novinarstvo s potpisom
Pod pretpostavkom kako je Joža u smiraj svoga životnog vijeka odlučio, barem donekle, utišati glasove vlastite savjesti te iznijeti na očigled mnoštva jednu objavu čiji sadržaj zasigurno upućuje na klasifikaciju državna tajna, možemo zaključiti da je godinama najavljivana lustracija počela.
Nije Marko isključivo crn, Marko je i crven, veli Joža.
Uslijed tog otkrića Marko se toliko zarumenio da je sjeo na prvi avion, te doslovno utekao na drugi kraj svijeta.
Međutim, Joža je prekaljeni operativac.
Taj je vjerojatno prošao kroz sve obavještajne družbe još od austrougarske. A i Markovo se crvenilo sad već toliko rumeni da nepogrešivo kompromitira svaki njegov položaj.
Naime, Joža kontrolira intenzitet Markova crvenila; Marko na drugom kontinentu – rumenilo ga prokazuje, Marko s nostalgijom i poetičnom zanesenošću u sjećanje priziva subverzivnu djelatnost u baraci – rumenilo ga prokazuje, Marko u najvećoj tajnosti sastavlja gospodarski program – rumenilo ga prokazuje. Marka ne prati obična sjena. Njegova sjena je crvena.
Možda Jožina savjest ište kojekakav podražaj kako bi se iskazala na nedvosmislen ili višesmislen način. Bilo kako god, Marko si je sam kriv. Mogao je ostati samo crn. Ali ne, on je provocirao da bude i crven. Sad mu je svejedno.
Koji god da registar (i)lustrira, crni ili crveni, ne može izbjeći sebe na prvom mjestu. To je emancipirajuća borba svakog Marka: crno ja protiv crvenog ja.
Kaže Joža kako postoje živi svjedoci Markova crvenila, a veli da i pored toga ima sve potrebno kako bi Markova samoobmanutost bila dokinuta. Ta nije se Joža zanio kao Marko. Ne, neee!
Marko se opredijelio za crnilo, a potisnuo crvenilo. Čini se kako će mu Jožina psihoanaliza ipak omogućiti katarzu. Ali, Marko je tvrdoglav. Opire se. A ne!, kaže on. Ja sam crn!!! Laž je da sam crven!
Na ovom mjestu Jožino neprocjenjivo psihoanalitičko iskustvo sugerira soluciju. Valjalo bi se konzultirati na sudu ili intimu možemo raspraviti pred očima javnog mnijenja, na televiziji, kako bi se izbjegle naknadne nesuglasice. Pomoći će Joža Marku da žedan preko vode prijeđe.
Ukoliko se Marko odluči za sud, mogla bi njegovu lađu kiša crvena potopiti. Ukoliko izabere javno sučeljavanje, zadesit će ga iste crvene nepogode. A ako izbjegne svako suočavanje s Jožom, ha, ta onda je zasigurno crveni! Teško će izbjeći crvene vragove.
Joža je to postavio u maniri najvrsnijih psihoanalitičara: okružiti crnog Marka potisnutim crvenilom sa svih strana tako da se suočavanje učini neizbježnim. Vođen Hipokratovom zakletvom, Joža je uvijek ozdravljenje svojih pacijenata pretpostavljao čak i vlastitoj savjesti.
Kako bi s Jožinog otkrića otklonio urotu jugoslavenstva, teška srca prisnažio je Stipe; on je, naime, crvenom Marku bio komandant dok ovaj nije odlučio kako želi biti i malo crn.
Bio sam prisutan, govori Stipe, kada je Joža našem domovinskom prvoborcu saopćio kako je crni Marko i crven. Prvoborac je na to samo odmahnuo rukom i dobacio – a koji od nas nije.
Oglasio se i živi svjedok Ante. Kaže da je crvenom Marku bio dodijeljen zadatak da katoličke omladince i omladinke, svoje drugove i drugarice, prijavi odgovornima ukoliko njihov nestašluk sugerira ustašluk. Tada se Marko prvi put zacrvenio.
S obzirom na Jožino i Antino neizgovoreno znanje o Markovom crvenilu i njegovoj, ništa manje crvenoj, družini, izgleda kako su se više puta zacrvenili Marko i njegova družina negoli je ukazanja svjedočilo Međugorje. Živi bili, pa Jožinu savjest vidjeli.
I tako je započela Markova regrutacija. Zarana je Marko osjetio privrženost tehnici, isključivo dualitetu akromatsko-kromatske lustrirajuće ekspresije. Naime, u crno-crvenoj fazi ostao je do dana današnjeg. Premda suvremeni trendovi naglašavaju crnilo kao dominirajući polaritet, već sutra se može očekivati Karo-Markov obrat.
Svestranost Jožine savjesti kao da okuplja muhe na… da ne kažem što.
Doletio i Smiljan. Tvrdi Smiljan kako je Marko crn da crnji ne može biti. Jožina psihoanaliza okomila se na zdravog čovjeka. Da je Marko crven, ja, Smiljan prvi bih to znao. Nema šanse!, rezolutno na znanje daje Smiljan.
S obzirom na Smiljanov životopis može se zaključiti kako je on zaista ekspert za crnilo. S jedne strane, na novinarske aktivnosti Smiljan je bio posebno razdražljiv i fokusiran budući da iste ugrožavaju ustavni poredak, dok mu je, s druge strane, veleizdajnička pretvorba i privatizacijska pljačka državnih razmjera promakla.
Nema što. Taj Smiljan ima vispren uvid. Blago se crnom Marku što ga ima na svojoj strani. Nema dvojbe, s njim u svom kutu postat će još crnji. Smiljanovoj analitičkoj prosudbi ne treba gledati u zube. Ona je dar. Bogomdani talent.
Na koncu, čini se kako je Marko i sam neodlučan. Ne zna ni on kukavac koja mu je boja draža, crvena ili crna. Međutim, također se čini kako je vješt u obje, pa je možda i to razlog njegove neopredijeljenosti. A mislio Marko bježanijom umaći crvenilu. Eee, crni Marko, crveni Marko… nije Jožina savjest vesla sisala.
Jožina savjest je odlučila! S obzirom na to da prednjačim i iskustvom i godinama, preuzimam prvenstvo objave!
Lustraciju proglašavam otvorenom!