Je li SDP lijeva stranka?

Jednom kada reformski procesi započnu nadilaziti opseg koji je zadan nacrtom i idejama ishodišne baze, oni prestaju biti reformski i postaju revolucionarni.

Ekonomski modeli koje nudi današnji SDP negiraju supstancu od koje su lijeve ideje i ideali sačinjeni. Iluzorno je kada sebe nazivaju ljevicom.

Milanovićevu moralizatorsku retoriku javno mnijenje možda percipira kao opravdanu i prihvatljivu kada je upućena u smjeru HDZ-a s obzirom na njihovu, presudom opisanu kriminalnu djelatnost. Međutim, kada ta ista retorika biva upućena članovima vlastite partije na način da postaje dio javne polemike, onda se događaju po stranku iznimno nepovoljni ishodi, kao što je slučaj Holy

Danas se u SDP-u odvija sukob svjetonazora. S jedne strane svjetonazorske vage su uglavnom članovi starije generacije, partijski senatori kao što su Komadina, Obersnel, Ostojić, Leko, Picula i drugi. Njima suprotstavljena je mladost okupljena oko premijera. Neki istaknutiji pojedinci Milanovićeve družine su Maras, Hajdaš-Dončić, Zmajlović, Saucha i ostali. Neupitnu podršku ima i od Ranka Ostojića. Dok se stariji članovi ne libe javno kritizirati Milanovićev solipsistički racionalizam ili, bolje rečeno, iracionalizam, odani lojalisti ufaju se u njegov autoritet kao u objavu.

Tu se postavlja pitanje da li je svrsishodnije kritiku iznositi javno ili je ona isključivo predmet unutarstranačke intime? Također, ukoliko se intimna kritika nije pokazala učinkovitom, premda su je opetovano izricali različiti subjekti, kakve posljedice može uzrokovati njezino izlaganje javnom diskursu?

Valja li čekati i trpjeti dok se ne okonča, u javnosti percipiran kao evidentno negativan i zaoštravajući, unutarstranački, polarizirajući proces?

Nije na odmet imati na umu kako se svjetonazorske nesuglasice iznimno brzo transformiraju u osobne konflikte, što partiju može usmjeriti u daljnji proces fragmentacije.

U slučaju takvog scenarija blokovska, binarna podjela svakako predstavlja manje zlo. Ipak, takvo stanje stvari dugoročno je neodrživo.

Milanovićevu moralizatorsku retoriku javno mnijenje možda percipira kao opravdanu i prihvatljivu kada je upućena u smjeru HDZ-a s obzirom na njihovu, presudom opisanu kriminalnu djelatnost. Međutim, kada ta ista retorika biva upućena članovima vlastite partije na način da postaje dio javne polemike, onda se događaju po stranku iznimno nepovoljni ishodi, kao što je slučaj Holy.

Izvanjska kritika ima namjeru suočiti ciljanog pojedinca kako s pritiskom unutarstranačke frakcije, tako i same javnosti. Ona također nastoji usporiti pad stranačkog rejtinga time što daje na znanje kako je u stranci prisutan svjetonazor koji je suprotstavljen onom negativnom, a dominantnom.

Iskusni kadar očito ne odobrava liberalni svjetonazor koji se nastoji inaugurirati kao upravljački model reformiranog SDP-a. S pravom. Naime, liberalni ideološki nacrt naglašava pokretačku ulogu pojedinca naivno vjerujući kako će individualni, privatni materijalni prosperitet omogućiti blagostanje i samom kolektivu.

Iskusni kadar očito ne odobrava liberalni svjetonazor koji se nastoji inaugurirati kao upravljački model reformiranog SDP-a. S pravom. Naime, liberalni ideološki nacrt naglašava pokretačku ulogu pojedinca naivno vjerujući kako će individualni, privatni materijalni prosperitet omogućiti blagostanje i samom kolektivu

Problem je što takve okolnosti za posljedicu generiraju pojedince koji svojom društvenom moći nadilaze matične zajednice. Iznimno rijetki se odriču takvog bogatstva u korist zajednice.

S druge strane, baština socijalizma, barem kao ideološka predstava bivše države, a koja je odgojila i formirala današnje partijske senatore, uvijek je bila sklonija njegovati kolektivni duh zajedništva ističući naklonjenost egzistencijalno ugroženijim društvenim slojevima.

Liberalna mladost naprosto nema dovoljno razvijen socijalni sluh u mjeri u kojoj to priželjkuju starije generacije. Posljedice takvih previranja rezultirale su onim nesretnim i ishitrenim izbacivanjem Slavka Linića iz stranke. U stručnom smislu vjerojatno jednog od najvrsnijih stranačkih kadrova.

Sinteza mladog i starog nije uspjela. Mladost je revno pomislila kako je spremna preuzeti najviše hijerarhijske položaje. Ipak, pokazuje se kako još nisu dosegnuli državničku zrelost.

Odgovornost je, dakako, i na starijim generacijama koje se nisu dovoljno aktivno angažirale u tranzicijskom razdoblju. Zanemarili su ideološko-svjetonazorski habitus vlastite omladine koji po prirodi stvari ne dopušta dijalektičko ozbiljenje u formi više zbilje (čitaj: otuđena socijaldemokracija), već isključivo nestanak jednog ili drugog.

Tu kompromis nije moguć jer socijalne aksiome ne možete selektivno primjenjivati.

U praksi, liberalno je nespojivo sa socijalnim, budući da je prvo determinirano jedinkom, odnosno isključivo privatnom inicijativom, a drugo kolektivom, iliti državnom inicijativom. Zato u SDP-u nisu na snazi reformski, već revolucionarni procesi. Mijenja se paradigma ishodišne baze. Ukoliko se takav scenarij i ostvari, možemo slobodno kazati kako će SDP samo nominalno ostati stranka ljevice.

U SDP- u novi mentalni obrasci naprosto nisu kompatibilni sa starim mentalnim obrascima. Kriza lijevog ideološkog identiteta krenula je od trenutka kada SDP-om započinje dominirati liberalna doktrina. Pa to je identična ekonomska platforma koju nudi i desnica.

U praksi je liberalno nespojivo sa socijalnim, budući da je prvo determinirano jedinkom, odnosno isključivo privatnom inicijativom, a drugo kolektivom, iliti državnom inicijativom. Zato u SDP-u nisu na snazi reformski, već revolucionarni procesi. Mijenja se paradigma ishodišne baze. Ukoliko se takav scenarij i ostvari, možemo slobodno kazati kako će SDP samo nominalno ostati stranka ljevice

S obzirom na danas sveobuhvatno, gotovo isključivo ekonomsko interpretiranje međudruštvenih odnosa, neizbježna posljedica u očima puka je izjednačavanje javne percepcije onih lijevih sa desnima i obratno. Narod ih prestaje doživljavati kao više (ljevica) ili manje (desnica) socijalno usmjerene.

Razlika između lijevih i desnih je izbrisana. Naime, u trenucima kada ogroman broj ljudi svakodnevno proživljava neizvjesnost egzistencijalne održivosti, nije dovoljna činjenica što je najveća desna stranka osuđena kao kriminalna organizacija.

U vremenu ugroženog egzistencijalnog opstanka ljudi su skloni (i ne treba im uvijek zamjeriti) pristati i na moralno diskutabilne odluke kako ne bi potonuli ispod granice koju su u stanju trpjeti.

Nikada ne treba podcijeniti niti zaboraviti pokretačku snagu koju posjeduje nada u promjene. Dakle, nedostatna je moralizatorska prodika. Nužno je da ljevica ponudi i u praksi provede politiku koja će nedvosmisleno i jasno reflektirati njen identitet koji zasigurno nije baština liberalizma.

    •  Šta je sve zabranio gradonačelnik Sinja, Miro Bulj
    •  Kako biti Srbin u Hrvatskoj?
    •  Linč Srbina građanina i sahrana za građansku Hrvatsku
    •  Hrvatski politički kaput
    •  Vlasnici rata i njihovi glasnogovornici žele rat protiv Rusije
    •  Ivan Malenica – motivi s one strane zakona?
    •  Sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom
    •  Sloboda u ružnome svijetu
    •  Kad ''Oluja'' prođe, a život postane sjećanje
    •  Hoće li se ministar Ivan Malenica pomiriti s pravdom?

> Svi tekstovi ovog autora