasno vidio u Prgometovoj mimici, u očima, u tišini koja je nastala i u savršenom osjećaju Stankovića za ritam (nema ga, nažalost, uvijek).

Očekivao sam da će Maja Hrgović biti kulturnija, hrabrija, odlučnija, solidarnija, iskrenija, konzistentnija, zanimljivija i sadržajnija od Drage Prgometa.

Kad ono, gospođa prepoznaje stereotipna ponašanja, pa korigira i Stankovića, ali upada u klasično pizdunsko ponašanje Hrvata i Hrvatica, vjerojatno Srba i Srpkinja, iako vjerujem da kod Srba, bolje rečeno, kod kolega iz Srbije koji djeluju ”u kulturi” ima veće odvažnosti, od Kiša, preko Pekića, sve do Basare, Pančića i Filipa Davida, da ne nabrajam.

I ne dopada se Maji Hrgović to što smo mi muškići napisali proteklih dvadeset godina? Jer da smo svi mi mlatili kurcem na šanku, kamo više ne smijemo doći s kalašnjikovom? Eh, pa ako to nije stereotip, ja više i ne znam što stereotip jest.

Tko će ga znati. Možda naša junakinja zaista vjeruje da je njeno pismo vrhunsko i da su Baretićev ”Osmi povjerenik”, ili Koščecov ”Otok pod morem”, ili Štiksove ”Elijahove stolice”, ili Pilićev ”Splitting”, da preskočim raznorazne Feriće, Hedlove, Jergoviće i Radakoviće, a da ne govorim o knjizi koju upravo imam u ruci, Mlakićev ”Božji gnjev”, čisto sranje. Ja bih ipak bio sklon tvrdnji da Maja Hrgović sere kvake.

Uglavnom: Stankoviću, sjedi, jedan! Dovedi ženu koja neće sramotiti svoj rod. Niti svoje kolege u profesiji. Niti sebe.

 

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora