autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Posebna odgovornost

AUTOR: Branko Mijić / 05.05.2015.

Mi, Nijemci, mi imamo posebnu odgovornost, moramo biti oprezni, osjetljivi i dobro informirani o onome što smo učinili pod nacizmom. Ovdje su počinjene nezamislive strahote koje nas podsjećaju da nikada ne smijemo zaboraviti. I ne, nikada nećemo zaboraviti zbog žrtava, zbog nas samih i zbog budućih naraštaja, poručila je kancelarka SR Njemačke Angela Merkel u dirljivom govoru pred 120 preživjelih logoraša iz 20 zemalja na jučerašnjem obilježavanju 70. godišnjice oslobađanja koncentracijskog logora Dachau.

Proizvodnja neprijatelja, govor mržnje, zveckanje državnim udarom, ikonografija i pjesma koji se ponovo vide i čuju nakon 25 godina pokazuju da iz Domovinskog rata nismo ništa naučili. Zaboravljajući na skupu cijenu mira, nepovratno i sve brže hrlimo u novi rat. Oni koji su pustili zloduha iz boce za to snose posebnu odgovornost. Slaba je to utjeha za ono što nas čeka

Teško da će ova pouka o ”posebnoj odgovornosti” izrečena u toj ”nacističkoj školi ubijanja” uspostavljenoj 1933. godine doprijeti do nekih ovdašnjih ušiju. Pogotovo onih koji strahote logora smrti preko noći žele čarobnim štapićem zaborava pretvoriti u nevinu bajku diviniziranjem zločinaca i demoniziranjem osloboditelja.

”Osmog svibnja smo oslobođeni, a tomu su pridonijeli i sovjetski vojnici zbog čega im dugujemo zahvalnost i poštovanje. To je istina bez obzira na činjenicu da su sovjetski osloboditelji nakon rata provodili represiju i progone u istočnoj Njemačkoj”, kazao je za ”Sueddeutsche Zeitung” njemački predsjednik Joachim Gauck.

Tko bi u Hrvatskoj povjerovao da je Tomislav Karamarko ovih dana javno izjavio da Titovim partizanima dugujemo zahvalnost i poštovanje jer su oslobodili zemlju od nacizma i utemeljili Hrvatsku u granicama koje danas poznajemo? Bez obzira na poslijeratnu represiju i progone?

Ili da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kaže da će za nju poseban trenutak biti kada zajedno s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 10. svibnja u Moskvi položi vijenac na grob nepoznatom vojniku u znak sjećanja na sve žrtve rata, poput Angele Merkel?

Posebna odgovornost nije samo stvar Nijemaca i Njemačke i ne obavezuje jedino njih zbog uloge u tom najkritičnijem trenutku povijesti čovječanstva.

Posebnu odgovornost ima svaki pojedinac i to ne samo za Drugi svjetski rat i nacifašizam, već za svako traumatično razdoblje i strahote koje svaki rat sobom donosi. Njih ne smijemo zaboraviti da se ne bi ponovile, i nama samima i naraštajima koji dolaze.

Tko bi u Hrvatskoj povjerovao da je Tomislav Karamarko ovih dana javno izjavio da Titovim partizanima dugujemo zahvalnost i poštovanje jer su oslobodili zemlju od nacizma i utemeljili Hrvatsku u granicama koje danas poznajemo? Bez obzira na poslijeratnu represiju i progone? Ili da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kaže da će za nju poseban trenutak biti kada zajedno s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 10. svibnja u Moskvi položi vijenac na grob nepoznatom vojniku u znak sjećanja na sve žrtve rata, poput Angele Merkel?

Zato Nijemci iz svoje povijesti, koliko god ona za njih bila tegobna i traumatična, uče. Sami su sebe učinili posebno odgovornima da se koncentrični krugovi smrti započeti u Dachauu 22. ožujka 1933. godine, samo nekoliko tjedana poslije Hitlerova dolaska na vlast, više nikada ne šire. Jer bi nas jednom zauvijek mogli progutati.

Hrvatska, pak, koja bi trebala biti na počasnom mjestu pobjednika Drugog svjetskog rata, uz bok Amerikancima, Rusima i Britancima i ovih dana slaviti, ničim izazvana sve žešće revidira taj svoj dio povijesti!

I to suludom inverzijom, promatrajući i prosuđujući ono što se prije 70 godina zbivalo u globalnom kontekstu 20. stoljeća iz perspektive devedesetih i ratova koji su ovdje vođeni!

Za to posebnu odgovornost snose upravo oni koji ne odlaze u Jasenovac gdje se osuđuje NDH već u Bleiburg gdje se za njom žali.

Proizvodnja neprijatelja, govor mržnje, zveckanje državnim udarom, ikonografija i pjesma koji se ponovo vide i čuju nakon 25 godina pokazuju da iz Domovinskog rata nismo ništa naučili. Zaboravljajući na skupu cijenu mira, nepovratno i sve brže hrlimo u novi rat.

Oni koji su pustili zloduha iz boce za to snose posebnu odgovornost. Slaba je to utjeha za ono što nas čeka.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: